ISTRAŽIVANJE: Matična mliječ snižava masnoću u krvi i smanjuje kroničnu sistemsku upalu kod pretilosti
Uzimanje matične mliječi tijekom 8 tjedana smanjuje ukupni kolesterol i kroničnu sistemsku upalu koju izaziva pretilost, podiže antioksidativni potencijal i smanjuje apetit, pokazala je klinička studija provedena na Fakultetu zdravstvenih znanosti u Izoli. Predavanje o provedenoj studiji na simpoziju apiterapije u Mariboru u studenom 2020. održale su istraživačice na projektu, dr. sc. Zala Jenko Pražnikar i dr. sc. Ana Petelin s Fakulteta zdravstvenih znanosti. Zbog sve veće aktualnosti teme prirodnog liječenja i jačanja imuniteta donosimo najvažnije dijelove njihovog izlaganja, a na kraju teksta je i link na izvorni video na web stranici Pčelarskog saveza Slovenije.
Kako matična mliječ djeluje na ljude
Matična mliječ, poznata i kao „kraljica“ pčelinjih proizvoda (engl. royal jelly, fran. gelée royale), od davnina se smatra ljekovitim sredstvom za jačanje imuniteta i oporavak oboljelih. Istraživanja koja su dosada provedena dokazuju benefit matične mliječi na ljudsko zdravlje uglavnom in vitro na staničnim linijama i na laboratorijskim životinjama. Ta su istraživanja potvrdila da matična mliječ pospješuje vazodilataciju odnosno protok krvi kroz žile, da utječe na smanjenje krvnog tlaka, da smanjuje simptome menopauze, da povećava imunitet, te da djeluje antitumorski te protuupalno. No sve to još tek treba dokazivati kliničkim ispitivanjima na ljudima.
Slovenski su istraživači proveli kliničku studiju, randomiziranu i dvostruko slijepu, a u istraživanje je uključen i slovenski proizvođač standardizirane matične mliječi u kapsulama, Medex. Studija je financirana iz fondova EU.
– Jako je malo studija napravljeno na ljudima i zbog toga smo se na našem fakultetu odlučili provesti kliničko istraživanje i ispitati kakvi su učinci matične mliječi na lipidni profil i serumsku koncentraciju glukoze, dakle htjeli smo potvrditi već pokazane učinke u eksperimentima. Ali ono što nas je najviše zanimalo i čime se dosada istraživanja nisu bavila, bilo je utvrditi kako matična mliječ utječe na niski stupanj kronične upale koja se pojavljuje kod pretilosti – predstavila je dr. Petelin istraživanje:
Masno tkivo pretilih osoba kao endokrini organ koji otpušta upalne čimbenike
– Pretilost je jedan od najraširenijih javnozdravstvenih problema 21. stoljeća, bolest epidemijskih razmjera, koja je povezana s brojnim ozbiljnim oboljenjima kao što su metabolički sindrom, šećerna bolest tipa 2, kardiovaskularna oboljenja, masnoća jetre, neki tumori. Kronična upala kao posljedica pretilosti predstavlja ključnu vezu između pretilosti i razvoja metaboličkog sindroma. Kronična upala se kod pretilosti širi i na druge organe. Dugo vremena se mislilo da masno tkivo u našem organizmu ima ulogu samo u metabolizmu energije, a danas znamo da je masno tkivo i jako važan endokrini organ te da djeluje kao žlijezda u našem organizmu: može otpuštati citokine i različite hormone. Te tvari, citokini odnosno hormoni, mogu imati proupalno, a neke od njih i protuupalno djelovanje. Kod debljine je uobičajeno više masnoga tkiva, što znači da se u organizam otpušta više upalnih čimbenika. Nadalje, kod pretilosti se događa i da se u masno tkivo utisnu specifične stanice imunskog sustava, makrofagi. Procijenjeno je da je u masnom tkivu može nalaziti do 40% infiltrirajućih makrofaga, a te stanice imunosnog sustava dodatno ispuštaju tvari koji kroničnu upalu kod pretilih još više povećavaju. To su TNF-Alfa, upalni citokin, prvi koji je povezan s upalom i pretilošću, povećava upalu, te adiponektin, hormon koji djeluje protuupalno, i njega smo u našoj studiji mjerili – obrazložila je dr. Petelin.
