Od mora do polja, John Deeer i sjećanje na JNA
Pitam se što me to dovodi u Gudovac na sajam traktora i agrara. Na sajam ratara, stočara, vrtlara, peradara, pčelara … Kada su sve moje misli vezane za more, brodove, barke, jedrilice, jahte, plovidbu, marine, uvale – sajam nautike. Da li baš sve? Očito, ne! Jer evo me ovdje u Gudovcu sada već četvrti put. Kad bolje razmislim, očito me ovamo dovode neki geni mojih predaka koji su živjeli od plodova zemlje, a ne od plodova mora.
Piše: Mladen Gerovac
Dovodi me i Ivek Vojvodić koji ima OPG u gradu Sveta Nedelja, što će reći – gospodarsko imanje s kravama, konjima, svinjama, njivama, livadama, vinogradom, traktorima, plugovima, frezama … Druženje počelo kada sam, valjda zbog onih gena, kupio njivu zbog domaće mrkve, peršina i krumpira, graška, mahuna, paradajza i … kukuruza za kokoši da mi nose domaća jaja. A Ivek pruža svu potporu: mehanizaciju, znanje, gnojivo iz staje … Umjesto motike sad mi kukuruz sije sijačica, krumpir sadi sadilica, vadi ga vadilica … Debelo sam zabrazdio u zemljoradničke „vode“ i počeo uživati pomažući mu u vinogradu, u spremanju ljetine … Sve se eto složilo pa je Gudovac i meni postao poljoprivredni Jeruzalem.
Eto, to me dovelo i na 20. proljetni Gudovac. Bio je posljednji dan sajma, prekrasna sunčana nedjelja, a pamtit ćemo je po nezapamćenoj gužvi. Na sajam su došle čitave obitelji, ljudi iz čitave Hrvatske, bilo je tu registracija iz Zagorja, Međimurja, Slavonije, Istre i Dalmacije. Vele, došlo je 50.000 ljudi i da je to rekord svih dosadašnjih posjeta. Vjerojatno jeste jer nas ovaj mali prostor više ih ne bi ni stalo.
Najnovija čuda poljoprivredne mehanizacije
Odmah na glavnom ulazu njemačka firma Krone nudi najnovija čuda poljoprivredne mehanizacije.
– Krone je zapravo Mercedes u poljoprivredi – objašnjava nam susretljivi, simpatični i dobro obaviješteni Ivan Jadanec iz prodaje Kroneovog zastupnika Mehanizacije Miler i vodi nas od stroja do stroja.
Oko nam je zapelo za impozantni silažni kombajn BiG X 580. Ima vlastiti pogon i to motor marke MTU koju poznajemo iz strojarnica brojnih velikih luksuznih jahti. No, ovaj ne ore more već „plovi“ po njivi te mu je dovoljna moć 585 radnih konjskih snaga da bi obavljao svoj posao i uz pogonski sklop Bosch Rexroth bezstupanjskih motora postizao brzinu od 40 km na sat, s pogonom na sva četiri kotača. Ima dvije opcije upravljanja – X-Power i ECO-Power koje mu osiguravaju najbolju učinkovitost uz najnižu potrošnju goriva. BiG X zapravo nema što nema: joistick za upravljanje, automatsko centralno podmazivanje, detektor metala, pneumatski kompresor za strojno čišćenje, ICAN kompjutor, Auto scan prepoznavanje zrelosti silažne mase i automatsko podešavanje dužine reza, univerzalni rezni rotor za travu ili kukuruz sa 36 noževa, drobilicu zrnja sa 144 zuba, automatsko upravljanje, display kameru za vožnju unatrag, mehanički priključak s kardanom sprijeda i automatsku vučnu spojnicu straga … Cijena mu je od 300.000 eura nadalje, ovisno o opremi.
Zatim tu su rotacijski okretači i sakupljači trave, kosilice, samoutovarne prikolice, balirke … E, balirke. Primjerice, balirka Bellima F 130 sijeno pakira u okrugle bale veličine 120 x 120 cm i omata ih mrežom, radna širina joj je 180 cm … A malo dalje je izložena balirka koja pakira najveće bale na svijetu – BiG Pack HighSpeed 4×4 XC s maksimalnom dimenzijom bala metar i 20 cm širine na metar i 30 cm visine.
