MED KAO LIJEK: pomaže od nesanice do metastaza tumora
Apiterapija je sastavni dio prirodne medicine, odnosno primjena pčelinjih proizvoda u liječenju određenih zdravstvenih tegoba, ali i svakodnevna upotreba pčelinjih proizvoda u prehrani kojoj je cilj očuvanje zdravlja odnosno prevencija bolesti kod ljudi i životinja. Primjena pčelinjih proizvoda u apiterapiji nije samo oralna već i lokalna, što konkretno podrazumijeva aplikaciju putem kože na mjesta gdje je to potrebno, primjerice med na rane koje sporo zarastaju, otopina propolisa na gljivične infekcije stopala, kod pojave herpesa, pčelinjeg voska u raznim prirodnim melemima i kremama, pčelinjeg otrova kod reumatskih tegoba, matične mliječi u kremema protiv bora i slično. Nema rezistencije organizma na pčelinje proizvode Bitno je naglasiti kako se organizam ne može naviknuti na pčelinje proizvode, pa da oni prestanu djelovati, kao što se to događa sa proizvodima sintetskog porijekla. Pčelinji proizvodi zbog svog kompleksnog sastava i sinergijskog djelovanja imaju velik značaj u očuvanju zdravlja i liječenju mnogih bolesti. Pripravci koji sadrže med, pelud, propolis i matičnu mliječ sve su popularniji, jer njihova upotreba blagotvorno djeluje na organizam. Pčelinji proizvodi čovječanstvu su poznati od najranije povijesti, u gotovo svim civilizacijama svijeta, a zadovoljavali su različite potrebe ljudi – u ishrani, liječenju i kozmetici. U prošlosti je med bio jedino sladilo koje su ljudi poznavali.
Korištenje pčelinjih proizvoda u starim civilizacijama
Stari Grci i Rimljani rabili su med za konzerviranje svježeg mesa i divljači. Drevni Egipćani i Grci koristili su ga za balzamiranje umrlih. Poznato je da je krema za lice koju je rabila Kleopatra – sadržavala niz komponenata – među kojima je bio i med. Stanovnici Cejlona čuvali su, pomoću meda, meso svježim i do godinu dana!
Stari Grci, Rimljani, Kinezi i Egipćani koristili su med za zarastanje rana i liječenje želučanih bolesti, pčelinji vosak se kroz povijest koristi za liječenje rana i kožnih bolesti, propolis je kao lijek poznat još od antičkih vremena – Aristotel ga spominje u svojoj “Priči (govoru) životinja” i zaključuje da se može koristiti u liječenju kožnih povreda, rana i infekcija. Lokalna primjena propolisa u pučkoj medicini sastoji se u tretiranju rana na koži. Zbog svoje ljepljivosti, propolis je korišten da se zaštiti povrijeđena koža u vrijeme kada još nisu postojali zavoji, pri čemu je njegovo blago antiinfektivno djelovanje još i pospješivalo cijeljenje rane.
Primjena meda kod dijabetičara
Primjena pčelinjih proizvoda namijenjena je svima, a ograničenja u primjeni odnose se na osobe koje su alergične na pčelinje proizvode i koje imaju vrlo burne alergijske reakcije ( blaže alergijske reakcije poput peludnih alergija čak se mogu spriječiti ili liječiti upotrebom pčelinjih proizvoda), konzumiranje meda ne preporučuje se osobama koje boluju od dijabetesa tipa 1 i ovise o inzulinu. Kod dijabetesa tipa 2 u dogovoru s liječnikom može se koristiti med u ograničenim, malim količinama, a preporučljivo je koristiti bagremov med. Također je bitno naglasiti da je med potrebno otopiti u ustima pa tek onda progutati, zbog toga da enzimi iz sline počnu razgrađivati šećere u medu već u ustima. Treba uzeti u obzir i da količina meda- broj kilokalorija ili kJ mora poštivati dijabetičnu dijetu odnosno ukupni odnosno dozvoljeni dnevni unos kalorija.