Kronična upala u organizmu mjeri se količinom CRP proteina. Kod niskih stupnjeva kronične upale kakva se javlja kod pretilosti, CRP redovno nije povećan izvan okvira normalnoga, npr. nije povećan do takve mjere kao kod virusne ili bakterijske upale, ali je njegova vrijednost ipak lagano povišena. Iako se kod pretilosti najviše govori o upali koja nastaje u masnom tkivu, brojna istraživanja govore da se taj niski stupanj upale ne pojavljuje samo u masnom tkivu, nego se zapravo upalni procesi odvijaju i u drugim organima poput jetre, mišića, hipotalamusa, gušterače i u crijevima.
Povećana je tvorba protuupalnih tvari u jetri i hipotalamusu, smanjuje se osjetljvost na hormon sitosti
– Danas je poznato da je u jetri debelih osoba značajan veći nivo ekspresije proupalnih proteina. Kod pretilosti može doći do upale mišićnog tkiva, jer su u njima povećane količine upalnih citokina kao što su TNF-Alfa, interleukin-6 i interleukin-1 beta. Pored toga je u hipotalamusu pretilih osoba povećana tvorba proupalnih citokina. Oni povećaju odnosno potiču otpornost na leptin, hormon sitosti. Leptin smo također mjerili u našem istraživanju – prezentirala je dr. Petelin.
Ispitanici uključeni u studiju su bile zdrave osobe s indeksom tjelesne mase iznad 23, bez simptoma oboljenja, bez metaboličkih smetnji, bez bolesti srca i žila i bez poremetnji funkcioniranja endokrinih žlijezdi. Ispitanici nisu uzimali lijekove za snižavanje masnoće u krvi, niti ikakve dodatke prehrani, te protekla tri mjeseca prije početka studije nisu mršavili.
Uključene ispitanike koji su zadovoljavali te kriterije (njih 60) istraživači su podijelili u dvije skupine podjednake po spolu, starosti, indeksu tjelesne mase i udjelu masnog tkiva. Tijekom 8 tjedana jedna skupina je ujutro natašte, pola sata prije obroka uzimala 2 kapsule matične mliječi (ukupno 2 000 miligrama), a druga je skupina uzimala 2 kapsule placeba – tekućine koje se nije razlikovala po okusu, mirisu i izgledu, ali bez matične mliječi. Ispitanici nisu znali kojoj skupini pripadaju, te tijekom sudjelovanja u studiji nisu mijenjali svoj način života niti prehrane.
Tijekom studije provedena su 4 mjerenja: na početku, nakon 4, 8 i 10 tjedana od početka uzimanja matične mlječi. Posljednje mjerenje napravljeno je kako bi se utvrdilo ima li uzimanje matične mliječi produženi efekt.
Prilikom mjerenja ispitanicima su uzimani uzorci krvi za biokemijske analize, mjereni su im visina, težina, određivani su indeks tjelesne mase, postotak masnoće, postotak mišićne mase, stupanj visceralne masnoće (oko unutarnjih organa) te fazni kut. Ispitanici su također ispunjavali upitnike kojima je samoprocjenjivali svoje emocionalno zadovoljstvo, anksioznost i apetit, a cijelo vrijeme studije vodili su i dnevnik prehrane u koji su zapisivali što su i koliko svakoga dana jeli i pili. Cilj je bio da se prehrana tijekom ispitivanja ne mijenja, kako bi se što više smanjio utjecaj drugih vanjskih čimbenika (osim matične mliječi) na organizam.
Učinci matične mliječi
Na početku studije grupe se nisu međusobno razlikovale po spolu, starosti, udjelu tjelesne masnoće, indeksu tjelesne mase, po ukupnom kolesterolu niti po glukozi natašte. Tijekom narednih 10 tjedana kod kontrolne skupine, koja nije uzimala matičnu mliječ nego placebo, nije došlo do nikakvih statistički značajnih promjena. Kod ispitanika koji su uzimali ekvivalent 2 000 miligrama matične mlječi statistički je promijenjeno više parametara.
Tjelesne masnoće:
Nakon četiri tjedana u skupini koja je uzimala matičnu mliječ statistički značajno je smanjen udio tjelesne masnoće i ostao je takav i nakon 10 tjedana, dakle i nakon perioda od 2 tjedna nakon prestanka uzimanja matične mlječi.
Fazni kut:
U grupi koja je uzimala matičnu mliječ nakon 4 tjedna je statistički značajno poboljšan fazni kut (indikator zdravlja stanica).
