“Svako dijete je dar, nikada do kraja definirano, istinski trag Božji na zemlji”

U potpunoj tišini i s velikom pažnjom više od 200 okupljenih u Svečanoj dvorani Filozofskog fakulteta u Osijeku slušalo je predavanje prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander na temu “Ukradeno djetinjstvo – traume u dječjoj dobi” u kojem je govorila o zlostavljanju djece, predstavljajući i nekoliko slučajeva iz svoje prakse. Nakon predavanja, održana je i promocija knjige “Znanost i umjetnost odgoja”. Uz autoricu i glavnu urednicu prof. dr. sc. Gordanu Buljan Flander, knjigu je predstavio psiholog-psihoterapeut i svećenik doc. dr. sc. Josip Bošnjaković, s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu i Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu, a njegov osvrt na knjigu prenosimo u cijelosti:

Sličneteme

Previše vremena pred malim ekranima negativno utječe na razvoj mozga male djece

13. listopada 2024.

Ispovjedna proza kao najbolja psihoterapija: “Za mene je književnost uvijek bila potraga za sugovornikom i dobrim prijateljem”

15. rujna 2024.

ZABRANA MOBITELA U ŠKOLAMA: Da bismo izbjegli otpore, djecu treba uključiti u donošenje odluka

14. rujna 2024.

S radošću velikom predstavljam ovaj Priručnik za kojega mogu reći da je jedna od knjiga zbog kojih Vam je žao što se došli do kraja, iako ima 720 stranica. Na svu sreću ovo je knjiga i poput onih što su naši roditelji imali u ormarima s naslovom Uradi sam, to jest knjiga za kojom se poseže svakodnevno, a razlozi su višestruki.

Rado ću istaknuti samo neke misli vezano za ovaj Priručnik u izdanju Naklade Geromar. Praktični priručnik o suvremenom odgoju za roditelje i odgojitelje pisan je iz „dječjih i roditeljskih cipela“ što se u priručniku gotovo na svakoj stranici može pročitati, vidjeti, doživjeti, osjetiti.

Čitajući priručnik postao sam dublje svjesniji kako je odgoj „umjetnost“ koja se događa između djeteta i skrbnika, između dva živa subjekta, dvije poznate nepoznanice, umjetnost koja ima svoja stroga pravila, no isto tako i umjetnost koja traži vještinu, no ta je vještina nešto što se danomice uvježbava, kroz male korake, ponavlja se u Priručniku.

Ars educandi – Vještina odgoja

Priručnik o umjetnosti i znanosti odgoja ima 11 naslova i stoga bih rado ovog prigodom uzeo za pomoć notni krug Justina Sandercoea. Poput glazbe za koju svi znamo da je umjetnost sa svojim točim pravilima i odgoj je umjetnost sa svojim pravilima, a svakodnevno se uvježbava. Iako naslovi u Priručniku imaju svoju logiku i slijed oni se mogu paralelno kombinirati i iščitavati te tako stvarati skladne akorde. Može se krenuti i od zadnje note, ali i od prve, pete, devete, jedanaeste, ovisno o tome što se pjeva.

2/5 prostora na gotovo svakoj stranici je ostalo bijelo. Čitajući i listajući razmišljao sam nije li to prostor ostavljen roditeljima, odgojiteljima, skrbnicima, tim umjetnicima u pravom smislu riječi, da svatko od njih popunjava, kuje, slika, kleše taj nedefinirani prostor, budući da je odgoj, osim znanosti, i umjetnost, a svaki umjetnik ima svoj originalni pristup stvarnosti pred kojom se nalazi. Svaki umjetnik potpisuje svoje djelo. Svaki umjetnik, oprostite na sirovosti izraza, iz sirove mase izvlači ono najljepše. Kakvo će umjetničko djelo ispasti velikim dijelom ovisi što umjetnik vidi u toj masi. Platon je to lijepo sročio riječima da su odgojitelji u pozitivnom smislu riječi lovci na bogatu mladež. I ovdje se vraćamo na ljubav. Ona čini sposobnim vidjeti kvalitete. Sama riječ odgoj, na latinskom educo, educare, znači odgajati ali i izvesti (ex-ducere). Jedna od kraćih definicija za odgoj bi bio Izvesti na pravi put. Iz bogatstva izvući ono najljepše.

Priručnik poziva na kreativne načine odgajati djecu, kao što je to npr. kod ljutnje i zmaja na ramenu koji nam može pomoći i postati saveznih kada se ljutimo, kao i puno drugih primjera koji se navode, ne ulazeći sada u detalje no pozivajući na čitanje Priručnika. Ljepota ovog priručnika jesu i kreativni naslovi, a vrednujući svaki na jednak način, istaknuto bih pojedine: Vežite se, polijećemo! Izazovi adolescencije; Vrijeme je za spavanje; Očiju uprtih u ekran; Dijete i bolest; Poteškoće s kontrolom mokrenja i stolice; (Pre)zaposleni roditelji. Prisutne su i danas osjetljive teme: Razvod braka; Pomajka i poočim u životu djeteta; Samohrano roditeljstvo, itd. Tekst Priručnika iznimno je čitak i na kraju svakog poglavlja, osim sažetom porukom tog dijela priručnika, obogaćen i pregledom literature, domaćih i stranih autora, recentnih datuma.

Iznimnu vrijednost ovog Priručnika vidim također i u tome što su autorice i autori, među ostalim, i mlade suradnice prof. Buljan Flander koje su stasale do nogu glavne autorice. Odrastati u nečijoj školi tijekom povijesti bio je znak prepoznatljivosti kvalitete. Tako se i u ovom Priručniku osjeti da je riječ u doticaju sa stvarnošću, da su oni koji su stasali u Poliklinici ili na Hrabrom telefonu pretkali svoja iskustva u štivo koje ne ostavlja ravnodušnim. Ponekada sam imao dojam kao da sam odpakiravao namještaj iz IKEA-e te da bih odmah mogao primijeniti što je u Priručniku napisano. Ima u njemu dubokih promišljanja, starih-novih istina, savjeta, upozorenja, dubokih i istinitih citata, pitanja, dječjih crteža i komentara, poticaja, ohrabrenja, razumijevanja, pitanja. Ima i olakšanja za roditelje i odgajatelje poput: „U reklamama i obiteljskim filmovima možemo vidjeti idealne roditelje koji su uvijek mirni i nasmijani. Takvi roditelji postoje samo u mašti“ (str. 358). Ovakve rečenice olakšavaju učenje vještine odgoja i oslobađaju od perfekcionizma.

U transakcijskoj analizi, jednom od mnoštva psihoterapeutskih smjerova, ali i teorije ličnosti, govori se kako svatko od nas ima tri ego stanja: roditelj, odrastao i dijete. Cijeli život mi se skrbimo i o djetetu u svima nama. Na tragu toga ovaj Priručnik izvrstan je alat za dijete u svima nama. Veliko zadovoljstvo mogu osjetiti čitajući ovo štivo i osobe koje nisu biološki roditelji ali skrbe o djetetu u sebi, ili pak o djeci izvan sebe.

Autorica Buljan-Flander, od 45 podnaslova, sudjelovala je u 24 podnaslova kao su-autor, a u tri naslova kao jedini autor, a to su naslovi: Privrženost, Razvod braka i Zašto batina nije izišla iz raja. Po ovom potonjem naslovu sam bio vrlo zainteresiran budući da se radi o eshatološko-teološkoj temi. Dakle, u naslovu poglavlja Zašto batina nije izašla iz raja, prof. Buljan Flander tvrdi: Da je batina ostala u raju onda to ne bi bio raj. Vrlo zanimljiva promjena perspektive, svojevrsne kognitivne rekonstrukcije. I kao teolog slažem se s ovom rečenicom. Batina nije izišla iz raja, nego je Dijete izišlo iz raja i ne samo izišlo nego nas preko Njegovih ruku i u raj povelo. Vraćajući se na notni krug, primijetili ste kako je jedna nota ostala bez naslova. Ona simbolično označava kako je svako dijete tajna, misterij, otajstvo, dar, nikada do kraja definirano, istinski trag Božji na zemlji.

Prof. dr. sc. Vesna Bilić u recenziji piše: Iako je ova knjiga prioritetno namijenjena roditeljima ili budućim roditeljima, procjenjujem da će biti zanimljivo štivo stručnjacima različitih profila, ali korisna i za čitav niz fakultetskih kolegija koji se bave odgojem i roditeljstvom.

U tom duhu, dopustite mi biti osoban, svakako i na teologiji. Sudjelujući prije dvije godine na svjetskom kongresu o Dostojanstvu djece u digitalnom svijetu, te prošle godine na pokretanju sveučilišnog studija o Zaštiti djece pri Papinskom sveučilištu Gregoriana, dodatno sam postao svjestan kako tek zajedničkim snagama bez obzira na vjeru, naciju, spol, možemo graditi društvo u kojem dijete ima nezamjenjivo dostojanstvo. I ovih dana smo toga svjedoci s obzirom na tematike koje se odnose na djecu bilo u Crkvi, bilo u društvu. Zajedničkim, udruženima snagama, kroz različite ustanove, institucije, ali iznad svega gajeći u sebi ljubav, vjerujem da možemo doprinijeti kako bi dječje doba bilo zlatno doba, svakako s mnogim poteškoćama, ali sa što je moguće manje trauma. U tom duhu zahvaljujem i Vama u svojstvu ravnateljice Poliklinike za zaštitu djece što ste već u par navrata poklonili edukacije za djelatnike i suradnike naših Bračnih i obiteljskih savjetovališta kao i Savjetovališta za žrtve obiteljskog nasilja, među kojima su psiholozi, teolozi, pedagozi, socijalni radnici, te ostali. Zahvaljujem na suradnji i radujem se budućim zajedničkim koracima s Vama kao i ostalim institucijama.

Privodeći kraju svoje promišljanje jednostavno bih htio izreći zadovoljstvo, oduševljenje, ovim Priručnikom za kojega smatram da može poslužiti u mnogim i raznolikim obrazovnim i odgojnim ustanovama, uključujući i Katoličku Crkvu.

Zadnja rečenica iz Uvoda u Priručnik, profesorice Buljan Flander, glasi: Toliko je posebnih priča, pitanja, problema i prekrasnih rješenja da se nekada čini da bismo mogli ispisati tisuće stranica, a još uvijek ne bi bilo dovoljno. Ostaje na umjetnicima i znanstvenicima odgoja pisati vlastite stranice na licima, očima, rukama, srcima djece oko nas i u nama.

I ovo svoje predstavljanje Priručnika, uz čestitke Vama poštovana prof. Buljan Flander kao i svim autorima, te svesrdnu preporuku za čitanjem, završio bih riječima iz refrena, jedne vjerujem mnogima poznate, pjesme Parnog Valjka pod naslovom Molitva:

Snimio: Mladen Gerovac