SAM KOD KUĆE: Kada i kako možete dijete ostaviti kod kuće samo

Ulaskom u predbožićno raspoloženje, na naše se male ekrane vratio jedan od svima znanih, a ujedno i omiljenih Božićnih filmova – Sam u kući. Kada je maleni Kevin uslijed užurbanog spremanja njegove obitelji za godišnji odmor u Parizu ostao sam kod kuće, krenula je prava avantura za njega, ali i za njegovu obitelj. Iako mu se isprva učinilo da mu se ispunila želja da se odmori od svoje obitelji, uskoro se pred njime našao niz zadataka koje je morao samostalno obaviti. Između ostalog, morao je sam pripremati hranu, brinuti o vlastitoj higijeni, otići u trgovinu po namirnice, a bio je suočen i s dolaskom provalnika u svoju kuću.

Sličneteme

Previše vremena pred malim ekranima negativno utječe na razvoj mozga male djece

13. listopada 2024.

ZABRANA MOBITELA U ŠKOLAMA: Da bismo izbjegli otpore, djecu treba uključiti u donošenje odluka

14. rujna 2024.

BOŽIĆNA AKCIJA: U mjesecu darivanja darujemo 20 % popusta za knjigu “Znanost i umjetnost odgoja”

28. studenoga 2023.

Mnogi se roditelji pitaju kada je pravo vrijeme da njihovo dijete bude samo kod kuće te koji je najprikladniji način za to. Iako ne postoji točno određena dobna granica iznad koje je poželjno ostaviti dijete samo kod kuće, Obiteljskim je zakonom određeno da djeca predškolske dobi ne smiju biti sama bez nadzora osobe starije od 16 godina. Također, bebe ili malu djecu se nikad ne bi smjelo dovoditi u situaciju da budu bez odgovarajućeg nadzora. Stručnjaci smatraju da većina djece mlađe od devet godina ne bi trebala biti sama u kući nakon škole, kao i da djeca mlađa od 13 godina nemaju dovoljno razvijene kapacitete za reagiranje u nepredvidivim situacijama, zbog čega nije poželjno da dulje vrijeme budu sama. Važno je istaknuti da sama dob ponekad ne mora značiti da je dijete dovoljno razvojno zrelo da ostane samo kod kuće.

U procjeni spremnosti, roditeljima može pomoći promišljanje o sljedećim stvarima:

• Kako se djetetu čini pomisao o ostajanju samom kod kuće?

• Može li se dijete samo brinuti o sebi?

• Pridržava li se dijete inače pravila i dogovora?

• Kako se dijete nosi sa situacijama koje su mu stresne?

• Kako se dijete ponaša u nepoznatim situacijama?

• Zna li dijete na koji način može kontaktirati roditelje ili druge bliske osobe u slučaju nužde?

• Hoće li samostalno biti u kući jedno dijete ili više njih?

Nakon što je odluka da dijete može biti samo kod kuće donesena, slijedi planiranje najoptimalnijeg načina na koji se to može izvesti. Pri tome je važno u obzir uzeti neke od sljedećih čimbenika:

1. Uspostava pravila

Sva ponašanja koja djeca inače mogu raditi nisu jednako poželjna u situaciji kada roditelja nema kod kuće. Zadatak je roditelja da razgovara s djetetom o mogućim situacijama koje se mogu javiti prilikom samostalnog boravljenja u kući. Npr, što učiniti kada netko zove na telefon, kada na vrata poštar, kada se roditelj odmah ne javi na mobitel, kada dijete ogladni i odluči samo pripremati obrok i slično.

2. Upute za slučaj opasnosti

Ponekad se može dogoditi da u kući nestane struje ili da nastane požar. Roditelji bi trebali djetetu objasniti koje korake je potrebno poduzeti u takvoj ili nekoj sličnoj situaciji. Sve važnije brojeve na koje može dobiti pomoć dobro je ispisati na papir i staviti na neko lako dostupno i vidljivo mjesto, primjerice pored ulaznih vrata ili na hladnjak.

3. Napuštanje kuće

Kada roditelji nisu kod kuće, važno je uspostaviti pravila u slučaju da dijete poželi napustiti kuću samostalno, odnosno, odrediti u kojim situacijama može, a u kojima ne može otići iz kuće. Primjerice, dobro je razgovarati s djetetom je li u redu da ode na igralište ili kod prijatelja kada nikog drugog nema u kući. Pri tome je djetetu potrebno naglasiti da se kod napuštanja kuće obavezno zaključavaju ulazna vrata, zatvaraju prozori na balkonu i slično. Također, od posebnog je značaja dogovoriti s djetetom da obavijesti roditelje ukoliko je donijelo odluku o odlasku iz kuće, kako bi roditelji u svakom trenutku mogli znati gdje im se dijete nalazi.

