VISIBABE: Vijesnik proljeća u vrtu

Početkom veljače u vrtu počinju cvasti visibabe (lat. Galanthus nivalis, eng. snowdrop), uz jaglac i šafran prvi vijesnik proljeća. U prirodi rastu na livadama, uz rub i na proplancima listopadnih šumam gdje ju grije proljetno sunce. Zaštićene su biljke, tako da se po važećim propisima u Hrvatskoj za osobne svrhe smije iz prirode uzeti najviše 5 lukovica, a ograničena je i količina cvjetova koje možete ubrati. Za ekosustav najbolje je da ih uopće ne dirate, a za sadnju u vrtu lukovice su u ponudi u svakoj vrtlariji.

Cvijet visibabe je karakterističnog izgleda sa šest latica: tri dugačke, vanjske, potpuno bijele, i tri unutrašnje, koje su kraće, također bijele boje, ali orubljene svjetlozelenom šarom. Cvijet visi na vrhu cvjetne stapke koju okružuju dva lista. Iz jedne lukovice raste jedna visibaba, visine 10 do 15 cm. Visibaba je cvjetnica iz roda sunovrata, a u prirodi se razmnožava iz sjemenki i postranim izbojima lukovica.

Sadnja na sunčano mjesto

U vrtu im treba odabrati mjesto koje će zimi i u proljeće biti izloženo sunčevoj svjetlosti, primjerice uz rub cvjetne gredice ili travnjaka, uz niži listopadni grm rijeđih grana i slično. Mogu se uzgajati i u lončanicama. Odgovara im tlo slično šumskom, rastresito i blago kiselo.

Lukovice visibaba se sade u rujnu i listopadu, na dubine sadnje 5 – 10 cm, a međusobni razmak 10 cm. Sadite ih u skupinama po 15 do 20, kako bi s vremenom stvorile lijepu cvjetnu površinu, jer će iz starih lukovica izbijati nove, mlade. Osim toga, kad cvijet sazrije, oblikuje se plod, žutozeleni tobolac, koji se raspukne pa iz njega ispadnu sjemenke, iz kojih će se također razviti nove stabiljke. Cvjetovi visibabe su dvospolni, a oprašuju ih pčele.

Dodavanje treseta najesen

Nije ih nužno posebno njegovati, ali će se bolje razvijati ako se mjesto na kojem rastu ujesen, kad kreće njihova vegetacija, pokrije tankim slojem rastresitog treseta.

Mogu rasti stalno na istom mjestu, kako je to i u prirodnom staništu. Ako su postale preguste, pa guše jedna drugu i cvjetovi postaju sitniji, treba ih prorijediti. U tijeku mirovanja, kad se listovi stabiljki posuše, lukovice se pažljivo iskopaju. Postrane, nove lukovice odvojite rukom od matične lukovice. Odaberite one koje su zdrave i čvrste, očistite ih od zemlje, ostavite da se prosuše nekoliko dana na sjenovitom i prozračnom mjestu, pa ih odložite u suhu papirnatu vrećicu. Čuvajte ih na suhom i hladnom mjestu da miruju do jeseni, kada ih možete posaditi.

Piše: Agatha Borošak

Fotografije: Snježana Ivić Gerovac