I obližnja konkurencija tvrtka SIP iz slovenskog Šempetra u Savinjskoj dolini ima svoje big adute. Primjerice, to su kosilice Silvercut disc od 800 C RC do najveće 1000 C čiji je zahvat košnje punih 9,60 metara. No, za to morate imati traktor snage najmanje 160 konja. SIP također ima svoje okretače, sakupljače, samoutovarne prikolice i razbacivače stajskog gnojiva.
Na izložbenom prostoru Messisa, tvrtke koja se najvećim dijelom bavi prodajom strojeva i opreme za ratarstvo, stočarstvo, vinogradarstvo, voćarstvo pa tako i za maslinarstvo posebnu pažnju nam je privukla freza za kamen, što će reći drobilica koja će vam pomoći da od kamenjara napravite maslinik, voćnjak ili jednostavno pristupnu cestu. Izloženi stroj Valentini FR 1300 iza sebe ostavlja obrađenu širinu od 133 cm, treba mu traktor jačine 110 do 150 konja a maloprodajna cijena mu je 295.000 kuna. Inače najjači Rambo FR 2300 drobi sve pod sobom na širini od 233 cm, treba mu traktor jačine od najmanje 160 do 230 konja a cijena mu je 450.000 kuna. Najbolja varijanta traktora za vuču drobilice je onaj s Vario mjenjačem, dakle s prijenosom bez stupnjevanih brzina.
Što se tiče traktora, bio je to izbor od najvećih „monstera“ do onih malih, nalik na dječje igračke. Evo nas među najnovijim zeleno-crnim „čudovištima“ Deutz-Fahra. Šampioni su „monsteri“ serije 6 i 7. Savršen spoj njemačke tehnike i talijanskog dizajna. Snažni i ekološki motori Deutz 6.1 Stage 4 -Tier4 Final od 156 do 246 konjskih snaga s tri tipa prijenosa: ručni s pet mehaničkih brzina i šest powershift stupnjeva za vožnju naprijed i tri rikverc, RCShift prijenos s pet robotiziranih brzina i šest powershift stupnjeva za naprijed i tri za rikverc, TTV varijabilni prijenos s rasponom brzina od 0,2 do 60 km na sat, kabina visoko postavljena s panoramskim pogledom 360ᵒ i 16 LED svjetala od 40.000 lumena koja noć pretvaraju u dan, prozračna kabina s klimom, zaštićena od buke i vibracija, touch screen s pregledom funkcija, upravljanje na joystick … Doista užitak za ekspresno i potpuno obavljanje svih poslova u svakoj sezoni i svih vrsta poljoprivrednih radova u svakom velikom kombinatu.
U isti Deutz-Fahr „borbenu“ tehniku spada i najnoviji žitni kombajn C 6205 T4f (s hederom za kukuruz): superkomforna klimatizirana kabina, elektro-hidraulično uključivanje hedera, vršalice i istovara, pet slamotresa, 7.000 litara spremnik za zrno, joystick za upravljanje, kompjutor i monitor za praćenje učinka … Cijena se kreće od 120.000 eura plus PDV.
Evo i glasovitog John Deera. Slična sprega kao kod prethodnika: snažna konjica, moćni dizajn, moderna tehnologija, krasna kabina, klima, udobna sjedalica, kompjutor, bluetooth, touchscreen display, joystick … Sve u svemu, kao neka ekskluzivna video igrica koja se odvija na realnom mjestu i u realnom vremenu, a uvjeti su kao da sjedite doma u naslonjaču.
Ali ne mogu si pomoći, uvijek kad vidim ove moćne John Deer strojeve sjetim se jedne od mojih najvećih muka u životu.
JNA, jesen 1974.
Jesen 1974, ja mladi vojnik u „Beloj kasarni“ u Osijeku. Rod: ljuta pješadija, doduše „mehanizovana“. Ovo „mehanizovana“ znači da te do bojišta dofuraju u oklopnom gusjeničaru pa te onda izbace van i na kraju se ipak sve svodi na noge, pušku i teški ranac, na uprtače i remen o kojem vise fišeklije, gas-maska i opaki ašovčić koji se u maršu uvijek uporno premjesti naprijed da te što preciznije može tući po jajima. No, nije to bila muka te vrste. Najava muke o kojoj pričam bila je teška i uporna jesenja kiša koja je danima i noćima natapala polja i njive Slavonije i Baranje. Sve se to pretvorilo u jezera, u močvaru, u teški slavonsko-baranjski glib. A u njemu silni hektari neubrana kukuruza. Moćna mehanizacija – nemoćna. Kombinati Belje, Osijek, Našice, Donji Miholjac zovu u pomoć vojsku. Dakako, ne šalju ni tenkiste ni veziste ni artiljeriju ni inženjeriju, već nas – pješadiju.
Iskačemo iz vojnih kamiona u Dardi, u golemom gospodarskom dvorištu PIK-a Belje. Oko nas besprijekorno postrojeni blistaju veliki traktori, kombajni, teški „bombarderi“ baranjske poljoprivrede i sofisticirani „lovci“ na klipove … Opčinili su me svojom moćnom uznositom ljepotom, upravo kao mnogo puta kasnije pa i danas ovdje u Gudovcu.
Sve je počelo idilično. Smjestili su nas na jedno imanje, mislim da se zove Mirkovci. Goleme mekane postelje s debelim madracima, velikim pernatim jastucima i tuhicama ispunjenim gustim pahuljastim perjem, sobe inače namijenjene sezonskoj radnoj snazi. Ujutro bogati seljački doručak: zlatno žuta kajgana, šunka, sir, debele sočne mirisne kobase s dima, domaći kruh. Pala nam je sjekira u med, nek oni u kasarni peglaju kosti na tvrdoj vojničkoj postelji, žvaču svoj vojnički kruh, paštetu, mesni doručak iz ratnih rezervi. Nije nam teško padao cjelodnevni rad na blatnom kukuruzištu. Bili smo odmorni, nije bilo vojne obuke, brali smo brzo i veselo, navečer nas je čekala večera i meka postelja u ugodnoj, toploj sobi. Tamošnja polja obrali smo za par dana.
A onda su nas bacili u duboko blato beskrajnih slavonskih oranica. Ujutro, komad kruha, čaj i RR konzerva paštete ili mesnog doručka stara pet godina (ovo RR je kratica za ratnu rezervu koja se obnavljala svakih pet godina dok je sve staro vojska morala pojesti), dobiješ svoj red kukuruza u glibu koji tjeraš cijeli dan dok ne padne mrak. Prekid je jedino za ručak. Dugo se probijaš kroz blato i kukuruze do pokretne vojničke kuhinje smještene negdje najbliže na tvrdom putu, što i nije bilo baš tako blizu. Onako blatan, neopranih ruku pojedeš svoj komad kruha i porciju graha ili gulaša, pa natrag u red do noći. Spavanje na podu u nekoj dvorani najbližeg seoskog doma . Nema pranja, nema skidanja odjeće. Oštra suha komušina ubrzo nam je prste pretvorila u rane. Krv. Bol. Muka. Dadoše nam nekakvu kremu za ruke samo da beremo dalje. Svaki dan netko iznemogne, odvezu ga u vojni stacionar. K`o u ratu, k´o na fronti. Prolaze tjedni, gubiš pojam o vremenu. Na kraju od cijele čete ostalo nas desetak. Zadnje noći proveli smo na golom podu neke karaule kod Donjeg Miholjca, uz samu mađarsku granicu. Zima je na pragu. Drhturimo cijelu noć pod tankom vojničkim „ćebetom“, stisnuti jedan uz drugoga da se nekako zagrijemo i svi se istovremeno okrećemo s boka na bok kada nas nažulja tvrdi pod. Napokon su došli po nas. Po naše ostatke. Lica su nam bila žuta, ispijena, oči grozničave, ruke drhtave. Tako su valjda izgledali preživjeli vojnici u blatu rovova zadnjih dana Prvog svjetskog rata.
Gudovac, proljeće 2017.
A danas, ovdje u Gudovcu opet se divim tim prekrasnim John Deer strojevima. Blistaju jednako ponosno na ovom jakom proljetnom suncu. Gledam te rasne moćnike od 175 do 215 konja, čija vrijednost počinje negdje od 95.000 eura. Tu su i John Deerova „djeca“, mali traktori s kabinom i bez kabine, sa svim mogućim alatima i priključcima. Uz njih ide i Agromehanikina specijalna ponuda malih traktora bez kabine, koja se kreće od 105.000 do 158.000 kuna.
Kada se radi o moto kultivatorima i malim traktorima za male poljoprivredne i komunalne poslove, izbor je doista velik. Tako ista ona Agromehanika nudi traktore serije AMG 835 T-S i 860 s pogonom na sva četiri kotača za radove u vinogradu, voćnjaku i na malom seoskom imanju s Lambordinijevim dizelom od 38 konja. Cijena mu je oko 185.000 kuna a s odgovarajućim priključcima može služiti i kao ralica i ka posipač i kao čistač ceste ili dvorišta.
Malo dalje, Labinprogres nudi moto kultivatore s motorima Lambodrini ili Yanmar, benzin ili dizel, s plugom, frezom, kosom, vadilicom krumpira … Ili s prikolicom i visoko pričvršćenom sjedalicom – prizor koji često vidimo na cestama i putovima Istre, Primorja i Dalmacije u blizini njiva, vinograda i maslinika.
Ni šumski program sajma ne može bez traktora, naravno najmoćnijih jer radi se o teškom poslu, o golemim balvanima i kladama, o nepristupačnim mjestima … Tu je gospodar situacije robusni Fendt s nizom varijacija opreme, pomagala i snage do 400 konja.
Dvadeseti poljoprivredni sajam Gudovac proljeće 2017. pamtit ću i po tome što smo prvi puta sa sajma otišli gladni i žedni. A ja pomalo i sluđen od tolike buke i nedostatka prostora za hodanje, a kamo li za slikanje nekog zanimljivog stroja. Ponegdje jednostavno nije bilo mjesta da dignem ruke s fotoaparatom, a posvuda u kadru bi mi se uvijek motalo neko šareno mnoštvo ljudi. Znao bih zamoliti samo da mi omoguće jednu snimku a događalo se da bi mi obitelj ili društvo koje se upravo tu susrelo oduševljeno pružalo mobitele da ih slikam za uspomenu baš pred tim strojem. Rado sam to činio samo da bih dobio svoj trenutak kreacije.
Uglavnom Gudovac proljeće 2017. za mene je bio: glad, žeđ, znoj, umor, muka i stvaralačka frustracija. I sjećanja na JNA. Tako mi i treba kad moje ljubljeno more varam s njivom.
No, da budem pravedan, i ovdje je bilo uživanja u brojnim novostima i atrakcijama. Ponio sam sa sobom katalog najnovijih ekoloških preparata za biljnu proizvodnju tvrtke Pro-eco: bez kemije, bez otrova. Naravno, sve to valja u praksi i provjeriti.
Nadalje, oduševili su me robot strojevi Energreen, prave „bespilotne letjelice“ za sve vrste poljskih, zemljanih i komunalnih radova. Ne znam zašto sam uzeo i podeblji cjenik najnovijih strojeva i opreme Messisa – valjda zbog fascinacije njihovim „svemirskim“ programom i izgledom.
Ali ponajviše opet sam bio fasciniran prezentacijom tvrtke DeLaval Konta iz Čađavice koja ni ovaj put nije iznevjerila farmere. Nakon potpuno automatiziranih mliječnih farmi (najveća već radi u Belju za 500 krava) na ovom Gudovcu predstavili su robot muzilicu. Pokušao sam je snimiti i videom, ali ne baš jako uspješno, jer bi svako malo netko gurnuo glavu da vidi kako to radi, ali ipak pogledajte:
