Bebama je najvažnije da se u prvoj godini vežu uz barem jednu odraslu osobu koja im osigurava ljubav i brigu. Ova prva temeljna emocionalna privrženost je osnova za sve kasnije odnose s ljudima, temelj je njihove sreće i uspješnosti u ljubavnim, prijateljskim, obiteljskim i poslovnim odnosima. A da biste ste to postigli trebate samo svoje ruke i puno ljubavi.
Evo i nekoliko savjeta kako ćete to postići:
#1. Navečer prije spavanja uvijek pjevajte istu pjesmu vašoj bebi, ljujajte ju lagano, nježno joj mazite trbuščić.
#2. Uzmite odmah bebu kad zaplače, pokušajte otkriti uzrok. Je li gladna? Mokra? Je li joj vruće? Dosadno? Ako je utješite kad plače, beba shvaća da ima smisla komunicirati i glasati se i da je uz nju netko kome je stalo o tko je shvaća.
#3. Nježno pomičite bebine ruke i noge. Nježno je škakljajte ispod brade ili po trbuščiću. Kad počne micati glavu, lezite na pod, stavite je na svoje grudi. Dopustite joj da vas uhvati za nos i kosu. Pričajte se bebom, imenujte ono što dodiruje.
#4. Mazite bebu i pjevajte s njom. Držite je u naručju ili krilu s glavom na koljenima. Vodite računa o tome da je bebina glava dobro pridržana i zaštićena.
#5. Plešite lagano po sobi s bebom u naručju
#6. Sve ove aktivnosti – dok beba osjeća vaš dodir, čuje vaš glas, i uživa u ugodnoj tjelesnoj bliskosti – pomažu joj da razvija osjećaj povjerenja i privrženosti.
Najvažnije je pružanje ljubavi u ranom djetinjstvu
Rano djetinjstvo je najkritičnije i najranjivije razdoblje u razvoju svakog djeteta. Istraživanja su pokazala da se u prvih nekoliko godina života stvaraju temelji za djetetov emocionalni i intelektualni razvoj. Djeca koja ne dobiju ljubav i njegu, vjerojatno će u razvoju, kao i u odrasloj dobi imati emocionalne poteškoće, ma koliko se trudili da kasnije nadoknadite izgubljeno.
Uloga roditelja u ovom razdoblju neizmjerno je važna. Svako je dijete rođeno s jedinstvenim biološkim naslijeđem, ali to ne znači da je njegova budućnost predodređena. Način na koji roditelj brine o djetetu ima značajan utjecaj na razvoj djeteteta. Djeca nisu samo proizvod genetskog nasljeđa, već se i mnoge biološki određene osobine iskazuju ovisno o nizu događaja i utjecaja iz djetetove okoline, uključujući one u stanicama, tijelu i socijalnom okruženju. Priroda s jedne strane i odgoj s druge srane tako djeluju zajedno.
Unatoč dokazima o važnosti ranih godina, neka istraživanja upućuju na to da su kasnija iskustva jednako važna u oblikovanju djetetove ličnosti te da vršnjaci, a ne roditelji, imaju najveći utjecaj. No, iako su odnosi s vršnjacima važni, oni se grade na temelju odnosa koji je dijete izgradilo s roditelijma. Djeca koja nisu imala njegujuće odrasle koji su se adekvatno brinuli o njima, imaju problema već i sa stvaranjem prijateljstava, a kamoli s razrješavanjem poteškoća i sukoba.
Usklađenost majke i djeteta
Već u dobi od 6 mjeseci majčina usklađenost s dojenčetom počinje ga učiti koja su emocionalna stanja prihvatljiva za druge ljude. Majčini strahovi, želje, osjećaj srama i vlastite fantazije postaju važne te određuju koji aspekti djetetove ličnosti će se poticati i razvijati, a koji će se potiskivati i nestati.
Majka koja odobrava i potiče samo određeni dio djetetovog unutarnjeg života – koja vrednuje, primjerice, samo njegovu pobuđenost, angažman i aktiviranost, a ne i pasivnost, ili koja obraća pažnju na dijete samo kad se ono osjeća loše, a ne i kad se osjeća dobro – pokazuje djetetu koji dio sebe „treba“ pokazivati u međuljudskim odnosima. Svojim ponašanjem i reakcijama mu također pokazuje da ga razumije ili ne razumije te je li sigurno svoje osjećaje dijeliti s drugima.
Usklađenost majke i djeteta odnosno stupanj u kojem majka zadovoljava dječje potrebe smatra se osnovama za sve aspekte psihološkog razvoja djeteta te utječe na vrstu privrženosti koju dijete razvija prema majci.
Zapamtite: Sve što činite ostat će zapisano duboko u dječjem mozgu i dijete će po tome definirati svijet i ljude koji ga okružuju.
Iz knjige „Odgajam li dobro svoje dijete“ Gordana Buljan Flander, Ana Karlović