Masnoće u krvi:
Nakon 4 tjedana uzimanja matične mljieči značajno je smanjen ukupni kolesterol, snižavao se i dalje za vrijeme uzimanja matične mliječi, a ostao je manji i 2 tjedna nakon prestanka uzimanja matične mliječi (u mjerenju nakon 10 tjedana).
Nakon 10 tjedana statistički je snižen LDL-kolesterol.
Nakon 4 tjedana statistički su značajno sniženi trigliceridi. U daljnjim mjerenjima sniženje triglicerida više nije bilo statistički značajno.
Glukoza:
Ispitanici koji su uzimali matičnu mliječ su nakon 8 tjedana uspjeli statistički značajno sniziti glukozu.
Upalni parametri i antioksidanti:
Utvrđene su značajno niže mjere CRP nakon 8 i 10 tjedana, u skupini koja je uzimala matičnu mliječ.
Adiponektin (potuupalni čimbenik koji se ispušta iz masnog tkiva, kod pretilosti se luči u manjoj mjeri nego kod mršavih ljudi) je značajno povećan nakon 8 tjedana, a zadržan je i nakon 10 tjedana.
Bilibrubin (prirodni antioksidant) je značajno povećan nakon 4 tjedna uzimanja matične mliječi.
Istraživači smatraju da je ključni nalaz njihovog ispitivanja da matična mliječ djeluje na upalne parametre i na antioksidante, prije svega na CRP koji je protein sistemske upale. Kod pretilosti govorimo o masnom tkivu koje intenzivnije luči u svoju okolicu razne upalne čimbenike, pa je kod pretilih osoba CRP povišen.
Antioksidativni potencijal tijela:
– Mi smo dokazali da se kod uzimanja matične mliječi CRP i sustavna upala na koju on ukazuje snižavaju. Na drugoj strani, dokazali smo i da je samo u skupini koja je uzimala matičnu mliječ povećan endogeni antioksidans bilirubin, koji djeluje i protuupalno. Također je kod njih povećan i adiponektin, citokin koji djeluje protuupalno, stimulira razgradnju masnih kiselina, stimulira unos glukoze te utječe na brojne organske sustave u našem organizmu. Na koncu, mjerili smo i kako matična mliječ u usporedbi s placebom djeluje i na cjelokupni antioksidativni potencijal tijela. Cjelokupni antioksidativni potencijal mjerili smo tako da smo odredili ukupnu količinu svih antioksidanata, i egzogenih i endogenih, koji su se nalazili u serumu. Uvidjeli smo kako se cjelokupni antioksidativni potencijal poveća ako se koristi matična mliječ, što je jako dobro za naš organizam kad se borimo protiv oksidativnog stresa koji se stalno odvija u našem organizmu gdje se neprestano tvore brojni reaktivni kisikovi spojevi i treba ih na neki način neutralizirati. – obrazložila je dr. sc. Zala Jenko Pražnikar.
Hormoni:
Nakon 8 tjedana uzimanja matične mliječi značajno je povećan hormon leptin (hormon sitosti).
– Leptin se luči iz masnog tkiva, on je hormon koji nam poručuje da smo siti, da nam ne treba više hrane i da prestanemo jesti, da povećamo metabolizam glukoze i korištenje energije. Kod skupine koja je uzimala matičnu mliječ je povećanje leptina bilo skoro 17% – rekla je dr. sc. Jenko Pražnikar.
Apetit:
Kod skupine koja je uzimala matičnu mliječ apetit (prema samoprocjeni ispitanika) se smanjio nakon 4 tjedana i ostao je smanjen i na mjerenju nakon 10 tjedana, što se pripisuje većem lučenju hormona sitosti, leptina. Kod placebo skupine nije bilo razlika u apetitu na početku, tijekom i na kraju ispitivanja.
Raspoloženje:
Nakon 8 tjedana statistički značajno su smanjena neugodne emocije poput nervoze i napetosti (prema samoprocjeni ispitanika).
Pogledajte snimku predavanja dr. sc. Zala Jenko Pražnikar i dr. sc. Ana Petelin s Fakulteta zdravstvenih znanosti na You Tube kanalu Pčelarskog saveza Slovenije:
Piše i prevela sa slovenskog: Snježana Ivić Gerovac
Izvor: Pčelarski savez Slovenije