Bolesti kod kojih se koristi med
Danas se med rabi kod ginekoloških problema, PMS-a i jutarnjih mučnina, bolesti respiratornog sustava (kronični bronhitis, bronhialna astma, traheitis, rinitis, alergijski rinitis, faringitis, sinusitis, laringitis), te kao glavni prirodni zaslađivač visoke energetska vrijednost (100gr – 300 cal) preporučuje se sportašima zbog energije i stimulacije srca, kod umora, iscrpljenosti, anoreksie ili gubljenja apetita, normalizira peristaltiku crijva, uklanja opstipaciju i liječi hemoroide, u liječenju gastritisa, čira na želucu, dvanaesniku i crijevnih infekcija, smanjuje lučenje želučane kiseline, za liječenje i detoksikaciju jetre, brzo obnavljanje glikogena, kao diuretik, kod anemia, nervoza, razdražljivosti i besanica.
Protugljivično, protumikrobno, protuupalno i protukancerogeno djelovanje meda
Med djeluje protuoksidativno – uklanjanja slobodne radikale, protuupalno, spriječava stvaranje tromba, protumikrobno u prevencija upala mokraćnih puteva, protugljivično, protukancerogeno – veže se na estrogenske receptore, te spiječava rast tumorskih stanica (dojke, crijeva , grla, pluća). Vrijednost meda je i u tome što se mnoge djelotvorne tvari (lijekovi, vitamini, hormoni, aktivne tvari iz ljekovitog bilja) bolje iskoriste u ljudskom organizmu, jer med poboljšava njihovu resorpciju zbog toga što sadrži organske kiseline, mineralne tvari, prirodne boje, eterična ulja te aromatske tvari.
Neka dosadašnja istraživanja pokazuju da med ima umjereni protutumorski učinak i izraziti protumetastatski učinak. Med zajedno s citostatikom povećava djelotvornost citostatika u smanjenju broja tumorskih čvorića odnosno metastaza.
Za sada se zasigurno zna da protumikrobna djelotvornost meda temelji se na:
- • sadržaju vodikova-peroksida (H2O2) u medu
- • ne-peroksidnim sastavnicama čije je izvorište biljnog podrijetla
- • pH meda ili aktivnosti glukooksidaza
- • osmotskoj aktivnosti
- • flavonoidima
- • aromatskim kiselinama
- • slobodnim kiselinama i cjelokupnoj kiselosti meda
- • aktivnosti diastaza i invertaza čije je izvorište podrijetlom iz pčele
Tamniji medovi imaju veću protubakterijsku aktivnost
Med se pokazao izrazito učinkovit u uništavanju nekih vrsta bakterija, te gljivica u ustima kao Streptococcus mutants i Candida albicans, te Helicobacter pylori uzročnika čira želuca. Smatra se da tamniji medovi su bogatiji flavonoidima i imaju veću protubakterijsku aktivnost. Med stimulira makrofage, stanice imunosnog sustava s višestrukom ulogom u organizmu; sudjeluju u fagocitozi, sekreciji te regulaciji imunosne reakcije. Fagocitoza je proces proždiranja većih, čvrstih i netopljivih čestica te patogena, tumorskih stanica, i stanice vlastitog oštećenog tkiva iz organizma. Makrofagi tvore brojne biološki aktivne tvari proteinske građe i izlučuju ih spontano ili na poticaj fagocitirane tvari.
Monociti/makrofagi stvaraju i luče više od 75 molekula, kojima utječu na tijek imunosne reakcije, aktivaciji limfocita, matičnih tanica, čimbenika koagulacije, čimbenika koji djeluju na tumorske stanice, sudjeluju u upalnoj reakciji, mikrobicidnoj aktivnosti i obnovi oštećenog tkiva. U svim stadijima aktivacije makrofagi luče komponente komplementa i lizozim, kao i proteine plazme, enzime, reaktivne metabolite kisika, NO, metabolite nukleotida, lipide, prostaglandine, citokine (IL-1, interferon α, TNF) i druge biološki aktivne čimbenike.
