BUBREŽNI KAMENCI: Liječenje propolisom i medom

Bubrežni kamenci nastaju zbog smetnje u mehanizmima izlučivanja vode i otopljenih tvari. Mokraća sadrži neke tvari koje sprječavaju kristalizaciju kalcijevih soli, i druge koje vežu kalcije u topive komplekse. Pri nastajanju bubrežnih kamenčića dolazi do prekomjernog zasićenja otopine, što tjera kalcijeve soli iz otopine da se vežu u tvrdom obliku. To djelovanje pospješuje prisutnost heterogenih jezgri: inhibitori kakav je npr pirofosfat, antagonizira jezgre u urinu i povećava njegovo zasićenje što je potrebno za stvaranje krute faze i usporava rast već nastalih jezgri.

Sličneteme

Pčele donose propolis u košnicu u korpama na nogama / Foto: Miroslav Antolčić

Piše: primarius dr. Peter Kapš

Približno tri četvrtine svih bubrežnih kamenčića sadrži kalcij. Većinom su sastavljeni iz kalcijevog oksalata i kalcijevog fosfata. Količinski manje kamenčića sastavljeno je iz mokraćne kiseline, i nešto iz cistina.

Simptomi

Bubrežni kamenci u bubrežnom mjehuru često su bez simptoma. Ako uzrokuju smetnju izlučivanja mokraće, bolesnik može osjećati tešku i stalnu bubrežnu bol sa slabošću i povraćanjem. Kamenci zapeli u mokraćovodu uzrokuju teške spazmičke bolove (kolike). Na prepreke oticanju mokraće bolesnika upozoravaju i smetnje u izlučivanju mokraće (oligurija, anurija), novootkrivena arterijska hipertenzija i laboratorijski nalazi insuficijencije bubrega.

Pri putovanju bubrežnih kamenaca mokraćovodom može se pojaviti krv u urinu (hematurija). Kamenci mogu uzrokovati bol također i iznad pubične kosti i u predjelu kože i mišića dna zdjelice. Kod muškarca će to biti između mošnji i anusa, a kod žena između vulve i anusa (perinealna bol) s učestalim mokrenjem.

Apiterapija kod bubrežnih kamenaca (neofrolitijaza, calculosis renis)

Prema mišljenju engleskog liječnika Moyfeta pčelinji otrov otapa pijesak i bubrežne kamence.

Za liječenja pčelinjim otrovom je Artemov (1941) zapazio napadaje kod 22 bolesnika s bubrežnim kamencima i reumatizmom. Kod ponovnog liječenja istih bolesnika napadaji su izostali i u sljedeće se dvije godine nisu pojavili. Artemov je zaključio da pčelinji otrov pomaže razgradnji kamanaca i zrnaca pijeska u mokraćovodu.

U knjizi “Pčele i medicina” 1974. ruski liječnik Jojriš poručuje: “Kod liječenja pijeska u bubrezima potrebno je uzimati mješavinu maslinovog ulja, meda i soka jednog limuna, po jednu žlicu tri puta dnevno.”

Narodna medicina preporučuje cvjetni med, pomiješan s maslinovim uljem i limunovim sokom u omjeru 1:1:1. Uzimamo jednu žlicu mješavine otopljene u čaši tople vode jedan do dva sata prije jela. Terapeutskom učinku mješavine pomažu svestrana zdrava svojstva meda na djelovanje bubrega. Med djeluje diuretično, detoksično, protuupalno, protumikrobno i potiče imunitet.

Nadalje, preporuča se uzimanje 20-postotne vodene otopine propolisa, i to jednu jušnu žlicu tri puta dnevno, ili 30 do 40 kapljica 30-postotnog alkoholnog ekstrakta propolisa u čaši vode ili čaši mljieka.

Narodna medicina preporučuje i čaj od brusnice odnosno crvenih borovnica po receptu: 20 g lista brusnice skuhamo u čaši vode, pa primješamo jušnu žlicu meda. Pijemo tri puta dnevno.

Apiterapija traje jedan do dva mjeseca.

Iz knjige dr. Petera Kapša “Liječenje pčelinjim proizvodima – APITERAPIJA”