Sve više primjećujem koliko djeci šteti što puno vremena provode pred malim ekranima – laptopima, mobitelima, televizorima i računalima. Već dugo znamo da sjedenje pred malim ekranima može dovesti do pretilosti, da izlaganje nasilnim sadržajima na malim ekranima može dovesti do nasilnog ponašanja i problema sa spavanjem. U zadnje vrijeme saznajemo da plavo svjetlo iz tih malih ekrana ometa lučenje melatonina, hormona koji regulira spavanje, pa je jasno zašto izlaganje malim ekranima pred spavanje dovodi i do poremećaja spavanja. Djeca izložena malim ekranima imaju i lošije socijalne i emocionalne vještine, jer im vrijeme koje provode pred uređajem „krade“ mogućnost interakcije s djecom i odraslima kroz koju bi, između ostalog, naučila i prepoznavanje emocija na licima drugih.
Neurobiološke promjene dječjeg mozga kod pretjerane izloženosti malim ekranima
Skoro svakodnevno objavljuju se u svijetu nova istraživanja koja upozoravaju na neke loše posljedice koje djeca i mladi imaju zbog prekomjerne izloženosti malim ekranima, ali posebno zabrinjavajuće je što se nalazi sve više dokaza da utječe negativno i na razvoj dječjeg mozga. Posebno je to rizično u ranoj dobi, kod predškolske djece, kada se mozak brzo razvija i kad ima jaku neuroplastičnost. Te neurobiološke promjene uključuju promjene i u razvoju sinapsi i u aktivnosti neurotransmitera kao i strukturalne promjene u mozgu. Posebno se u nurobiološkim istraživanjima naglašava da dolazi do smanjenja razvoja bijele tvari u mozgu, koja je ključna za razvoj jezika, samokontrole, kognitivnih sposobnosti, socijalnih vještina i sposobnosti djece da učinkovito komuniciraju.
Pretjerana izloženost malim ekranima djeluje i na razvoj aktivnosti u prefrontalnom korteksu koji je odgovoran za donošenje odluka, kontrolu impulsa i planiranja te emocionalnu regulaciju. Ekrani i video igre potiču naglo oslobađanje dopamina što dovodi do osjećaja zadovoljstva, a što dalje može povećati rizik od razvoja ovisnosti o malim ekranima ili digitalnim uređajima i smanjiti sposobnost djeteta da doživljava zadovoljstvo u manje stimulativnim aktivnostima.
Ti brzi podražaji iz malih ekrana mogu preplaviti djetetov mozga te neka istraživanja pokazuju povezanost između prekomjerne upotrebe ekrana i simptoma povezanih s poremećajima pažnje i hiperaktivnosti tj. ADHD-a.
Preporuka: ograničiti na 1 sat dnevno
Zbog svega toga jasno je koliko je važno da roditelji ograniče vrijeme koje predškolska djeca provode pred malim ekranima na, prema preporukama Američke pedijatrijske asocijacije, maksimalno jedan sat dnevno. Također je važno postaviti jasna pravila kojima će se smanjiti korištenje malih ekrana tako da se budu zabranjeni uz jelo i prije spavanja. Svakako mali ekrani ne smiju služiti za umirivanje djeteta ako se ono rasplače ili razljuti, a ne smijemo ih niti koristiti umjesto dadilje pa da oni djecu zabavljaju dok mi nešto drugo radimo. S druge strane, savjetuje se roditeljima da potiču igranje s drugom djecom, s igračkama, društvenim igrama, kretanjem, sportom, glazbom, slikanjem… To su aktivnosti koje niti jedan stroj ne može zamijeniti u poticanju razvoja dječjeg mozga, i u to dijelovima važnima za intelektualni, socijalni i emocionalni razvoj.
Piše: prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, klinički psiholog i psihoterapeut