Izlučenim enzimima, citokinima (monokinima) i drugim tvarima makrofagi sudjeluju u upalnoj reakciji, aktiviranju limfocita te razaranju bakterija i tumorskih stanica što pospješuje protubakterijski, protutumorski učinak meda.
Med stimulira bakterije probavnog trakta
Osim inhibitornog učinka na bakterije, med može imati i stimulatorni učinak na bakterije probavnog trakta. Naime dobro je poznato da crijevna mikroflora i njeni metaboliti igraju važnu ulogu u očuvanju ljudskog zdravlja. Korisna mikroflora značajno smanjuje štetne bakterije i njihove toksične proizvode u crijevima, ima antagonistički učinak na enteropatogene kao što su Escherichia coli, Staphylococcus aureus, Salmonella spp. i Bacillus spp. Med statistički značajno povećava broj mliječnih bakterija (Lactobacillus acidophilus, Lactobacillus plantarum, Bifidobacteria). Ove bakterije imaju probiotski učinak – rastu u crijevima i proizvode metabolite koji inhibiraju rast patogena i daju otpornost organizmu.
Narodna medicina i mnogi liječnici koriste med kao pomoćno sredstvo za ublažavanje kašlja, kod prehlade, nadražaja grla i dušnika. Med poboljšava tjelesne i mentalne funkcije te smanjuje zamor. Preporuća se za normalizaciju probave, kod akutnih i kronicnih probavnih problema kao što su zatvor, čir na želucu i dvanaesniku.
Evo pregledno pobrojanih ljekovitih svojstava meda:
• svojim hranjivim svojstvima med potiče vitalne procese i jača prirodne obrambene sposobnosti našeg organizma
• potiče apetit kod osoba koje pate od gubitka apetita jer djeluje na uspostavljanje „uzajamne” suradnje probavnog i živčanog sustava kao i na konverziju hranjivih tvari
• potpomaže održavanju čvrstoće kostiju i izlučivanju toksičnih tvari iz tijela
• blagotvorno djeluje na intelektualne sposobnosti jer sudjeluje u metabolizmu glukoze i fosfora
• otklanja umor, sprječava anemiju i poboljšava krvnu sliku, čemu posebno pridonose vitamini i minerali koji se nalaze u medu
• olakšava uspostavljanje normalne probavne funkcije nakon bolesti.Djeluje na pravilno izlučivanje probavnih sokova, peristaltiku crijeva i pravilnu apsorpciju hranjivih tvari iz crijeva u krv
• sadrži tvari koje mogu zakočiti rast bakterija tj. posjeduje antibakterijska svojstva, a pokazao se djelotvoran i u borbi protiv nekih virusa
• med je jedna od najrjeđih namirnica na koju se kod ljudi razvija alergijska reakcija.Med je zbog prisutnosti peludi potencijalan alergen. Ipak, istraživanja pokazuju da su alergije na med relativno rijetke u odnosu na druge alergije na hranu. Neki liječnici čak i preporučaju med u svrhu prevencije alergija na pelud kako bi organizam stalnim izlaganjem manjm koncentracijama stvorio vlastita antitijela
• preporuča se konzumacija radi zdravlja usne šupljine, jer pokazuje preventivni učinak na nastanak karijesa
• u gastroenterologiji preporuča se upotreba kod bolesti koje su dovele do erozije sluznica jer pomaže u zaraštavanju rana
• posjeduje izraziti protuupalni učinak i uvođenjem u prehranu svakodnevno uvelike smanjujemo upalu uzrokovanu raznim upalnim čimbenicima koji nastaju u organizmu tijekom metabolizma
• med je pokazao utjecaj na inhibiciju maligne proliferacije stanica i ima antimutageno djelovanje. Svakodnevna dugotrajna konzumacija može smanjiti incidenciju nastanka tumora i malignih bolesti.
• čisti krv od toksina i pomaže kod slabokrvnosti jer stimulira produkciju hemoglobina.Poboljšava apsorpciju lijekova i čini ih djelotvornijim te štiti organizam od štetnih ostataka istih.