4. Prva pomoć

Do tjelesnih povreda djece može doći u bilo koje vrijeme, pa tako i kad roditelji nisu kod kuće. Kako bi dijete znalo reagirati u slučaju da se ozlijedi, zadaća je roditelja da objasne djetetu osnove prve pomoći, te da mu pokažu gdje se nalazi osnovni medicinski pribor, kao što su, primjerice, flasteri.

5. Lista aktivnosti koje dijete može raditi kada je samo kod kuće

Djeci često može biti dosadno kada su sama. Zadatak je roditelja osigurati da dijete ima što raditi kada je roditelj odsutan. To mogu biti neke aktivnosti vezane uz školu, kao što su pisanje zadaće, učenje, čitanje knjiga, ali i igranje igrica, gledanje tv-a ili obavljanje nekih jednostavnijih kućanskih poslova.

6. Obavljanje kućanskih poslova

Prilikom zadavanja kućanskih poslova koje dijete može obaviti, bitno je paziti da oni ne uključuju rukovanje s opasnim kemikalijama ili kućanskim aparatima koji nisu prikladni za djecu. Štoviše, poželjno je da sve opasne kemikalije udaljiti od vidokruga djece. Prije obavljanja određenog zadatka, djetetu se može vlastitim primjerom pokazati na koji se način neki od kućanskih poslova obavlja.

7. Komunikacija s nepoznatim ljudima

Važno je objasniti djetetu da nije poželjno da otvara vrata osobama koje ne poznaje. Isto tako, potrebno je dati do znanja djetetu da ne dijeli informacije da je samo kod kuće osobama koje nazovu na telefon, te isto tako da tu informaciju ne dijeli na društvenim mrežama.

8. Korištenje mobitela i interneta

Važno je objasniti djetetu na koji način može stupiti u kontakt s nekime preko mobitela ili telefona ukoliko se za to pokaže potreba. Isto tako, bitno je naglasiti pravila sigurnog korištenja interneta, a posebice društvenih mreža.

9. Obroci

Prilikom roditeljskog odsustva od kuće, djeca mogu postati gladna stoga im je potrebno ostaviti već pripremljen obrok, a ukoliko to nije moguće, razgovarati s djetetom o načinima pripreme obroka. Pri tome valja pripaziti da priprema obroka bude primjerena dobi djeteta te da se prema tome odluči o korištenju kuhinjskih uređaja, kao što su, recimo, pećnica, ploča za kuhanje, mikrovalna pećnica i slično. Priprema obroka trebala bi biti maksimalno pojednostavljena.

10. Druženje s prijateljima

Jedna od tema o kojoj je bitno porazgovarati s djetetom je i druženje s prijateljima kada su sami kod kuće. Naime, važno je uspostaviti dogovor je li u redu družiti se s prijateljima kod kuće, je li u redu ići kod prijatelja ili prijateljice na igru, je li poželjno družiti se s prijateljima na igralištu i slično.

11. Starija braća

Prilikom ostavljanja djeteta s nekime od starije braće, bilo bi dobro raspraviti s djecom o podjeli odgovornosti među njima. Primjerice, na koji način će organizirati obroke, hoće li obrok spremati starije dijete ili će to raditi zajedno. Također, poželjno je razmisliti je li starije dijete sposobno brinuti o mlađem djetetu ukoliko se mlađem djetetu dogodi nešto neočekivano, na primjer, ako se dijete razboli.

12. Vrijeme povratka roditelja kući

Također, potrebno je definirati vrijeme povratka roditelja kući. Ukoliko dođe do promjene planova, dijete bi trebalo informirati o tome kako bi znalo što može očekivati jer se na taj način smanjuje vjerojatnost da će dijete biti uznemireno.

Bitno je da roditelj bude siguran da dijete nakon razgovora s njim razumije sva dogovorena i postavljena pravila. Pri tome je važno da se stavi naglasak na pravila koja se tiču sigurnosti djeteta, čime se može umanjiti vjerojatnost da dijete upadne u neku nepovoljnu situaciju.

Ukoliko roditelj odluči da njegovo dijete može biti samo kod kuće, nakon odlaska iz kuće, dobro je da povremeno provjeri je li dijete u redu. Osim telefonskim pozivom ili porukom, provjeriti dijete mogu i neke roditeljima bliske osobe u koje imaju povjerenja.

Ponekad se kod roditelja mogu javiti strah i nesigurnost vezani uz boravak njihovog djeteta samog kod kuće. Prirodno je da svaki roditelj želi da je njegovo dijete sigurno i da mu to nastoji omogućiti. No isto tako, roditelji su ti koji najbolje poznaju svoje dijete i koji mogu procijeniti, a zatim i donijeti odluku je li njihovo dijete spremno na taj korak, ali jesu li spremni i oni sami.

Piše: Petra Šimčić, mag. psihologije

Izvor: Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, www.poliklinika-djeca.hr