KOMPOST: Što, gdje i kako kompostirati

Uz malo spretnosti i dobre volje i nešto znanja, možemo sami napraviti kompost – prirodno gnojivo za poboljšavanje kakvoće tla pri sadnji voćaka, uzgoju povrća, cvijeća i travnjaka. Kompost je organsko gnojivo koje se proizvodi iz zelenog biootpada iz vrta i kuhinje. Proizvodeći kompost rješavamo se nepotrebnog smeća i recikliramo, a ujedno obnavljamo tlo: kompost obogaćuje tlo hranjivim sastojcima i povećava mikrobiološku aktivnost tla čime pospješuje rast biljaka koje su otpornije na nametnike i bolesti.

Kako od biootpada nastaje kompost

Kompostiranje je aerobno razgrađivanje biootpada tijekom kojeg nastaju ugljični dioksid, toplina, voda i kompost, a traje 6 do 12 mjeseci (ovisno o vrsti biootpada, toplini, vlazi i prozračivanju kompostne hrpe).

Kompostiranje se može podijeliti u tri različite faze. U početnoj fazi biootpad u kompostištu privlači različite mikroorganizme koji se na njemu hrane, pri čemu se oslobađa toplina (do 70 stupnjeva Celzijusovih) koja će uništiti sjemenke korova i uzročnike bolesti. Daljnja faza u zrenju komposta dovodi još više živih organizama na kompostnu masu: bujaju mikroorganizmi, a pridružuju im se i gljivice, plijesni i kvasci. U ovoj fazi temperatura u kompostištu se smanjuje. Finalna je faza zrenja kada se u kompostište useljavaju gliste koje se također hrane biootpadom, pri čemu ga usitnjavaju i miješaju te nastaju tzv. kompostne grudice. Kad gliste napuste kompostište, to je znak da je kompost zreo.

ŠTO SE KOMPOSTIRA:

• pokošena trava i uklonjene stabiljke s vrta
• lišće
• uvelo cvijeće
• korov koji se nije osjemenio
• usitnjeno granje
• pepeo drvenog ugljena ili drva
• sječke
• piljevina
• slama
• sirovi ostaci i kore povrća i voća
• kuhani ostaci voća i povrća, neslani i bez dodanih masnoća
• talog kave i čaja
• perje, dlaka, vuna i pamuk, ako nemaju umjetne boje i nisu kemijski tretirani
• ljuske jaja, kikirikija, pistacia, koštice bundeve…

ŠTO SE NE SMIJE BACITI U KOMPOSTIŠTE: 

• lišće i grane oraha
• bolesne biljke
• korovi na kojem se stvorilo sjeme
• biljke tretirane pesticidima, npr. ruže
• niti sirovo niti kuhano meso i riba, kosti niti mliječni proizvodi niti napoj (ostaci kuhane hrane) se ne stavljaju u kompost
• riža, sirova niti kuhana
• ostaci zimnice sa soli, octom i konzervansima
• pljesnivi ostaci voća i povrća i pljesniva zimnica i pekmez
• pelene
• izmet – niti ljudski niti životinjski (psi, mačke, ptice)
• ostaci duhana iz pepeljara
• pepeo kamenog ugljena i briketa
• skupljena prašina iz usisavača niti vrećice za usisavač
• kemijski otpad (lijekovi, ulje, boje, časopisi u boji, impregnirane papirne kutije od jaja)
• otpatci s naftom i benzinom
• anorganski otpad poput gume, metala, plastike, stiropora, sintetičkih materijala, najlona, kamenja…
• obojano, lakirano i impregnirano drvo

Odabir mjesta za kompostište i vrste kompostera

Kad smo se odlučilli kompostirati, prvo treba odabrati mjesto za kompostište. Za kompostište u vrtu bit će dovoljna površina od 2 do 6 četvornih metara. Za mali vrt može se čak iskopati i jama u zemlji dubine 1 metar, a otvora 50 x 50 cm. Preko jame stavite daske, kompost će tako u zemlji brzo sazrijevati, osobito ako u njega stavljati sitno izrezane komadiće biootpada.

Kompostište će biti u sjenovitom dijelu vrta, u nekom kutu zaštićenom od jakog vjetra, a da ne bi narušio izgled vrta. Kompostište se može smjestiti ispod veće voćke, izuzev oraha čije lišće lišće se ne smije dodavati u kompost. Oko posude za kompost možemo posaditi razno puzajuće bilje, primjerice ukrasne tikvice, buče, tikve, slak, dragoljub i slično. Kada se ove biljke razviju, one će, osim lijepog izgleda, i održavati kompostište vlažnim. U kompostnoj hrpi mogu rasti tikvice i bundeve, obogatit će kompost i tijekom vegetacije ljeti čuvati vlažnost komposta.

Na velikom otvorenom prostoru, na polju, kompostirati se može jednostavnim slaganjem biootpada na hrpu. Kad hrpa dosegne visinu od 1,5 metara, tada se širi. Ta se hrpa treba svaka dva tjedna preokretati vilama radi prozračivanja i poticanja procesa kompostiranja.

