HUMOR U HRVATSKOJ (3): Ima li humor mjeru?

I humoriste ubijaju, zar ne! Nezamislivo se ipak dogodilo. Mogu li šala, karikatura i satira zaista biti takva uvreda da su neki spremni ubiti i pritom su svjesni da daju i svoj život. Neprocjenjivi gubitak za svijet humora zbio se 2015. godine kada je smaknuta gotovo cijela redakcija francuskog humoristično-satiričkog časopisa “Charlie Hebdo”, jednog od rijetkih u Europi koji je sa solidnom nakladom bio itekako živ u ovim vremenima kad je humor gotovo nestao s kioska. Svijet se većinom, čak i muslimanski, solidarizirao sa žrtvama, no svakako se valja upitati, što je te mlade ljude islamske vjeroispovijesti natjeralo na ovaj bezumni čin.

Sličneteme

Pogled na Pariz s krovnog vrta opera Bastilla

Važno je pitanje, mora li i šala imati svoju mjeru? Mnogi se smiju vicevima o gluhima, slijepima ili hromima. Smijati se na račun invaliditeta? Mislim da je to nepoželjna tema za šalu, pogotovo kad oko sebe imaš lažljive i pohlepne političare, tajkune i najrazličitije primjere gluposti, škrtosti, gramzljivosti i zloće na čiji se račun, ako ništa drugo, barem možeš nasmijati.

Slučaj “Charlie Hebdo”: Satira i humor kao povod za smaknuće redakcije

“Charlie Hebdo” je francuski satirični tjednik koji donosi karikature, reportaže, polemike i šale. Publikacija je to bez mjere te oštrog i nekonformističkog tona, izrazito sekularistička, antireligiozna i ljevičarska te objavljuju članke koji ismijavaju katoličanstvo, judaizam, islam i razne druge skupine. “Charlie Hebdo” ima povijest privlačenja kontroverzi. Još su ga davne 2006. godine islamske organizacije, prema francuskim zakonima o govoru mržnje, neuspješno tužile zbog ponovnog objavljivanja karikatura Muhameda u novinama Jyllands-Postenu. Usprkos tome, naslovnica izdanja “Charlie Hebdo” iz 2011. godine sadržavala je karikaturu Muhameda, čiji je prikaz zabranjen u većini tumačenja islama. Godine 2012. novine su objavile niz satiričnih karikatura Muhameda, uključujući i gole karikature. To se dogodilo nekoliko dana nakon niza nasilnih napada na veleposlanstva SAD-a na Bliskom istoku, navodno kao odgovor na antiislamski film „Nevinost muslimana“, što je potaknulo francusku vladu da zatvori veleposlanstva, konzulate, kulturne centre i međunarodne škole u oko 20 muslimanskih zemalja.

HUMOR U HRVATSKOJ (3): Ima li humor mjeru? Damir Novak K

U slučaju “Charlie Hebdo” iz 2015. godine, tužno je da su satira i humor bili nekome povod za ubojstvo, smaknuće gotovo cijele redakcije francuskog humoristično-satiričkog časopisa “Charlie Hebdo”.

Iako ne postoji opravdanje za takav čin te to ni u kojem slučaju nije obrana onih koji su svoju vjeru branili smrtonosnim oružjem, ipak mislim da nije prihvatljivo smijati se iskonskim vjerskim uvjerenjima, ili barem ne onima koja nisu našeg svjetonazora, jer o tome često premalo znamo. “Charlie Hebdo” i njegova uređivačka politika dijelom se temeljila na ismijavanju islamske vjere te su ponajviše objavljivali ono što je muslimanu sveto i možemo slobodno reći da je kroz takav humor širen govor mržnje. Nažalost, i nakon tragičnog događaja, sljedeći broj francuskog humorističkog časopisa (tiskanog u milijunskim primjercima?), nastavio je istim putem.

Holokaust ima svoje začetnike u karikaturi

Smatram da humor i satira moraju imati svoju mjeru, jer to nije ni cenzura niti autocenzura, već poštivanje tuđeg, a u protivnom je to govor mržnje bez ikakvog povoda i razloga.

Karikatura Židova na naslovnici njemačkog tjednika "Udarnik" s apelom "Židovi su naša nesreća!" iz 1934. godine — Karikatura Židova na naslovnici njemačkog tjednika “Udarnik” s apelom “Židovi su naša nesreća!” iz 1934. godine, jedna u nizu tada objavljivanih kojom se Nijemce pripremalo na progon Židova/ Izvor: United States Holocaust Memorial Museum

Holokaust ima svoje začetnike u karikaturi. Prije masovnog progona Židova njemačke novine su godinama objavljivale karikature Židova kao bogatih i pohlepnih i kroz to pripremali Nijemce na progon Židova.

Je li to bila opravdana sloboda misli i govora ili samo mržnja provučena kroz šaljivost?

Evo jednog uvredljivog:

Dao dragi Bog da u čokoladici “Životinjsko carstvo” pronađeš svoju sliku.

Piše: Dragutin Lončar, novinar publicist i nakladnik, dugogodišnji novinar i urednik u novinskim izdanjima nekadašnje Vjesnikove kuće (Vjesnik, Sedam dana, Danas, Arena…), a posljednjih četvrt stoljeća samostalni novinski djelatnik te urednik i izdavač Hrvatskog humoristično-satiričkog časopisa “Potepuh”.

Drugi članci iz serijala “Humor u Hrvatskoj” (linkovi):

HUMOR U HRVATSKOJ (1): Smijeh je dar bogova

HUMOR U HRVATSKOJ (2): Počeci pisanog humora u Hrvatskoj

Tekst je objavljen u sklopu projekta “Humor u Hrvatskoj” uz potporu Agencije za elektroničke medije za kvalitetno novinarstvo.