• važno je istaći kakav utjecaj ima med, u usporedbi s običnim šećerom, na izlučivanje hormona inzulina iz gušterače.Obični se šećer sastoji od dviju molekula jednostavnih šećera: to su fruktoza i glukoza. Gotovo trenutno nakon konzumacije dolazi do ulaska tih tvari u krv
• glukoza direktno utječe na povećanje razine glukoze u krvi, što predstavlja signal gušterači da počne lučiti inzulin.Med, koji u svom sastavu ima u najvećem dijelu fruktozu,a malo glukoze, ne može u većem opsegu pokrenuti takva zbivanja u organizmu, pa blagotvornije djeluje na održavanje ravnotežnog nivoa glukoze u krvi
• unos velike količinu fruktoze=odlazi u jetru a ne u mišiće, i tamo se kroz jedan duži proces pretvara u glukozu.Samo jetra ima enzimski sustav koji može „preraditi” fruktozu.U jetri se fruktoza pretvara u glikogen.Zato ona ne prolazi kroz jetru i ne ulazi u krvotok.Iz glikogena se može stvoriti glukoza i otpustiti u krvotok ako nivo šećera (glukoze) u krvi padne.Fruktoza aktivira enzim u jetri koji joj omogućava da apsorbira puno više glukoze nego što joj treba.Ovaj proces, pomoću koga fruktoza ulazi u jetru i otvara vrata za ulaz glukoze autori su nazvali fruktozni paradoks.Taj ulaz većih količina glukoze u jetru prevenira nagli skok nivoa glukoze u krvi.
• fruktoza praktično svojim načinom djelovanja utiče na smanjenje nivoa glukoze u krvi i može se nazvati njegovim regulatorom.
• med dovodi do smanjenja nivoa glukoze u krvi, a ne do njenog povećanja,to je nedavno i dokazano, (Noori S. Al-Waili, Dubai Specialized Medical Center and Medical Research Laboratories, Journal of Medicinal Food, Vol. 7, No. 1, april 2004)
Od prve godine života – umjesto šećera med
U dogovoru s pedijatrom med i ostale pčelinje proizvode poželjno je uvrstiti u prehranu djeteta već od najranije životne dobi od prilike od prve godine života.
Pravilna prehrana važna je za rast i razvoj djeteta, što su najizraženije osobine novorođenačke, dojenačke i dječje dobi.
Osnovna osobina dječjeg organizma je neprestano mijenjanje anatomskih i fizioloških, psiholoških i imunoloških osobina.
Dnevni jelovnik uz meso, jaja, mlijeko, sir, voće i povrće mora sadžavati i med uz dosta tekućine. Zbog antirahitičnoga, antianemičnoga, antidispeptičnog, antibakterijskoga, antivirusnoga, antimikotičnoga i blagog djelovanja na dječji organizam potrebno je od dojenačke dobi u ishrani umjesto šećera dodavati med. Djeca koja uzimaju med imat će zdravije kosti i zube, bolju krvnu sliku, bolju probavu i intezivniji rast i razvoj.
Preporuča se davati 1 – 2 grama meda na kilogram tjelesne težine djeteta u otopljenom obliku, radi lakšeg uzimanja i lakše apsorpcije.
Osim toga što se od najranijeg djetinjstva stječe navika i potreba da se redovito uzima med za zaslađivanje, kao i lijek, takva će djeca biti razvijenija i zdravija te otpornija na bolesti od one djece koja ne uzimaju med.
Kako i koliko meda trebaju uzimati djeca
Med se može preko dana uzeti na nekoliko načina :
- napitcima koji su zaslađeni medom (voda, limunada, čaj, mlijeko, bijela kava, voćni sok i sl.)
