Obični jaglac (lat. Primula vulgaris, eng. primrose) svoj je latinski naziv dobio od riječi primus što znači prvi, jer cvate rano u proljeće. I ove zime u našem vrtu već se žuti početkom veljače, zajedno s visibabama i šafranima. Cvate od veljače do travnja, a raste kao mali bujni grm zelenih listova i žutih cvjetova, do desetak centimetara visine.
U Europi je obični jaglac authotona biljka. U srednjem je vijeku bio upotrebljavan kao ljekovita trava, a i danas se koristi kao sredstvo za iskašljavanje (sirupi od jaglaca). Zbog intenzivne poljoprivrede, košnje i primjene herbicida postao je već rijedak prizor, a u Hrvatskoj je, zajedno s drugim proljetnicama, zakonom zaštićen. Dozvoljeno je ograničeno branje za osobnu uporabu, ali je, zapravo, poželjno da se jaglac uopće ne bere i ne iskopava u prirodnom staništu.
Uzgoj iz sjemena i dijeljenjem busena
Jaglac je lako uzgojiti u vrtu i u lončanicama, iz sjemena koje se nabavlja u trgovinama. Višegodišnja je biljka, a sije se na jesen u plitice s kompostom. Zalijte ih, ostavite vani kako bi sjeme osjetilo mraz, ali prekrijte agrofolijom. Kad zatopli sklonite agrofoliju, te redovno održavajte vlažnost komposta, pazeći da se ne isuši.
Na proljeće, kad su sadnice dovoljno velike, presadite ih u vrt, na međusobnu udaljenost od 15 do 30 cm, ili u lonce. Biljka može ostati na otvorenom bez posebne zaštite. Ne zahtjeva niti posebnu njegu niti dohranu. Jaglacima odgovara vlažno tlo i polusjenovita mjesta na travnjaku, uz živice, ispod listopadnih stabala.
Ako su u travi, nemojte kositi do sredine ljeta kad će biljke prosuti sjeme, pa će se tako same širiti. Najesen busen razrasle biljke možete pažljivo iskopati, podijeliti i rasaditi. S vremenom jaglaci mogu stvoriti lijepi cvjetni tepih.
Piše: Agatha Borošak
Fotografije: Snježana Ivić Gerovac