Prijatelji životinja traže od grada Zagreba da ostane zabrana urbanog pčelarstva
Važno je zadržati zabranu urbanog pčelarstva, smatraju u udruzi Prijatelji životinja. Uputili su upravi Grada Zagreba i javnosti apel kojim pozivaju da ostane na snazi zabrana uzgoja pčela u Zagrebu te da se u gradskim vrtovima i na drugim zelenim površinama poveća broj sadnica biljaka koje oprašivači vole.
„Tako bismo u grad privukli divlje pčele i druge oprašivače, što stvara raznolikost, a sadnja drveća, grmlja i cvjetnog raslinja, kao i umjerena košnja livada, pomaže i suživotu s malim pticama, vranama i kukcima”, navode Prijatelji životinja.
Ističu da oprašivanje oko 90 posto biljnih vrsta i 75 posto poljoprivrednih usjeva u svijetu ovisi o pčelama i drugim oprašivačima, a u našem su podneblju najvažniji oprašivači kukci, ponajprije divlje pčele. No otprilike jedna od 10 vrsta pčela u Europi suočava se s izumiranjem, pri čemu su posebno ugrožene upravo divlje solitarne pčele, koje imaju ključnu ulogu u oprašivanju voćaka i drugih kultiviranih biljaka i u očuvanju biološke raznolikosti. Naime, dok medonosna pčela može posjetiti do 2000 cvjetova na dan, solitarne pčele posjete do čak 5600 cvjetova na dan! Unatoč tome, divlje solitarne pčele ugrožene su i zato što je većina inicijativa fokusirana na medonosne pčele.
„Povremene inicijative za poticanje urbanog pčelarstva smatramo nestručnima i nedovoljno promišljenima jer se time neće povećati broj pčela u gradu. Urbano pčelarenje kratkoročno povećava broj pčela samo do razine na kojoj košnice postaju konkurencija za hranu jedna drugoj. Razlog tomu mali je broj divljih livada i divljeg cvijeća u gradovima, a koji su glavni izvor hrane za pčele i druge oprašivače. Dakle, glavni uzrok opadanju broja pčela u svijetu je uzgoj monokultura i nedostatak raznolikosti raslinja, a ne manjak pčelara i košnica”, pojašnjavaju Prijatelji životinja.
Upozoravaju i na opasnost širenja zaraze s bolesnih na zdrave košnice u uzgoju pčela, pri čemu se spaljuju sve zaražene košnice. Osim toga, uzgoj pčela u gradu predstavlja potencijalnu opasnost i zdravstvenu ugrozu. Ubod medonosnih pčela otrovan je i opasan za ljude koji su na njega alergični. Za razliku od njih, divlje solitarne pčele poznate su po miroljubivosti – imaju žalac, ali ne ubadaju.
„Zbog svijesti o važnosti zaštite solitarnih pčela u drugim gradovima postoje odlične inicijative koje bi vrijedilo primijeniti i u Zagrebu”, smatraju Prijatelji životinja. Primjerice, u arboretumu Šumarske škole u Karlovcu prošle godine postavljen je prvi karlovački hotel za pčele, nastamba koja je popunjena s nekoliko vrsta rupičastog materijala i oponaša prirodno stanište kukaca koji u gradovima nemaju dovoljno mjesta za prezimljavanje i razmnožavanje. Time će se osigurati gnjezdilišta za solitarne pčele, a pridonosi se i podizanju svijesti o važnosti oprašivača za stabilnost ekosustava.
Kako bi povećali biološku raznolikost, u engleskom gradu Brightonu uvedena je zakonska obaveza da svaka nova stambena zgrada iznad pet metara mora imati posebne cigle s nizom uskih otvora, koje osiguravaju gnijezda za solitarne pčele. Slične politike usvojili su i drugi gradovi u Ujedinjenome Kraljevstvu. U nizozemskom gradu Utrechtu je tristotinjak autobusnih stanica dobilo zelene krovove, čije zasađeno bilje stvara novo utočište za različite vrste pčela. Utrecht motivira svoje stanovnike da na svojim krovovima naprave male urbane zelene oaze te za to osigurava sredstva i poticaje. U Beču se pak radi očuvanja divljih pčela preporučuje izbjegavanje korištenja insekticida.
U udruzi Prijatelji životinja zaključuju da je pčelarstvo zapravo namjerni masovni uzgoj pčela i tome zaista nije mjesto u gradu. Zato navedeni primjeri mogu biti dobar putokaz za daljnji razvoj Zagreba u moderan grad koji teži održivu razvoju i kao pokazatelj drugim hrvatskim gradovima kako očuvati bioraznolikost i njegovati suživot s pčelama i drugim divljim kukcima u gradu.