Za pripremu komposta u vrtovima mogu se, primjerice, koristiti plastični industrijski proizvedeni sanduci za kompost, kao u gradskom vrtu na donjoj fotografiji, ili trodjelni komposter od drvenih letvica koje se ostavljaju razmaknute radi radi bolje cirkulacije zraka, na fotografiji ispod. Na prednjoj strani sanduka napravi se pomična pregrada radi lakšeg izvlačenja komposta. Drveni sanduci visoki su 1,5 metara, a širina i dužina sanduka su po 1 metar. U prvi sanduk slaže se biootpad, izmjenično sa slojevima zemlje, do vrha. Kad se napuni, prebacite kokmpostni materijal u drugi sanduk, i to tako da masa s vrha prvog sanduka ide na dno drugog (srednjeg) sanduka. Kad se prvi sanduk ponovo napuni, sadržaj srednjeg sanduka premjestite u treći sanduk, ponovo tako da masa s vrha ide na dno trećeg sanduka. Sadržaj prvog sanduka premjestite u drugi sanduk. Kad se prvi sanduk ponovo napuni, ponovite postupak. Dozrijevanjem se kompostna hrpa sliježe i snizi do gotovo jedne četvrtine prvobitne visine, pa će tako četiri pune prve kutije s kompostom biti potrebne da se napuni treća kutija u kojoj kompost dozirjeva. Kad je treći sanduk pun, pokrijte ga kartonom ili jutenom vrećom dok posve sazri.

Plastični komposteri obično imaju perforirani poklopac i bočne stranice, što omogućava cirkulaciju zraka i vlaženje kad pada kiša, a štite kompost od isušivanja ljeti i pretjerane vlage za velikih kiša. U nekim varijantama plastični komposteri imaju u sredini umetnutu i perforiranu cijev za prozračivanje komposta, koji potiče mikroorganizme na bujanje i razgradnju komposta.

Kompostište se može načiniti i od starih opeka složenih naizmjence tako da ostanu otvori među njima, što također omogućava strujanje zraka. Ili se gusta žičana mreža postavi u krug ili četverokut pomoću drvenih kolaca zabodenih u tlo.

Ako imate dovoljno prostora u vrtu preporučljivo je postaviti dvije kutije za kompostiranje jednu pokraj druge, tako da se jedna puni, a kad se napuni vilama taj otpad premjestimo u drugu kutiju i to tako da smjesu koja se kompostira preokrenemo. Ono što je bilo na vrhu kompostišta, sada će biti na dnu. Kad se posuda za kompostiranje napuni, prekrijemo ju tankim slojem zemlje ili lišća, poklopcem koji treba biti perforiran odnosno prozračan, jutenom vrećom ili kartonom. U ispražnjeno kompostište nastavljate stavljati svježi biološki otpad, a u punom kompostištu kompost sazrijeva i sliježe se. Kad se prva posuda napuni, iz nje prebacite kompost u drugu posudu u kojoj se već slegnula kompostna hrpa.

Koliko će dugo kompost sazrijevati ovisi o:

#1. vrsti i veličini otpadaka u njemu – vlažni otpatci poput rajčica ili krumpira trule brže nego grančice ili stari papir, sitniji otpatci se brže razgrađuju,

#2. temperaturi – zimi pri niskim temperaturama fermentacija se usporava. Niska vanjska temperatura može se podići povremenim dodavanjem mlake vode te dodavanjem gavezovog lišća u kompostnu hrpu. Mlaka do topla voda zimi se dodaje tako da se u kompostnoj hrpi štapom napravi rupa sve do dna kompostne rupe. Mlaka voda ulije se u tako napravljenu rupu.

#3. brojnosti i aktivnosti mikroorganizama i glista – njihovu brojnost potaknut će više temperature, optimalna vlaga te dobra prozračenost koju postužemo preokretanjem komposta i dodavanjem dovoljno tzv. strukturne građe. To su suhi otpatci koji će spriječiti da se slijepi veća količina vlažnih otpadaka u velike gvalje što će zaustaviti njihovo kompostiranje. Ljuske kestena, oraha, lješnjaka te koštice bundeva su vrlo dobar , strukturni i potporni dodatak mekim, vodenastim ostacima voća i povrća. Mogu odlično nadopunjavati nedostatak sjeckanog drveta. Zbog svoje strukture trebaju duže vrijeme za razgradnju, pa tako ljuske oraha, kikirikija ili bundeva možemo pronaći i u kompostu starom nekoliko mjeseci. Nakon prosijavanja, krupni ostaci se dodaju svježem biljnom otpadu iz kuhinje za formiranje nove kompostne hrpe. Na taj način ljuske možemo nekoliko puta koristiti. U kompost se mogu stavljati koštice zrelih kajsija, marelica, bresaka, višanja i šljiva. Potrebno je pridržavati se osnovnog pravila kompostiranja: sve sastojke usitniti, dobro izmješati i nakvasiti. Tjekom visokih temperature početne faze kompostiranja, veći dio koštica će biti lišen klijavosti. Ostatak koji nije razgrađen, biti će odstranjen prilikom prosijavanja i umješan u početnu kompostnu hrpu, te će poslužiti kao starter za poticanje fermentacije nove kompostne hrpe.

