Još jedna zanimljiva egzotična voćka koju možete na proljeće kupiti kao sadnicu je kiwano (lat. Cucumis metuliferus, eng. kiwano) koji je poznat i pod imenom rogata dinja. Potiče iz Južne Afrike gdje raste kao samonikla, divlja biljka, a bila je nekoć rijedak izvor vode stanovnicima pustinje Kalahari. Ima izvrstan ukus, mješavine kivija, banane, dinje i limuna, i odlično gasi žeđ.
Danas je uzgoj kiwana raširen i u našim krajevima u stakleničkoj proizvodnji, te se u svako se doba godine može nabaviti i u trgovinama. Može se uzgajati i iz sjemenke, tako da ih početkom ožujka posadite u kvalitetni supstrat ili ih utisnete u tresetnu podlogu, na grijanom mjestu, pod staklom.
Uzgaja se kao krastavac
To je jednogodišnja biljka koja liči na krastavce i uzgaja se poput njih. Dosegne do 3 metra duljine stabiljke i pušta vriježe, tako da se preporuča podizanje na potporanj. Posaditi ga treba na sunčano i toplo mjesto, po mogućnosti zaštićeno od vjetra. Listovi su veliki, prekriveni dlačicama, poput listova krastavaca, a i cvjetovi su svijetlo žuti. Za uspješan rast kiwano treba visoke temperature i nisku vlažnost zraka.
Optimalna temperatura rasta je 26 do 30 stupnjeva Celzijusovih, pa zato ne treba žuriti sa presađivanjem u rano proljeće, nego pričekajte drugu polovinu svibnja. Traži duboku sadnju u dobro pripremljeno tlo bogato organskim hranjivima. Treba ga i okopavati te prihranjivati, po mogućnosti svaka 2-3 tjedna, te redovno zalijevati odstajalom vodom. Biljka kiwana je veoma otporna, ali ako ju uzgajamo u plasteniku treba dobro paziti na primjerenu zračnu vlagu uz često prozračivanje. Podnosi ljetne noćne hladnoće, ali na temperaturama ispod 16 stupnjeva Celzijusovih prestaje rasti. Plodove formira tijekom kolovoza – izgledaju kao jajoliki krastavci dužine 10 do 15 cm, s mnogo malih bodljica.
Berba i skladištenje
Kiwano se može brati već i kao takav mali zeleni plod – tada ima mekanu koru i može se jesti narezan poput krastavca. U rujnu počinje zreti, plod postaje slatkast, mijenja boju iz zelene u narančastu i poprima aromu dinje, a unutrašnjost omekšava. Koncem rujna, kad padnu temperature kiwano prestaje s rastom. Tada plodove poberemo za skladištenje. Čuvati ih možete više mjeseci, čak i na sobnoj temperaturi, jedino treba paziti da se ne dodiruju međusobno. Dozrijevaju postepeno tijekom tog perioda skladištenja, a mogu se cijelo vrijeme koristiti. Dobar su zimski izvor C vitamina.
Posve zreli plodovi su narančasti, prekriveni sa malim nježnim bodljicama, a ispunjeni su brojnim košticama. Kora im je sasvim tanka i tvrda. Nožem se prepolovi, a jede se žličicom želatinasta jezgra ploda, koja je zelena, želatinasta i veoma sočna, puna sjemenki. Ima aromatičan i osvježavajući okus koji je nekakava mješavina okusa kivija, banane, limuna i dinje.
Upotreba
Hranjiva vrijednost kiwana na 100 grama (preuzeto od Američkog ministarstva poljoprivrede USDA): 44 kalorije, 123 mg kalija, 5,3 mg vitamina C, 40 mg magnezija, 13 mg kalcija, 1,1 mg željeza.
Jezgru kiwana dodajemo voćnim salatama i osvježavajućim napitcima. Primjerice, veoma je zanimljiv okus ako u mikseru pomiješamo kiwano, lubenicu, jagode i sok limete, pa zasladimo medom i poslužimo ohlađeno.
Piše: Agatha Borošak
Fotografije: Pixabay