SIGURNOST DJECE NA INTERNETU: Kako da djecu zaštitimo kad su online
Povodom Dana sigurnijeg Interneta, kojeg ove godine obilježavamo 7. veljače uz krilaticu „Budi promjena: Ujedinimo se za bolji internet“, pripremili smo kratki podsjetnik na najvažnije smjernice za roditelje u zaštiti djece u online svijetu.
Piše: Tea Brezinšćak, mag. psihologije
Svijet u kojem odrastaju današnja djeca u mnogočemu se razlikuje od svijeta u kojem smo mi odrastali, što roditeljstvo i odrastanje čini još izazovnijim. Stoga ne čudi da, razgovarajući s djecom, mladima i njihovim roditeljima, često nailazimo na teme vezane uz korištenje suvremenih tehnologija. Potaknuti dječjim iskustvima i roditeljskim dvojbama, odlučili smo ovogodišnji Dan sigurnijeg interneta obilježiti kratkim podsjetnikom na najvažnije smjernice za roditelje u poticanju sigurnosti djece na internetu.
Dvije strane novčića: prednosti i opasnosti interneta
Suvremene tehnologije mijenjaju način na koji provodimo slobodno vrijeme, zadovoljavamo potrebu za povezivanjem i podrškom drugih te našu znatiželju o svijetu oko nas i nama samima. Nesumnjivo, informacijske i komunikacijske tehnologije učinile su dostupnima niz sadržaja koji to do sada nisu bili i na taj način obogatili odrastanje djece.
Istovremeno, koristeći suvremene tehnologije djeca se mogu susresti s različitim opasnostima, koje je potrebno poznavati da bismo se od njih zaštitili. One uključuju izloženost neprimjerenim sadržajima, nasilnim ponašanjima od strane vršnjaka ili odraslih, prekomjerno korištenje interneta i druge.
Svakodnevna iskustva u radu s djecom potvrđuju nam da ova iskustva nisu nešto što se događa negdje drugdje – mogu se dogoditi svakome od nas, neovisno o tome gdje živimo ili našem materijalnom statusu, pa čak i onima koji ne posjećuju društvene mreže i zapravo ne provode mnogo vremena na internetu. Posljedice takvih iskustava sežu od emocionalne uznemirenosti sve do dubljih psiholoških teškoća.
Kako zaštititi djecu online?
Iako su mnogi od nas zabrinuti zbog utjecaja suvremenih tehnologija na odrastanje, istovremeno se često osjećamo bespomoćnima i zbunjenima. Kako pomoći djetetu, kada se čini da ono poznaje suvremene tehnologije mnogo bolje od nas? Je li djeci uopće potrebno naše usmjeravanje? Ako da, na koje načine to činiti?
Suočeni s ovim pitanjima roditelji odabiru različite putove. U svom svakodnevnom radu susrećemo se s roditeljima koji smatraju da djeci zapravo nije potrebno usmjeravanje jer se s tehnologijama snalaze mnogo bolje od nas odraslih. Također se susrećemo s roditeljima koji su zabrinuti i žele zaštititi svoje dijete, ali ne znaju kako. Roditelji koji smatraju da je djeci potrebno usmjeravanje oslanjaju se na niz načina koji uključuju: razgovor, postavljanje pravila, prijateljstvo sa svojim djetetom na društvenim mrežama, pa sve do čitanja djetetovih poruka ili potpune zabrane korištenja interneta. Svaki od ovih načina ima svoje prednosti i nedostatke, neki od njih su više, a neki manje učinkoviti, a neki mogu ozbiljno ugroziti naš odnos s djetetom i dovesti do učinka suprotnog onome koji želimo.
Ranije istraživanje Hrabrog telefona i Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba pokazalo je da:
• tek svako peto dijete ima postavljena pravila o korištenju društvene mreže Facebook
• većina ovih pravila odnosi na ograničenja vremena koje dijete smije provesti online i vrijeme kada to smije činiti, dok su pravila o sigurnosti u drugom planu
Djeca i mladi vrlo često znaju više od odraslih o samoj tehnologiji – poznaju različite društvene mreže, znaju kako otvoriti svoj profil i kako objavljivati željene sadržaje… Međutim, ova znanja ne podrazumijevaju da će djeca to znati činiti na način koji je za njih siguran i odgovoran prema drugima.