Slaganje slojeva otpada

Otpatci za kompost počinju se slagati na travnatu površinu ili na zemlju, nikako ne na betonsku podlogu. Kompostna hrpa tako će biti dostupna mikroorganizmima i glistama iz tla.

Po dnu kompostišta se prvo slaže grublji materijal (suhi strukturni materijal) – grane, deblje stabiljke narezane na komade 10 do 15 cm. Slažu se veoma rahlo. Ovaj će sloj omogućiti bolju cirkulaciju zraka i bolje otjecanje vode. Na to se rahlo naslažu razni biljni otpatci. Između slojeva biljnog otpada stavilja se tanak sloj zemlje ili komposta, te nešto stajskog gnojiva ili gnojiva od peradi (pilićnjaka).

Najpovoljnija je visina hrpe u kompostištu oko 1,5 metara. Dozrijevanjem se ta hrpa sliježe i snizi do gotovo jedne četvrtine prvobitne visine.

Ograničite dodavanje crnogorice (sjeckane grane i iglice) jer podiže kiselost komposta, a to smeta mikroorganizmima koji razgrađuju kompost. Kompost bi trebalo održavati na neutralnoj kiselosti, što možete kontrolirati upotrebom trake za test kiselosti. Sječki i iglica crnogorice ne bi trebalo biti više od 10% u kompostnoj hrpi.

Ubrzavanje zrenja komposta

Pri punjenju kompostišta posebno treba paziti da se ne stavlja bolestan niti zaražen biljni otpad (biljke zaražene lisnim ušima, plamenjačom…). Za zrenje smjese u kompostištu je važno omogućiti dobru cirkulaciju zraka, dovoljno bakterija koje pospješuju zrenje te dosta vlage i topline.

Dozrijevanje se ubrzava povremenim prskanjem mlakom, malo zaslađenom vodom i dodavanjem listova gaveza. Obično se u kompost stavlja i malo vapna, da bi se umanjila kiselost koja se razvija pri zrenju komposta.

Kad je jednom ispunjen prostor kompostišta prekrije se drvenom rešetkom, jutenom vrećom ili nekim drugim prozračnim materijalom, kako na njemu ne bi nicao i počeo rasti korov ili biljke iz sjemenki koje donese vjetar ili ptice.

Tijekom zrenja komposta u sredini mase temperatura može doseći do 50 stupnjeva Celzijusa. To pogoduje uništenju štetnih mikroorganizama, a ostaju oni korisni za pretvaranje otpadne mase u kompost.

Kompost će brže sazrijevati ako se masa nekoliko puta preokrene. Za ovo prebacivanje valja odabrati tmuran, a ne sunčan i topao dan, kako se masa ne bi osušila. Kad se kompostište napuni, cijelu hrpu izvadimo vilama iz kutije za kompostiranje na tlo, preokrenemo tako da se prozrači, pa ga vratimo u kutiju. To je dobro napraviti nekoliko puta kako bi se ubrzalo raspadanje.

Smjesi u kompostištu treba oko 8 mjeseci da se pretvori u kompost. Dakle ciklus proizvodnje komposta koji započenemo skupljanjem biljnog otpada od proljeća ove godine, završit će u proljeće sljedeće kad se kompost može koristiti.

Kompost je zreo kad postane taman, rastresit i poprimi miris šumske zemlje. Zreli se kompost prosije kroz sito dovoljno gusto (oka od 5 mm do 2 cm) da se uklone veći, nerazgrađeni ostaci biljnog otpada koji se potom ponovo vrate na hrpu za kompostiranje. Sitnija oka koristimo za pripremu komposta za dodavanje u cvijeće, a krupnija za dodavanje na povrtnu gredicu. Ako posipamo kompost najesen po gredicama i zaštihavamo, u njemu mogu biti krupniji nerazgrađeni ostaci, jer će se do proljeća razgraditi.

Kompost se ne ukopava u zemlju, nego se grabljama razgrne po površini gredica i lagano se motikom umiješa u zemlju. Količina komposta pri tome je 1 kg po četvornom metru povrtne gredice. Može se upotrijebiti i kao prihrana korijenu pri presađivanju biljke. Kompost na gredicu ne treba stavljati na hladno i smrznuto tlo, nego u proljeće kad je zemlja već dovoljno zagrijana, ili u jesen dok je još toplo za obogaćivanje tla.

Piše: Snježana Ivić Gerovac

Fotografije: Robert Kaštelan, Snježana Ivić Gerovac, iStock