Kupus ili zelje (lat. Brassica oleeracea var. capitata, engl. cabbage) je povrće listova zbijenih u pupovima – glavama težine do 4 kilograma, a mogu biti crvene, zelene ili bijele boje.
Kao i druge krstašice, razvio se iz samoniklog poljskog kupusa Brassica oleracea autohtonog na Mediteranu i u jugozapadnoj Europi. Prvi kultivari sežu u period 1000 godine prije Nove ere; to su bili kupus u listovima (ne u glavama kakve danas poznajemo) i raštika, a razvili su ih Kelti u središnoj i zapadnoj Europi. Glavnati kupus nastao je u 14. stoljeću u Britaniji, a u 16. stoljeću Nijemci su razvili i kupus nabranih listova te ga nazvali savoyskim kupusom. U našim se krajevima savoyski kupus naziva kelj, a u engleskoj tradiciji obje se glave zovu cabbage. Postoji i križanac kupusa s keljom January King koji na otvorenom može ostati i za najhladnijih zima, a bere se sve do travnja.
Vitamini C i U
Prehrambenu vrijednost kupusa i njegovu ljekovitost poznavali su još i Rimljani. Danas se smatra da kupus smanjuje rizik od raka debelog crijeva, da općenito dobro djeluje na imunosni sustav i ubija bakterije. Posebno je bogat vitaminom C i tiaminom (B1): sadrži 43 mg vitamina C na 100 grama kupusa, i 0,15 mg tiamina na 100 grama kupusa. (Sadržaj vitamina C je nešto manji od limuna, koji ga ima 50 do 80 mg na 100 grama.)
Iznimna vrijednost kupusa je i u tome što sadrži vitamin U, koji je važan za zacjeljivanje čira na želucu, ali ima ga samo u svježem kupusu. Eksperimentalno je dokazano da sok od svježeg kupusa pomaže iscjeljivanju čira na želucu i kod upale debelog crijeva. Sok od svježeg kupusa uvijek se mora piti svjež, iscijeđen tog časa kada se uzima.
Uz krumpir i grah, kiseli kupus tradicijski spada u najvažniju zimsku hranu, no danas su razvijene sorte kupusa koje dospijevaju od proljeća do kasne zime, tako da ga uz pažljivije planiranje u vrtu možemo imati svježega gotovo cijele godine.
Kupus se dijeli ovisno o sezoni berbe na rani i kasni kupus, po boji na bijeli, zeleni i crveni, po obliku glava na špičaste i okrugle te po čvrstini glava na tvrde i meke.
Plodored, dobri loši susjedi
Kupus se uzgaja obavezno poštivajući plodored, i to kao kultura prvog reda, kojoj odgovara dobro pognojeno tlo. Na istu površinu u vrtu dolazi tek poslije tri godine.
Dobri predusjevi kupusu su cikla, celer, krastavac, mahune, krumpir, rajčica, grašak, a kupus je dobra pretkultura za gotovo svo drugo povrće jer je nakon njega zemlja ostaje nezakorovljena i rahla.
Dobri susjedi kupusu su kopar, menta, ružmarin, kadulja, majčina dušica i kamilica, koji privlače odnosno tjeraju insekte koji ga napadaju.
Kupus je loš susjed vinovoj lozi, u vinogradu smanjuje urod.
Priprema gredice
Zemlju za sadnju kupusa treba dobro pripremiti, preštihati ili preorati. Treba mu bogato i plodno tlo koje zadržava vlagu, kiselosti 5,5 do 7 pH. Nekoliko tjedana prije sadnje u tlo ukopajte dobro razgrađeno organsko gnojivo te po potrebi vapno.
Kada sijati i presađivati
Tradicionalno je bila najvažnija jesenska berba za kiseljenje kupusa. Za tu berbu kupus se sije na otvorenom na gredice u travnju, a presađuje u lipnju. U suvremenom povrtnjaku kombiniraju se rane, kasne i zimske sorte kupusa. Ljetni i jesenski kupus siju se jedan za drugim koristeći rane i kasne sorte.
Kupus za proljetnu berbu:
U toplijim primorskim krajevima proljetni kupus se sije ljeti, presađuje najesen i bere u rano proljeće od veljače.
U hladnijim uvjetima u unutrašnjosti rane sorte kupusa siju se u grijanom prostoru (13 do 16 stupnjeva Celzijusovih) u pliticama u veljači. Presađuje se na otvoreno nakon 5 tjedana, kada dobije prvih 3-5 listova, a beru u svibnju i lipnju. Rane sorte kupusa pogodne za salatu, mogu se sijati ponovo i u lipnju, te presaditi u srpnju, za berbu u kolovozu i rujnu.
