+ 385 92 372 1 777 | PON-PET od 08:00 do 17:00 sati, SUB od 08:00 – 13:00 sati | dobarzivot.net@gmail.com

Objavljeno: 18. travnja 2015.
Ažurirano: 2. studenoga, 2021.

"RODITELJI MI SE RAZVODE!" Evo što možeš učiniti da ti bude lakše

Print Friendly, PDF & Email

U trenutku kad djeca saznaju da se njihovi roditelji rastaju, posve je uobičajeno da budu ljuta na njih – zbog toga što su roditelji tako odlučili, zato što se nisu mogli dogovoriti, ili zato što su ih povrijedili i razočarali. Možda će pomisliti kako to nije fer i pitati se zašto njih o tome nije nitko ništa pitao i kako su to roditelji mogli sami odlučiti. Kad nastave živjeti samo s jednim roditeljem, mogu biti ljuti jer vjeruju da ih je drugi roditelj napustio ili izdao.

Zašto je loše potiskivati osjećaje

Ljutnja je uobičajen i zdrav osjećaj koji svatko od nas proživi s vremena na vrijeme. Posve je u redu ljutiti se i otvoreno pokazivati svoju ljutnju, sve dok se to čini na način koji ne vrijeđa i ne ozljeđuje druge.

Neka djeca svoju ljutnju zadržavaju u sebi i potiskuju, te ju na taj način skupljaju i gomilaju u sebi. To čine iz raznih razloga. Ponekad zato da ne bi povrijedili svoje roditelje, a ponekad zato što u njihovoj obitelji nije dopušteno ljutiti se i to pokazivati. Možda misle da to nije pristojno i da se ne bi smjeli tako osjećati. Također ponekad ne znaju što je to što osjećaju i ne znaju što učiniti s tim osjećajima.

Nevolja s potiskivanjem i gomilanjem osjećaja u sebi, pa tako i osjećaja ljutnje, jest u tome što mogu biti štetni za zdravlje. Ako ne puštamo osjećaje da izlaze onda kad nam se događaju, već ih dugotrajno potiskujemo i zadržavamo u sebi, oni na neki način ipak izađu van.

Ponekad je to u obliku glavobolje, bolova u trbuhu, poteškoća sa spavanjem, noćnim morama i slično, a ponekad u obliku nasilnih i neočekivanih ponašanja. Budući da je ljutnja snažan i buran osjećaj, kada ju se potiskuje ona se sve više gomila, a kada u nama više nema mjesta, ona može naglo i neplanirano izaći na površinu na isti takav buran i snažan način, a možda i u krivo vrijeme. Poput lopte koju pritišćemo duboko ispod površine vode, a kada ju naglo pustimo, ona odleti brzo i visoko u zrak.

Izrazi ljutnju na prihvatljiv način

Što ju dublje guramo pod vodu, to će ona dalje i snažnije odletjeti. Zato je važno sve što osjećamo na neki način pokazati i izraziti, tj. pustiti da izađe iz nas onda kad to osjećamo. Ali nikada ne smijemo nekoga udariti ili povrijediti, čak niti riječima iz ljutnje i bijesa. Naprotiv, važno je izraziti ljutnju na prihvatljiv način na koji nećemo ozlijediti niti druge niti sebe.

Neka djeca pokazuju ljutnju na nasilan i agresivan način, napadaju i povrjeđuju druge oko sebe, bilo riječima, udarcima, guranjem i slično. Nasilno ponašanje obično prati vikanje, nazivanje drugih ružnim imenima, naguravanje, izazivanje, svađe i slično. Ponekad se tako burne reakcije događaju zato što nisu izrazili i neke druge osjećaje koje imaju, već sve izražavaju kroz ljutnju.

Agresija i nasilje nikada nisu dobar način da se riješe problemi, već se postojeći problemi tako samo još više pogoršavaju.

Evo što možeš učiniti kada u sebi osjetiš snažnu ljutnju:

Savjeti za djecu:

– Ako želiš nekome reći ružne riječi, sve to napiši na papir, a poslije papir možeš zgužvati ili poderati i baciti.

– Otiđi na mjesto gdje možeš biti sam/a, zamisli da je osoba na koju se ljutiš kraj tebe i reci mu/joj sve što želiš, možda joj se možeš i „izbeljiti“ i izrugati.

– Uzmi papir i olovku ili bojice i nacrtaj svoju ljutnju i bijes. I taj papir možeš poderati ili napraviti s njime sve što poželiš.

– Misli na stvari koje te vesele.

– Otpjevaj ili otpleši svoju ljutnju.

Savjeti za adolescente:

Uz prijedloge koji se odnose na mlađu djecu, adolescenti mogu pokušati i sljedeće:

– Napusti prostoriju u kojoj se nalaziš kako bi se smirio/la.

– Prošeći, učini tjelovježbu.

– Razgovaraj s prijateljem kojem vjeruješ.

– Slušaj glazbu koju voliš, pjevaj uz nju, pleši.

– Sjedi sam/a u tišini i razmisli zašto si ljut/a i kako bi to želio/ljela riješiti.

– Razgovaraj s bliskom osobom, psihologom, školskim liječnikom ili nastavnikom u kojeg imaš povjerenja.

Ovaj tekst je odlomak iz knjige “Moji se roditelji razvode” autora prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander i prof. dr. sc. Predraga Zarevskog.

Ilustracija: Pixabay