RAJČICA: Odabir najboljih presadnica, sadnja i uzgoj

Osnovne vrste rajčice čije nam se presadnice nude na tržnicama su jabučar, krumpiraš i amerikanac. Jabučarom se naziva paradajz koji daje plodove prosječne veličine 15 dag, a narasti može do tri metra visine. Krumpiraš je niska rajčica koja naraste do jednog metra visine, s prosječnim plodom od 15 dag, dok amerikanac naraste do 1,50 metara visine, list mu je ovalan, bez resica, a plod, dakako, američki golem: prosječno oko 30 dag.

U ponudi su rajčice raznog vremena dospijevanja: rane (od početka srpnja), srednje rane (od druge polovine srpnja) i kasne (od početka kolovoza). Kod nabavke presadnica najbolje je komibinirati različite vrste paradajza i različita vremena dospijevanja. Nekad je godina povoljnija za jednu vrstu, nekad za drugu vrstu rajčice.

Mnogi pokušavaju naći neke stare sorte, koje su uzgajali naši stari. Tako mi u Zagrebu tražimo zagrebački rani paradajz no ta je sorta nažalost gotovo iščezla iz ponude. U posljednje su vrijeme živnule razmjene sjemena i oživljavaju se i čuvaju stare sorte, pa se na tim razmjenama može naći sjeme i zagrebačkog i drugih vrsta rajčice, kao primjerice rapskog paradajza koji je izvanredno ukusan, otporan, jakog korijena i stabljke, a sa velikim plodovima. Taj paradajz, kao i domaće volovsko srce, daje plodove težine po pola kilograma.

Rajčicu koja vam lijepo dospijeva u vrtu treba sačuvati za sjeme. Jedan plod na toj stabiljci ostavite da dozori do kraja, pa iz središta izvadite sjemenke, stavite ih u sitno cjedilo za čaj i dobro isperite pod mlazom hladne vode. Sjemenke stavite na papirni ubrus, koji će upiti vlagu s njih, pa ih ostavite na mračnom ali suhom mjestu neka se suše. Kad se posuše, spremite ih u papirnatu vrećicu za sjetvu sljedećeg proljeća.

Uzgajate li sami presadnice paradajza, posijati ih treba već krajem veljače u klijalište na toplom, o čemu smo pisali u tekstu o uzgoju presadnica PROLJETNA SJETVA: Odabir sjemena i priprema sadnica. Sadnice se prepikiraju kad se donji bočni listovi rašire u gotovo vodoravan položaj. Prije presađivanja u vrt treba ih prilagoditi vanjskoj temperaturi i suncu postepenim izlaganjem.

Sedam dana prilagođavanja

Bez obzira na to koju vrstu paradajza sadite, važno je znati odabrati kvalitetnu presadnicu. Prvi važan kriterij je da ona bude dobro prilagođena vanjskim temperaturama. Naime, uzgajivači sadnice u stakleniku trebaju ozračivati sedam dana prije vađenja. Pri tom se krila staklenika dižu, svakim danom sve više, i tako se postepeno prilagođavaju vanjskim temperaturama. Ako nabavite neprilagođene sadnice, dogodit će vam se da nakon sadnje počnu venuti, pa im potom treba dugo vremena da se oporave od temperaturnog šoka, ako se uopće oporave, a potom će te sadnice zaostajati u rastu i s plodovima u odnosu na druge.

Savršene presadnice rajčice veličine su 25 do 45 centimetara, čvrste stabiljke zdrave zelene boje, ozračene (to treba provjeriti pri kupnji u stakleniku), nemaju mrlja niti na listovima niti na stabiljci. Na korjenu treba biti zemlje, a još bolje je kupiti ih u lončićima sa zemljom.

Sadnice u svibnju već imaju cvjetove bilo u pupoljku ili već rastvorene. Ako kupujete sadnice u loncima, mogu imati i male plodove jer će šok takvim sadnicama kod presađivanja biti najmanji i imat će energije iznijeti ove plodove do kraja. Kod običnih presadnica izbjegavajte kupnju onih koje već formiraju plodove jer će plodovi biljci trošiti energiju potrebnu najprije za ukorijenjavanje u tlo.

Rajčice se dobro prilagođavaju promjenama pa ne treba tražiti isključivo onu koja je uzgojena na istom ili tlu sličnom onom u našemu vrtu.

Između nabave presadnica i sadnje ne bi trebalo proći više od jednog dana.

Rajčicu presađujemo u svibnju, kad prođe opasnost od mraza. Osjetljive su na temperaturne šokove, stoga ih je najbolje zalijevati rano ujutro odstajalom vodom ili kišnicom.

Sadnja presadnica u vrt: Polaganjem stabiljke povećavamo korijensku masu

Za sadnju rajčice u vrtu se iskopaju rupe dubine cca 30 – 40 centimetara. Razmak između redova treba biti 80 cm, a u redu između dvije stabiljke 70 cm. Na dno rupe stavimo šaku stajskog gnojiva (nikako pilićnjaka) i zastremo ga slojem zemlje, a tek onda na to položimo rajčicu. Ako koristimo kompost, korijen biljke može ići direktno na njega. Paradajzu je potreban kalcij za formiranje ploda, pa se često na gnojivo/kompost doda još i usitnjenih ljuski jaja. Tijekom zime ljuske iskorištenih jaja možete skupljati u jednoj kutiji na toplom mjestu, pa ih prije sadnje usitnite do praha, primjerice, u mlinčiću za kavu.

Važno je znati da se rajčica sadi tako da se donjih desetak centimetara stabiljke i korijen polažu vodoravno po dnu jamice za sadnju. Zastire se potom zemljom tako da gornja trećina stabiljke, samo lisnati dio,  viri van zemlje, ukoso.  Cijeli polegnuti dio stabiljke u zemlji će pustiti izdanke korijena i tako ćemo povećati korijensku masu biljke. Pri sadnji valja paziti da svi paradajzi budu polegnuti prema jednoj strani, primjerice jugu, pa se nakon desetak dana kolci postave s južne strane stabiljke, kako ne bi ozlijedili/uništili korijen.

Između lista paradajza i glavne stabiljke izrast će zaperak. Ostavlja se samo onaj iznad prvoga lista – iz njega će se razviti druga, plodna grana rajčice. Svi se drugi zaperci moraju otrgati kako se paradajz ne bi pretvorio u neuredni grm slabe plodnosti (plodovi će ostati maleni i nejednako će dozrijevati skriveni iza zelene bujne biljne mase).

Da bi nam paradajz dobro uspijevao, treba ga redovno zalijevati, optrgavati zaperke, vezati uz kolce, a u srpnju oko stabiljke možemo visoko nagrnuti zemlju što će korijen zaštiti od isušivanja za najvećih vrućina i/ili zastrti oko biljke malč.

Početkom rujna treba otkinuti vrh stabiljke, to će zaustaviti rast biljke u visinu i formiranje novih cvjetova i listova koji više neće stići dozrijeti, pa će se snaga biljke usmjeriti na okrupnjavanje i sazrijevanje plodova koji su već zametnuti na stabiljci.

Bolesti rajčice, preventiva i tretman

Kada duhanski virus napadne paradajz, on sporije raste, ima manji plod, vrhovi stabiljke postanu plavičasti. Zarazu donose pušači dodirom ruku, pa je preporučljivo da se drže podalje od gredica. U Nizozemskoj je, štoviše, pušačima zabranjen ulazak u staklenike s rajčicom.

Plamenjača (fitofora) je gljivična bolest kod koje se paradajz ospe smeđim mrljama, dolazi s vlagom iz zraka ili tla, a posljednjih godina gotovo da je redovna pojava u našim povrtnjacima. Za kišnih ljeta plamenjača se širi tako brzo da za desetak dana može uništiti sav paradajz koji imate u povrtnjaku. Otuda joj i ime – širi se poput plamena!

Plamenjača se može prevenirati urednim održavanjem biljaka i tako da se redovno prska tekućinom pripravljenom u omjeru 1 litra mlijeka na 10 litara vode. Paradajzi se od početka srpnja jednom tjedno time dobro poprskaju. Posebno pazite da poprskate i donju površinu lista, tako da se na biljci napravi masni film od mlijeka koji će štititi od plamenjače.

Biljke treba redovno pregledavati, a oboljele listove s mrljama treba čim ih opazite otkinuti i uništiti/spaliti. Nemojte otkinute listove staviti u kompost ili odložiti s korovom bilo gdje na vrtu, jer će se bolest prenositi dalje s tih otkinutih listova.

Ako su paradajzi jako zahvaćeni, otkinu se i unište svi zaraženi listovi, grane i plodovi, a biljke se prskaju zaštitnim sredstvima na bazi bakra, poput Antracola, Ridomila, Bordoške juhe.

Kad oberete plodove s najdonjeg dijela biljke, odstranite i listove na toj etaži. Listovi rajčice ne smiju dodirivati tlo, jer će s njega preuzeti bolest. Rajčicu zalijevajte redovno i to isključivo tlo uz biljku, tako da listovi i biljka ostanu suhi.

Crna pjegavost rajčice je slična plamenjači, također gljivična bolest, s tom razlikom da list kod nje dobije intenzivnu žutu mrlju. Isto kao kod plamenjače, zahvaćene listove treba odstraniti i uništiti/spaliti, a primjenjuju se zaštitna sredstva na bazi sumpora.

Vršna trulež plodova pojavljuje se kao smeđa do crna mrlja na vrhu ploda. Na plodovima rajčice se mogu pojaviti smeđe mrlje i kod plamenjače i kod vršne truleži plodova. U oba slučaja plodove treba micati s biljke.

Kod vršne truleži crna ili smeđa mrlja nastaje i širi se s vrha ploda, a kod plamenjače smeđa mrlja truleži zahvati bilo koji dio rajčice. Uzrok vršne truleži je što biljka za vrijeme suše iz tla ne može apsorbirati dovoljno kalcija za razvoj plodova. Zato rajčice treba redovno zalijevati, a ako se pojavi vršna trulež odstranite sve zahvaćene plodove, a biljke prihranite kalcijem, najbolje preparatom za prskanje (folijarno).

Jake presadnice iz kojih će brižnim vrtlarenjem nastati jake biljke bit će otpornije na bolesti, a ako ih i zahvate, uz pravilan tretman i njegu oporavit će se. Slabije biljke koje zahvati plamenjača često nemaju šanse, pa ih je bolje iščupati i odstraniti iz povrtnjaka, nego da ostanu mogući izvor zaraze za ostale biljke.

Za vezanje rajčice treba koristiti nove ili dezinficirane vezice/trakice i kolce. Prošlogodišnje mogu prenijeti gljivičnu zarazu. Kolci se dezinficiraju na način ovisan o tome od kojeg su materijala. Plastične možete isprati dezinficijensom, osušiti pa dobro isprati vodom od kemikalije. Već korištene drvene kolce zimi treba spremiti u suho zatvoreno spremište, po mogućnosti grijano, što će suzbiti gljivice, a na proljeće prije korištenja ih treba opaliti.

Priredila: Agatha Borošak

Snimila: Snježana Ivić Gerovac