- kao namazi meda ili maslaca i meda na na kruh ili pecivo
- kašicama od integralnih žitarica sa dodacima voća, sjemenki žitarica ili pahuljica tih žitarica s mlijekom i medom
- razne voćne kašice s medom
- razni medeni kolači (med se u kolačima koristi kao zaslađivač, tvar za održavanje vlage te kao prirodni konzervans pa tako medenjaci mogu biti trajni kolačići koji mogu stajati i do 2 mjeseca)
Studije su pokazale da med ponekad može biti zagađen bakterijskim sporama klostridija (Clostridium botulinum) što kod male djece može izazvati bolest botulizam s fatalnim ishodom. Zato se djeci mladoj od 12 mjeseci ne preporuča med niti proizvodi koji ga sadrže. Spore klostridija u med mogu doći samo u vrlo nehigijenskim uvjetima držanja pčela i prilikom vrcanja samoga meda pa je činjenica da se takvo što dogodi vrlo mala u današnje doba. (prije dok se pčelarilo košnicama „pletarama“ rupe na košnici krpale su se kravljom balegom pa je i to bio način dolaska spora u med).
Važno je med uzimati svakodnevno
Med je proizvod medonosnih pčela i biljaka. Po porijeklu može biti od nektara (nektarni med) ili medne rose (medljika).
Nektarni med je dobiven od nektara različitih medonosnih biljaka, može biti unifloran (dominira jedna biljna vrsta npr. Bagrem, kesten, lipa, kadulja, metvica, amorfa) ili multifloran (više biljnih vrsta, cvjetni i livadni). Med ne mora uvijek biti sladak, primjerice kvalitetan kestenov med je gorak, med od nekih vrsta livadnog bilja može biti i kiseo. Djeci se preporučuju slađi medovi kao što su bagrem, amorfa i neke vrste livadnog i cvjetnog meda, osobe koje ne vole previše slatko preferiraju kestenov ili lipin med, dok pravi gurmani preferiraju sve vrste kvalitetnih medova jer je razlika u mirisu, boji i okusu bezbroj. Primjerice livadni med ima drugačiji okus u različita godišnja doba (proljetna i ljetna livada), u različitim područjima (nizinska i gorska livada), različitim lokalitetima npr. lička livada, panonska livada itd.
Med je biokatalizator tako da je svaki med dobar za probavu.
Različitost medova ukazuje da, osim zajedničkih fizikalnih i kemijskih karakteristika, imaju i specifična svojstva biljaka od kojih potječu.
Med je gusta higroskopna viskozna tekućina. Boja, okus i miris najvažnija su organoleptička svojstva meda i ovise o biljnom porijeklu te uvjetima prerade i čuvanja. Kristalizacija je prirodno svojstvo meda i zato svaki med kristalizira prije ili kasnije, neovisno o uvjetima čuvanja.
U medu je sadržano nekoliko stotina (tristotinjak) različitih spojeva pa najvjerojatnije iz tog razloga do sada nikome nije uspjelo stvoriti uspješni surogat, odnosno kopiju ove jedinstvene namirnice.
Brojni su autori koji skreću pažnju na izuzetna ljekovita svojstva meda. Pritom ne ističu pojedine vrste, iako neke imaju i svoja specifična djelovanja. Kod meda je bitno da je to produkt pčelinje zajednice kojeg su pčele izradile od nektara prikupljenog u prirodi.
Dnevna preporučena količina meda je minimum 1 g/kg tjelesne težine, dok se kod pojačanih napora, sportaša, rekonvalescenata, starijih osoba te osoba narušena zdravlja ta količina povečava i do 2 g/kg tjel. težine. To bi značilo da bi mjesečno trebali pojesti gotovo dvije velike teglice (980 g) po odrasloj osobi.
Važno je upamtiti da će organizam daleko uspješnije funkcionirati, ukoliko će ga svakodnevno “podmazivati” 2-3 žlice meda. Izraziti je naglasak na SVAKODNEVNO. Razloga za redovitu upotrebu ima na stotine – zubi i zubno meso će biti zdraviji, probava i stolica redovita, metabolizam uspješniji, najveći organ – koža elastičnija i zdravija, otpornost na viruse, bakterije, karcinom, alergije… se pojačava. Tijelo će biti zdravije, a duh vitalniji.
Piše: Gordana Hegić, doktorantica Agronomskog fakulteta i apiterapeutkinja