Uzgoj presadnica kupusa izazovan je zbog toga što pad temperature ispod 10 stupnjeva Celzijusovih može potaknuti biljku da krene u preuranjeni cvat (proces jarovizacije). Stoga je preporučljivije za prvu proljetno-ljetnu berbu kupusa kupiti u rasadniku presadnice i posaditi ih na otvoreno tek u travnju, kad prestane opasnost od mraza.
Rani kupus u plastenicima se sije u veljači, rasađuje u ožujku, a bere u svibnju.
Kupus za kiseljenje:
Kasne sorte kupusa siju se na otvorenoj gredici u travnju, presađuju u lipnju, a beru u rujnu i listopadu. Za kiseljenje su pogodne vrste sa tankim listovima, tvrdim i zbijenim glavama, kao što su hrvatske autohtone sorte Varaždinski, Čepinski i Ogulinski kupus.
Kupus za jesensku i zimsku berbu:
Kasne sorte siju se u svibnju i lipnju, presađuju u srpnju u plastenik ili na otvorenu gredicu.
Od sjetve do presađivanja
Od sjetve do presađivanja treba 4-5 tjedana. Bilo bi dobro presađivanje obaviti za kišnog ili barem tmurnog dana. Ako to nije moguće presadite ga navečer. Noć prije presađivanja, presadnice dobro zalijte kako se ne bi oštetile prilikom vađenja iz zemlje. Rupu u zemlji u koju ćete presaditi dobro zalijte, najbolje da napravite blato u koje ćete staviti korijen mlade biljčice. Presadnice posadite duboko do prve etaže listova, a nakon presađivanja dobro je stopalima ugaziti tlo oko mlade stabiljke kako bi tlo bolje prionulo uz korijen. Ostavite rezervne presadnice. Već nakon dva-tri dana presadnicama koje se nisu dobro primile počet će se sušiti listovi, pa ih zamijenite.
Ako se kupus presađuje ljeti za vrućina, tada potkratite vrhove listova presadnica, kako bi se smanjila površina isparavanja i podrežite korjenove žilice – time žete potaknuti rast korijena.
Za obiteljski povrtnjak zgodan je i uzgoj bez presađivanja. Na gredice koje ste namijenili kupusu u travnju posijte sjeme, pa kad biljčice dosegnu 3-5 listova počnite ih prorjeđivati odnosno brati kao proljetno zeleno povrće koje možete dodavati juhama, kuhati sa krumpirom kao mišancu, dodavati zelenim povrtnim sokovima… Do vremena kad se počnu formirati glavice, stabiljke na gredici trebaju biti prorijeđene na preporučeni razmak.
Razmak između sadnica
Razmak presađivanja za rane sorte koje imaju manje glavice i rozete može biti 50 cm između redova, a 40 cm između stabiljki u redu. Kasnije, krupnije sorte sadite na razmak 70 cm između redova, a 60 cm između sadnica u redu. Ako je razmak između sadnica premali, razvit će manje glavice.
Njega kupusa – prihrana, okopavanje, zalijevanje
Kupus treba okopati 2-3 puta, te svaki puta na kocen nagrnuti zemlje. Time se potiče stvaranje postranih, adventivnih žilica. Okopava se plitko, jer korijen pušta plitke horizontalne žile koje ne želimo ozlijediti. Redovno treba uklanjati korov, te razbijati pokoricu zemlje oko kocena kako bi suvišna voda mogla isparavati.
Kupus ne podnosi sušu, i treba ga redovno zalijevati, ljeti obavezno svakih 7 dana. Ne podnosi niti pretjeranu vlagu ili naglo zalijevanje ili jake kiše nakon sušnog perioda – tada se glave kupusa mogu raspuknuti.
Kupus se prihranjuje nekoliko puta. Presađuje se na stajnjakom pognojenu gredicu. Ako nemate takvih uvjeta, tada prilikom sadnje, u dno sadne jamice stavite gnoj, pa sloj zemlje pa sadnicu. Tijekom vegetacije još 2 puta prihranite – posipanjem granuliranog gnojivo oko stabiljke ili tekućim gnojivom. Rani kupus dovoljno je prihraniti samo jednom nakon sadnje, kako glavice ne bi zbog forsiranog brzog rasta izrasle premekane.
Berba kupusa
Kupus se bere tako da se glavice oštrim nožem odrežu iznad prve etaže donjeg lišća.
Na proljeće i ljeti kupus bere se po potrebi, tako da birate punije glavice. Možete potaknuti još jednu berbu na istom kocenu tako da nakon što odrežete glavu kupusa, na površini reza na stabiljci nožem urežete oko 1 cm duboko križ. Uz povoljne uvjete i njegu iz tog će kocena do jeseni narasti još nekoliko malih glavica.
Glavice kupusa za skladištenje i kiseljenje se ne beru po kišnom vremenu, jer se tada obično kvari kupus, između listova vlaga stvara crne točke plijesni.
