Nema proizvoda u košarici.
BOŽIĆNI OBIČAJI: Slavonska božićna pečenica
Pečeno prase s ražnja – pečenica tradicionalno je obilježje božićnih blagdana u Slavoniji. Prase se najčešće peklo dan prije Badnjaka, na Tucindan, a jelo se sve od Božića do blagdana Sveta tri kralja, tijekom tzv. dvanaestodnevnice odnosno tijekom čitavog razdoblja koje obilježava prelazak iz stare u novu godinu. „Mlado ljeto“ ili nova godina počinje za Božić, na 25. prosinca, pa se zato naziva i „ ljetnica“. Drugi dan Božića, 26. prosinca, posvećen je Sv. Stjepanu koji je zaštitnik konja pa su se na taj dan okićeni konji morali projahati. Silvestrovo, 31. prosinca, nazivalo se Stara godina, a Nova godina, 1. siječnja, nazivala se Mali Božić ili Mladi Božić, a prosljavaljala se kod kuće, slično Božiću. Posljednji dan božićnog ciklusa su Sveta tri kralja, 6. siječnja, dan namijenjen blagoslovu kuće i blaga koji se naziva i Vodokršće jer se tradicoinalno na taj dan odlazilo u crkvu blagosloviti velike posude vode s kojom su poslije škropile i blagoslovile kuća, staja, poja, pčelinjaci …
Recept za slavonsku božićnu pečenicu donosi Gradski muzej Požega na svojoj internet stranici Muzej u loncu, kao i svjedočanstva Tomislav Kneza, koji niti danas ne može zamisliti božićne blagdane bez pečenja pečenke u svom dvorištu. Nisu se pekli odojci, kao danas, već prasetina i svinje teške i do 80 – 90 kilograma, ovisno o tome koliko je velika bila obiteljska zadruga koja je živjela u kućanstvu. Na ražnju su se pečenice okretale po desetak sati, što je bio i povod za prijateljske pohode i druženja uz medenu rakiju. Dok se pečenica okretala na ražnju, masnoća koja se cijedila s nje skupljala se u posudi ispod ražnja i smatrala se posebnom poslasticom. Nakon pečenja, ražanj s pečenicom skidao se s vatre pa bi se oslonio okomito uz zid, s glavom prema gore, da se ocijedi i ohladi. Tijekom 12 dana od Božića do Sveta tri kralja to je meso bilo glavni dio obroka. Gazda kuće bi s pečenice iz dana dan rezao po komad mesa i donosio ga u kuću. Na hladnoći nekadašnjih slavonskih zima meso se čuvalo bez odlaganja u hladnjak ili frizer.
Kako se to nekoć živjelo i blagovalo u Slavoniji, dokumentira knjiga Friedricha Wilhelma von Taubea „Povijesni i zemljopisni opis kraljevine Slavonije i vojvodstva Srijema“ tiskana davne 1777. u Leipzigu na njemačkom jeziku. Prvo izdanje na hrvatskom jeziku objavljeno je 2012. godine u prijevodu Stjepana Sršana i izdanju Državnog arhiva u Osijeku. Njemačkog odvjetnik, kroničar i putopisac von Taube u Slavoniji i Srijemu je po nalogu austrijskog cara boravio 10 godina, pa je u tri knjige prikazao način života slavonskog seljaka kojem je svjedočio. Među ostalim, Taube opisuje običaj da za Božić na stol Slavonci stave čitavo prase pečeno na ražnju zajedno s bocom rakije pa si svatko tko uđe u kuću reže i nalije koliko hoće. Taube spominje i kako se uobičajeno u seoskm kućama jedu raženi i ječmeni kruh, kukuruz i proso, te riba koje ima u izobilju, crveni i bijeli luk te kupus, slatki i kiseli. Divio se snazi stanovnika Slavonije koje naziva Ilirima, pa opisuje: „Kad Ilir vodi vola držeći ga rukom za rogove, a on podivlja i hoće se istrgnuti te ubosti svojega vodiča, Ilir je dovoljno jak, da svojom snagom natjera vola na poslušnost.“
*Serijal tekstova “Što jedemo, što pijemo” na portalu Dobar život objavljuje se uz potporu Agencije za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Pročitajte još
- Popularno
- Komentari
- Novo
