Strastveni ribolovac i na moru i na rijekama Mitja Čepe poslao nam je priču o tome kako je ulovio ribu svog života. Uz nešto redakture pismo objavljujemo (gotovo) u cijelosti:
Godinama sam prebirao po ribljem fondu Hrvatske, posljednjih godina dosta uspješno, a u utorak 27. kolovoza doživio sam vrhunac!
Loveći na Savi bijelu ribu uhvatio sam amura dugog 91 cm i teškog 10 kila! NAJVEĆU RIBU U SVOM ŽIVOTU! Mamac: običan polubijeli kruh – pet kuna kilogram. Najlon na predvezu 0,20 mm!
Ulovio sam najprije pet plotica od 70 deka do kile (vidi na slici!) a onda se okačilo nešto teško! Na tom je mjestu Sava brza a monstrum je silovito krenuo prema drugoj obali i izvukao s role stotinjak metara najlona. Mašina je zujala i moj najdraži glazbenik Bruce Springsteen gurnut je u drugi plan: taj glas mašine, tu glazbu volim najviše.
Borba je trajala oko pola sata. Pet puta sam privukao ribu obali i konačno je navukao na šljunak stotinjak metara nizvodno od mjesta na kojem je zagrizla. Adrenalina koliko hoćeš! Očekivao sam zapravo veliku mrenu, jer njih u Savi ima, a amura nikad dosad nisam ulovio, zato mi je način na koji je riba vukla bio posve neobičan.
Kad sam ribu napokon ugledao u bistrom plićaku, gotovo sam se obeznanio. Ipak, smogao sam snage, nasukao sam amura na obalu, bacio štap u vodu a trbušinu na ribetinu! PAZI! U trenutku kad sam tijelom poklopio ribu, udica – nit dva centimetra dugačka – otkvačila se s čeljusti ribe.
Kažu ljudi koji se kuže u ribičiju da sam imao nevjerojatnu sreću da izvučem giganta opremom kojom se lovi riba do dvije kile.
Vjerujte, da sam se, a tek nakon što sam ribetinu opalio kamenom u glavu, počeo tresti ko da imam napad epilepsije! Doista!
Ribu, naravno, nisam očistio na obali jer ju je trebalo izmjerit i ovjekovječit, što je učinila kćer Sanja.
E, sad je ribu trebalo čistit. Obavio sam to na pultu u kuhinji. Mnogo mi je pomoglo to što je valjda sila gravitacije u posljednjih pet godina ojačala! Naime, svi moji pamte 2008. kada sam donio doma šarana od 6 kila. Dok sam strugao goleme ljuske, mnoge su završile na plafonu! Uh što je moja draga ženica Beka bila ljuta!
A tog utorka, dok sam čistio amura, nijedna ljuska nije završila na stropu! Bilo ih je po zidovima i prozoru, a po podu najviše, gdje su pravile društvo raskošnim amurovim iznutricama što su skliznule s pulta. Beka je naravno opet bila ljuta, no Sanja je opet bila na mojoj strani: „Pusti starog, upecao je ribu života a ti pizdiš…“
Napravio sam krasne odreske i pržio amura – fenomenalno meso, gotovo bez kosti!
Fotografije: osobna arhiva Mitja Čepe