Poticanje, pomaganje i razvoj procesa uključivanja svih osoba sa sindromom Down u sve segmente života zajednice cilj je Udruge za sindrom Down Rijeka 21. Svake se godine tom cilju još više približe. Veoma su aktivni i u Rijeci prepoznatljivi. Uspijevaju da se osobe s Down sindromom vide posvuda i da se Riječani na njih naviknu. „Vidimo sE“ je i naziv njihovog višegodišnjeg projekta s nizom aktivnosti kojim to provode.
Kad će sljedeće godine obilježavati 20 godina rada, 2023. godina će imati posebno mjesto kao godina u kojoj se prvih troje njihovih članova s Down sindromom zaposlilo.
Ugovori o radu na pola radnog vremena
Maja Veranič i Goran Kovačević počeli su raditi u lipnju u hotelu Hilton Rijeka Costabella Beach Resort & Spa, a Stefani Šokec od 1. listopada u Maersku. I to ne u volonterskom aranžmanu, nego su svo troje sklopili ugovore o radu na pola radnog vremena, za plaću. Maja Veranič radi kao pomoćna konobarica – servirka doručka u restoranu Kitchen by Miljenko, a Goran je pomoćni kuhar, demi chef. Radi na pripremi i posluživanju obroka u menzi za zaposlenike hotela, a povremeno pomaže i u glavnoj kuhinji. Stefani u Maersku pakira za slanje odjeću naručenu preko webshopa.
– Maja i Goran rade već četiri mjeseca. Odradili su sezonu. U Hiltonu su bili zadovoljni s njima i produžili su im ugovore – rekla nam je Ana Buneta iz Udruge za sindrom Down Rijeka 21:
– Zahvalni smo što im je Hilton dao priliku. Oni razvijaju inkluzivni hotel u kojem rade i druge osobe s invaliditetom i htjeli su pružiti priliku i osobama s Down sindromom. Tako su se obratili našoj udruzi s ponudom da bi zaposlili troje naših članova. Odlučili smo vidjeti kako će to ići s jednim ili dva zaposlenika. Preporučili smo Maju i Gorana, a oni su se odlično uklopili. Mi pratimo kako se prilagođavaju i zadovoljni smo jer sve funkcionira jako dobro. U Hiltonu su pripremili svoj tim i druge zaposlenike na to da im dolaze novi članovi u tim, a imaju i monitoring psihologa. Maja i Goran su zadovoljni, osjećaju se uspješno, ponosni su što je na njihov račun sjela plaća. Željeli bismo da to bude poruka i drugim poslodavcima. I osobe s Down sindromom kad završe srednju školu žele nastaviti raditi, a pokazuju se kao dobri zaposlenici jer uvijek ulažu dodatni trud sa željom da pokažu koliko su vrijedni. Osobe s Down sindromom imaju različite sposobnosti i afinitete koje mogu razvijati. Šteta je da ih se koči samo zbog etikete.
Maja u Hiltonu servira doručak, a Goran je pomoćni kuhar u menzi
Maja Veranič ima 19 i pol godina, a završila je srednju ekonomsku školu, bez asistenta i po redovnom programu.
– Prvu godinu u srednjoj školi na nastavi je s njom bio i asistent, jer roditelji nisu bili sigurni kako će to funkcionirati, a onda su i oni i škola zaključili da to nije potrebno. Maja je jako sposobna. Do sada je volontirala, u knjižnici Pravnog i Ekonomskog fakulteta, upisivala je podatke u excell tablice. Ona nam je bila prvi kandidat za Hilton – veli Ana Buneta.
Goran Kovačević je stariji i iskusniji od Maje. Ima 47 godina, igra nogomet kao član NK Rijeke u momčadi s Down sindromom koja se natječe na turnirima u sklopu Special Power lige. Osposobljen je za poslove pomoćnog kuhara i pomoćnog konobara, a ima i nešto radnog iskustva. Radio je u Atletskom klubu „Srce“ za osobe s invaliditetom kao asistent trenera, s ugovorom na 6 mjeseci, kao dio njihovog projekta da osobe s invaliditetom steknu prvo radno iskustvo.
“Želimo potaknuti ljude da prihvate da osobe s Down sindromom pripadaju svugdje”
A projekt „Vidimo sE“ započeo je izložbom fotografija osoba s Down sindromom na radnim mjestima na kojima su rekli da bi željeli raditi. Fotografije Milice Czerny Urban stajale su na riječkom Korzu.
– Goran se slikao kao zubar, moja nećakinja Lara se slikala kao balerina. Vid voli klasičnu glazbu i s bakom ima tri pretplate u kazalištu Ivana pl. Zajca pa se forografirao kao dirigent u kazalištu. Chiara se slikala kao frizerka, a Isabella kao asistentica logopedici u Dnevnom centru Slava Raškaj. Ona je motivirala djecu da govore, odlično je to radila i djeca bi se uz nju opustila. Njezin angažman u Dnevnom centru za rehabilitaciju je također bio odličan vid uključivanja i zahvalni smo svima na toj prilici. Cilj projekta „Vidimo sE“ je da se osobe s Down sindromom vide u društvu, u školi, na igralištu, u trgovini, u banci, kazalištu, na radnom mjestu… Želimo potaknuti ljude da prihvate da osobe s Down sindromom pripadaju svugdje – kaže Ana Buneta.
Tvornica sapuna: Od samoodržive radionice do socijalnog poduzeća
Kao tadašnja producentica u riječkom Hrvatskom narodnom kazalištu, Ana se angažirala i da osobe s Down sindromom rade kao hostese i biljeteri, kao dio terapije u kojoj nisu plaćeni, ali je to za njih dragocjena aktivnost. Bili su viđeni u kulturnoj ustanovi, ljudi su ih susretali, njihovo prisustvo u kazalištu je bilo dobro.
Aktivnosti Udruge za sindrom Down Rijeka 21 koncentrirane su na dva glavna aspekta: rana intervencija i terapije za djecu, koje udruga pruža preko projekata, te uključivanje u društvo i zapošljavanje odraslih osoba s Down sindromom koje su završile školu.
– Kad završe školu osobe s Down sindromom ostaju prepuštene obiteljima. Treba ima pomoći da se socijaliziraju kroz razne aktivnosti i radionice, a onima koji mogu raditi treba pomoći da se zaposle. O zapošljavanju u posljednje vrijeme u udruzi jako puno razmišljamo. Imamo jednu radionicu za izradu prirodnih sapuna – Tvornica sapuna. Jako je uspješna, a puno je ljudi zainteresirano pa kroz donacije uzimaju naše sapune. Od donacija se nabavljaju sirovine za sapune, tako da je radionica samoodrživa. Ima interesa da rade te sapune i kao poklončiće za vjenčanja, pa razmišljamo da doregistriramo udrugu za gospodarsku djelatnost i da pokrenemo socijalno poduzetništvo, jedno poduzeće u kojem bi naši članovi mogli raditi i zaraditi svoju plaću – najavljuje Ana Buneta.
Piše: Leon Tiska
Fotografije: FB Udruge za sindrom Down Rijeka 21
Tekst je objavljen u sklopu projekta “Inkluzija osoba s Down sindromom u Hrvatskoj” uz potporu Agencije za elektroničke medije za kvalitetno novinarstvo.