Kasni kupus mora se obrati prije jakih mrazeva i pada temperature ispod -5 stupnjeva Celzijusovih. Ako vam se kupus ipak smrzne, ostavite ga na vrtu dok se za toplijeg dana glavica odmrzne i tek tada ga poberite. Zimskom kupusu, npr. January Kingu neće smetati temperaturni minusi.
Skladištenje za zimu
Za zimsko skladištenje su pogodne kasne sorte, a čuvati se mogu do 5 mjeseci.
Po završenoj berbi glavice se mogu odložiti u sanduke sa slamom i držati u podrumu ili drugom zatvorenom prostoru na temperaturi od 0 do 4 stupnjeva Celzijusovih. U blizni se ne smije čuvati voće koje otpušta etilen, jer to će potaknuti kupus na truljenje.
Tradicionalno se kupus za zimu s vrta pobere zajedno sa iskopanim korijenom. Skinu se vanjski oštećeni listovi sa glavica. Kupus se slaže u kutije uspravno, tako da korijen bude u vlažnom pijesku.
Može se čuvati i vani, na otvorenom. Iskopa se plitka jama pravokutnog oblika (dubina oko 30 do 50 cm). Kupus iskopan sa korijenom, a očišćen od rozete i oštećenih listova, polegnuto se slaže u redovima. Kako složite red, na korijenove naspite zemlju, pa sljedeći red, pa zemlja… tako da na površini ostanu glavice kupusa, a svima je korijen pokriven zemljom. Oko kupusa podignite okvir od dasaka, glavice zastrite slamom i pokrijte daskama. Zimi po potrebi otvarajte daske i vadite kupus.
Zamrzavanje kupusa
Zamrznite samo svježe i kvalitetne glavice. Operite, krupnije nasjeckajte, blanširajte oko minute i zapakirajte u plastične vrećice ili posude.
SORTE KUPUSA PREMA DOSPIJEVANJU
Rani kupus – proljetno/ljetna berba:
Kevin F1 – najraniji hibrid s dužinom vegetacije 52-55 dana (veoma rani kupus) – pogodan za uzgoj u negrijanim plastičnim tunelima ili na otvorenom polju pod agrotekstilom – tolerantan je na rane mrazove i procvjetavanje – koristi se svjež
Kupus Tucana F1 – veoma rani hibrid – dospjeva 60 dana od sjetve, doseže 1,5 do 2 kg težine – koristi se svježi
Kupus Ditmar – dospjeva nakon 70 do 75 dana od sjetve – glavice 0,5 do 1 kg – okrugle i spljoštene – koristi se svježi
Early Jersey – rani kupus špičaste glave – dospjeva za 60 do 70 dana dana – koristi se svjež
Srednje rani kupus – ljetno/jesenska berba
Slava – srednje rani kupus – dospjeva za 90 do 100 dana – koristi se svježi i za kiseljenje
Srednje kasni kupus – jesenska berba
Futoški – srednje kasna sorta koja dospjeva za 95 do 105 dana – koristi se svježi i za kiseljenje
Varaždinski – dospjeva nakon 105 do 115 dana – ima tanke listove u glavicama, pa je posebno pogodan za kiseljenje – dobro se skladišti
Ljubljanski – srednje kasni – dospjeva nakon 105 dana – doseže do 4 kg težine, a koristi se za salatu, kiseljenje i dobro se skladišti
Kasni kupus – jesensko/zimska berba
Kranjski okrugli – dospjeva nakon 120 dana – koristi se svjež, za kiseljenje i skladištenje
Atria F1 – hibrid koij dospjeva nakon 145 dana – iznimno velikih glavica 4 do 8 kg težine – koristi se za kiseljenje, salate, veoma dobro podnosi skladištenje
Cuor di Bue – kasna sorta koja se bere do Nove Godine – špičasti oblik glave, dospjeva za 65 do 75 dana – može se sijati 2 puta godišnje i za ljetnu i za zimsku berbu
Zimski kupus – zimsko/proljetna berba
January King – ekstra kasna sorta zeleno plavih listova koja ostaje cijele zime na vrtu, može se brati do travnja – sije se u ožujku i travnju, a dospijeva u prosincu i siječnju – doseže težinu 1,5 do 2,5 kg – križanac između bijelog kupusa i kelja
Crveni kupus
Rani crveni erfurtski – dospjeva za 80 do 90 dana
Rani Kalibos špičasti kupus – dospjeva nakon 60 dana – špičasti
Kupus crveni holandski kasni – dospjeva nakon 120 do 125 dana, prikladan za skladištenje i svjež
Kasni crveni Roxy F1- trajanje vegetacije je 155 dana – prikladan za skladištenje
Piše: Agatha Borošak
Snimila: Snježana Ivić Gerovac