Dječje poznavanje suvremenih tehnologija možemo dočarati usporedbom s iskustvom u prometu. Znanje o tome kako se služiti automobilom, kako ga pokrenuti i kretati se njime u željenom smjeru, ne podrazumijeva poznavanje prometnih pravila i vozačke kulture, a bez ovih znanja vrlo brzo ćemo naići na teškoće.
Budući da djeca nemaju iskustvo odrastanja bez suvremenih tehnologija već se njima koriste od rane dobi, djeci vrlo često nedostaje kritičnost prema njegovim sadržajima i načinima korištenja. Istraživanja pokazuju da su djeca manje svjesna online opasnosti od odraslih, a njihovo poznavanje načina na koji se mogu zaštititi manje je nego što bismo pretpostavili.
Znanja djece i roditelja zapravo se nadopunjuju. Oni znaju više o tehnologiji, vi znate više o životu.
Oslanjajući se na istraživanja o sigurnosti djece na internetu i naša iskustva s djecom, donosimo vam kratki pregled spoznaja koja nam pomažu biti podrška i vodstvo djeci u svijetu koji se mijenja.
Važno je znati:
- Vještine korištenja Interneta ne podrazumijevaju znanja o sigurnom i odgovornom ponašanju.
- Vrijeme za početak usmjeravanja djece je prvi kontakt s mobitelom, računalom ili tabletom.
- Manja djeca tek razvijaju sposobnost usmjeravanja svog online ponašanja u čemu im je potrebno više izravnog nadzora i usmjeravanja.
- S dobi nadzor dječjih online aktivnosti postaje sve manje koristan te počinje predstavljati prijetnju vašem odnosu s djetetom.
- Istraživanja pokazuju da su od izravnog nadzora za dječju sigurnost online mnogo važniji otvoreni odnos s roditeljem, razgovor i pravila, posebice imajući na umu da djeca danas Internetu pristupaju i daleko od naših očiju.
- Aplikacije na kojima dijete može ostvariti kontakt s drugima (različite društvene mreže, stranice na kojima djeca mogu stvarati i dijeliti sadržaj, online igre s drugim igračima, forumi, chat i sl.) opasnije su od onih na kojima dijete vrijeme provodi samo.
- Djeci su potrebna pravila o korištenju interneta, međutim, od samog postojanja pravila važniji je njihov sadržaj.
- Pravila i izravan nadzor nisu vaše jedine mogućnosti usmjeravanja djeteta – s djetetom možete zajednički provoditi vrijeme online te istraživati načine korištenja i načine na koji se može zaštititi, razgovarati o njegovim iskustvima i stavovima, razgovarati o iskustvima njegovih vršnjaka ili pričama iz medija, zamoliti ga da vas nešto poduči itd.
- Razgovor s djetetom u kojem ćemo pokazati iskren interes za njegove interese i aktivnosti u online svijetu ili ga zamoliti da nam pokaže kako se nešto radi, djetetu šalje poruku da nam je važno znati što misli i kako se osjeća.
- Djeca najviše uče promatrajući nas.
- Djeca imaju pravo na privatnost – ne sjedite li s njima na igralištu u školi i slušate razgovore s drugom djecom, je li doista potrebno da čitate njihove poruke na društvenim mrežama?
- Naša otvorenost i pristup djetetu u usmjeravanju njegovog ponašanja na Internetu doprinosi spremnosti da nam se obrati ako nešto pođe po zlu.
- Ako se dijete susretne s iskustvom nasilja na Internetu, ono što mu je u tom trenutku najpotrebnije je naša podrška i pomoć u rješavanju problema.
- Ne možemo u potpunosti zaštiti dijete od neugodnih iskustava na Internetu, ali možemo smanjiti vjerojatnost da će se ona dogoditi.
Piše: Tea Brezinšćak, mag. psihologije
Izvor: Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba
POGLEDAJTE I VIDEO NA TEMU SIGURNOG INTERNETA ZA RODITELJE I SKRBNIKE:
