"Udvara mi oženjeni muškarac": Biti ili ne biti ljubavnica?

Nedavno sam na jednom portalu naišla na ovu ispovijest mlade žene: Udvara mi se oženjeni muškarac, kolega. Ne želim se upuštati u bilo što s njim jer je oženjen i ima već odraslu djecu. To mi je totalno bljak. Pročitavši tih nekoliko uvodnih redaka, prvo sam pomislila kako je to mlada i odlučna žena (njenu mladost odalo mi je ovo «bljak») i kako će, nakon možebitne početne ushićenosti, ova žena ipak izbjeći puno patnje i niz problema u što se izrode mnoge veze s oženjenim muškarcima. No već druga moja misao bila je. To je ipak muškarac, lovac, mora pokušati, bit će uporan. I čitam dalje njene riječi: “… Ne želim to prvo radi njegove žene, a i nisam sigurna da li vuče samo na sex za jednu noć ili zbilja nešto osjeća. S druge strane, on me često kontaktira, pažljiv je prema meni, rekao je da neće na ničemu inzistirati. Međutim, zbog prirode posla nas dvoje se dosta se viđamo pa mislim da bih ja popustila bude li došla zgodna prilika, jer mi fali nježnosti i ljubavi. “

Sličneteme

Jasno mi je, čim je počela tako puno objašnjavati okolnosti i njegovo ponašanje, spremna je prihvatiti udvaranje. Kad bih joj sad uputila savjet i upozorenje da se ne upušta u vezu s oženjenim muškarcem, ne bi pomoglo. Stalna njegova blizina, obasipanje pažnjom (pa neće valjda već u udvaranju biti nepažljiv!?), osobito njegova izjava da neće ni na čemu inzistirati (čestitam mu, to je osobito vješto izveo) već je učinilo svoje. Naposljetku, odluku da mu se preda ona opravdava potrebom za nježnosti i ljubavi.

Pa tko bi u današnjem svijetu odolio tom argumentu?

Doduše, nježnosti od oženjenog muškarca može dobiti u izobilju; A ljubav? Definiramo li ju samo kao ljubav prema ženi, onda će ju možda i dobiti. No uzme li se u obzir i posvećenost odnosu, odgovornost na raznim nivoima koje donosi veza s voljenom osobom, poput podrške u teškim trenucima bolesti, odlazaka na vjenčanja ili sprovode u okviru obitelji, ljetovanja, zimovanja, izlazak s njenim prijateljima na proslave Nove godine… tada ljubav oženjenog muškarca ostaje kod kuće.

Muškarci su lovci

I u ovom se primjeru pokazuje kako su muškarci u pristupu ženama lovci. Oni su tjelesna, konkretna bića koja povezuju blizinu s dostupnošću, kako seksualnom tako i emocionalnom. A posao je jedna od takvih situacija u kojoj će se se u njegovoj blizini naći druge žene.

Nema nikakvih problema ako su žena i oženjeni muškarac oboje svjesni toga u što se upuštaju i ako oboje znaju kakva su pravila za ljubavnike (sjetimo se francuskih romana). Ali uglavnom nije tako.

Privlačnost zabranjenog voća

Veza počinje romantično. On zna korake. Već smo vidjeli kako ju obasipa pažnjom. Slijedi prvi intimni susret. On se trudi oko nje, želi se dokazati kao izvanredan ljubavnik. Oboje uživaju u čarima zabranjenog. Uzbuđuje ih domišljatost skrivanja. Pomalo s visoka gledaju na svoje najbliže i okolinu koja nema pojma što joj se događa pred očima.

Ponekad, doduše, veza započne tako da djevojka tek naknadno sazna da je On oženjen – naravno nesretno! Opravdava se da joj to nije rekao odmah na početku jer je strahovao da bi ga odbila, a tako se zaljubio u nju da si nije mogao pomoći… Zaljubljena žena, preplavljena ushićenjem, samo upija njegove riječi. I ne primjećuje da je ovaj muškarac silno sebičan, bez poštovanja prema njoj kao osobi. Pristupio joj je tek kao razbibrizi, kao još jednom lakom plijenu. A sada, nakon divnog susreta na nekom neutralnom terenu, vratili su se u svakodnevnicu u kojoj ju on izbjegava.

Cvate ljubav

Iznajmio joj je stan. To je njihovo ljubavno gnijezdo. Izmislit će se kakav službeni put, ukrasti dani. On kaže obitelji da će ostati na poslu ili putovanju duže, a vrijeme dijeli s dragom…U automobilu negdje skrovito parkiranom, sve se dešava kao u filmu. Imaju svoj ljubavni jezik, male rituale. Ona je sretna, voljena, obasuta poklonima. To je ljubav!

Očekivanja

Nekim je ženama jasno što u takvoj vezi sa oženjenim muškarcem mogu dobiti, a čega se sve moraju odreći i prihvaćaju to. Nekim ženama baš odgovara veza s oženjenim muškarcima. Odabiru tu slijepu ulicu jer se boje «stvarne veze» čiji je ishod neizvjestan; boje se prepuštanju vezi u kojoj mogu biti ranjene. Pristaju na vezu s oženjenim muškarcem u kojoj za njih nema „opasnosti“ da se stvarno predaju i posvete jednom odnosu.

Ipak, većina žena silno želi tog oženjenog muškarca dobiti za sebe pa pristajući na sve njegove uvijete strpljivo čeka taj dan kada će se on razvesti i posvetiti samo njoj.

Pukotine

Dok su u vezi, ako on nije ljubomoran (?!), ona izlazi sa svojim društvom, s prijateljicama… kao da je slobodna. Taji svoju vezu i nije iskrena prema okolini (možda će nešto reći tek najbližoj prijateljici) a to je postupno udaljava od svih.

Pokloni od njega stižu joj osobito kada on ne može s njom provesti dovoljno vremena, kada štogod pogriješi, kada ju hoće udobrovoljiti: cinično ali ne i neistinito bilo bi reći i kada se uplaši da bi mogla odati njihovu tajnu ljubav njegovoj ženi…

Prolaze tako vikendi, praznici, godišnji odmori… Puno je usamljeničkih dana, iščekivanja, prolaze depresivni blagdani. On je voli, ona je ta prava.. Ali on ima obitelj, obaveze… Neka se strpi još malo, još ne može biti samo njen.

Supruga

Ljubavnica oženjenog muškaraca puno vremena provodi razmišljajući o njegovoj supruzi. Zamišlja kakva je ona. U čemu je bolja? Kada osjeti krivnju jer ljubuje sa tuđim mužem, tješi se time da muškarac ne bi varao svoju ženu da mu je dobro sa njom. (Upravo to je ono zbog čega svaka ljubavnica osjeća nadmoć! ) Prema njegovoj supruzi ona gaji mnogo osjećaja: nesigurnost, rivalitet; napokon, ljuti se na nju što joj ga ne predaje čak i onda kada sazna za njihovu vezu.. I on joj često priča o supruzi: kako je depresivna, hladna, bolesna, nesamostalna, okrenula bi djecu protiv njega, dužan je njenim roditeljima…

Vikendima i praznicima ona je sama. A on uživa sa svojom obitelji, djecom, roditeljima, poslovnim partnerima, kućnim ljubimcima…

Istina

Oženjeni muškarci, „lovci“, zapravo nemaju namjere niti želje napuštati obitelj. Izvanbračna veza za muškarca je slasna dopuna njegovom uređenom životu, životu do kojeg drži, radi kojeg je ugledan, priznat, uspješan. Oni (na svoj način!) cijene suprugu, ponekad onu mladenačku ljubav koju su zajedno prošli, brigu o obitelji, djeci, cijene osobito svoju udobnost i društveni status kojeg su zajedno stekli.

Ljubavnica strpljivo čeka da se on odluči za nju pa godinama sluša njegova obećanja o razvodu. Ona čeka da mu djeca odrastu. Čeka da mu supruga ozdravi, čeka da ona prihvati, čeka da se desi ovo ili ono… I tako u nedogled.

Oženjeni muškarac nema takve strpljivosti niti suosjećanja prema svojoj ljubavnici. Ne želi je se odreći, pustiti ju da s nekim drugim stvori obitelj i dom. Ne zanima ih njen biološki sat koji otkucava (ta on već ima djecu, zna što je to!).

Biti ili ne biti ljubavnica

Čini mi se da što je neka žena duže u vezi s oženjenim, to je teže izaći iz toga… a ne pomaže što ga ona voli, što je sve podredila njemu, odriče/odgađa materinstvo, obitelj, ugađa mu i stvara bajku u njihovom malom tajnom svijetu. Iz veze sa oženjenim muškarcem žena najčešće izlazi povrijeđena.

Ali, možda je to prilika za njezin rast: uzeti ono što je bilo lijepo, žalovati svoje neostvarene nade i preuzeti odgovornost za proživljeno. Budućnost čeka: potrebno je bolje upoznati sebe i ne upasti u isti obrazac prvom sljedećom prilikom.

Piše: Zdenka Pantić, psiholog, obiteljski psihoterapeut

Ilustrativna fotografija: iStock