Nema proizvoda u košarici.
OPREZ! U Puli slučaj trovanja šumskim gljivama kupljenim na tržnici
Bračni par u Puli otrovao se prije dva tjedna šumskim gljivama koje su kupili na tržnici u Verudi. Prodavačica im je rekla da su te gljive pečurke, a oni su se osjećali sigurno jer su gljive kupili na tržnici, a nisu ih sami negdje ubrali. Od kupljenih gljiva su napravili umak i pojeli ih s njokima za ručak. Dva sata nakon ručka supruga je osjetila slabost, mučninu, probijedila je, nije mogla disati, oblio ju je znoj… Potom je i suprug počeo osjećati slabost, pa su pomislili da su se možda otrovali gljivama koje su oboje jeli. Pozvali su hitnu, a u bolnici im je ustanovljeno trovanje gljivama – micetizam.
Nijedna inspekcija kontrolira jesu li na štandovima otrovne gljive
Ovo je iskustvo ispričala supruga novinarima portala Istra24 sa namjerom da upozori ostale građane da budu oprezni kod kupnje gljiva na tržnicama. Ispostavilo se, naime, da nitko nije nadležan za kontrolu gljiva koje sakupljači prodaju na tržnicama. Jer da bi mogao prodavati gljive na tržnici prodavač šumskih gljiva mora imati iskaznicu komercijalnog sakupljača gljiva koja mora biti istaknuta na prodajnom mjestu. Gljive moraju biti svježe i imati odgovarajući naziv i deklaraciju. Inspekcija zaštite prirode kontrolira da li prodavatelji imaju dopuštenje za sakupljanje gljiva za prodaju, a sanitarna inspekcija u okviru godišnjih planova monitoringa hrane provodi službena uzorkovanja i analize svježih gljiva u maloprodaji, pa tako i na tržnicama, na propisane parametre sigurnosti hrane poput teških metala i pesticida. Poljoprivredna inspekcija Državnog inspektorata nije nadležna za zdravstvenu ispravnost proizvoda na tržištu Republike Hrvatske, nego za kontrolu tržišnih standarda voća i povrća pa tako i za kontrolu tržišnih standarda uzgojenih, ali ne i samoniklih gljiva koje se skupljaju u prirodi. Za gljive na tržištu primjenjuju se opći standardi prema kojima proizvodi u prodaji moraju biti zdravi, čisti, bez stranog mirisa i slično.
Ne postoje za gljive posebni propisani standardi kojima bi se kontrolirale jesu li vrste gljiva u prodaji na štandu jestive ili otrovne. Potrošači se stoga nemaju razloga osjećati zaštićeno i bezbrižno kad kupuju gljive kod sakupljača gljiva ništa više nego kada sami beru gljive. A to može biti varljivo ako niste vrsni poznavatelj gljiva, a i oni beru i jedu samo one gljive u koje su potpuno sigurni i koje su im poznate.
Jestive gljive imaju otrovne dvojnice
Naime, mnogo jestivih gljiva ima svoje otrovne dvojnice. Primjerice, otrovna pečurka se zamjeni za livadni šampinjon ili poljsku pečurku, smrtonosna zelena pupavka u ranoj fazi razvitka bude bijela pa se može zamijeniti sa šumskim šampinjonom. Otrovna dvojnica lisičarke se naziva otrovna zavodnica. Dovoljno je da među ubranim odnosno kupljenim gljivama bude jedna otrovna, pa da dođe do trovanja gljivama.
Gljivari uvijek savjetuju da se gljiva u koju niste sigurni ne treba niti dirati rukama, jer i to može dovesti do fatalnog ishoda. Postoje i neki mitovi da se otrovne gljive raspoznaju po tome što ih životinje ne diraju, što nije točno jer puževi jedu i otrovne pupave. Opasan možet biti i mit da će se kuhanjem ili pečenjem otrovna gljiva pretvoriti u jestivu. Otrov u gljivama je uglavnom termostabilan.
Stručnjaci upozoravaju da se šumske gljive ne smiju držati u plastičnim vrećicama, te da se ne smiju podgrijavati.
Uglavnom, treba ih kupovati samo od pouzdanih prodavača kojima vjerujete. Ili ih prije konzumacije odnijeti stručnjaku/poznavatelju na pregled.
Najčešća trovanja su od konzumacije jestivih, ali pokvarenih gljiva
„U slučaju najmanje sumnje u trovanje gljivama, potrebno je što hitije uputiti pacijenta u najbližu bolnicu. Treba obavezno ponijeti dijelove konzumiranih gljiva, ako je to moguće. Na putu do bolnice ja važno izazivati povraćanja.
Najčešća trovanja gljivama javljaju se od uživanja jestivih, ali pokvarenih gljiva.
Pokvarene gljive se prepoznaju po:
- pljesnivosti (pljesnive gljive treba odmah baciti),
- gnjecavosti i sluzavosti (ukoliko ta osobina nije u samoj naravi određene vrste),
- lošem mirisu (pokvarene gljive zaudaraju na pokvareno meso).
Kako bi izbjegli mogućnost trovanja gljviama potrebno se pridržavati sljedećih pravila:
Ne berite i ne jedite gljive u koje niste sasvim sigurni.
Postoji li i najmanja sumnja u identifikaciju – tu gljivu nemojte konzumirati.
Ne postoji ni jedno opće pravilo kojim bi otrovnu gljivu razlikovali od jestive.
Skupljajte samo one gljive koje dobro poznajete.“
*Serijal tekstova “Što jedemo, što pijemo” na portalu Dobar život objavljuje se uz potporu Agencije za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Pročitajte još
- Popularno
- Komentari
- Novo
