Samoubojstvo je jako teška tema većini laika, ali i stručnjaka, osobito kada se radi o djeci i mladima. Većini ljudi gotovo je nemoguće prihvatiti i razumjeti da bi si neka mlada osoba oduzela život. Međutim, samoubojstvo je drugi najčešći uzrok smrti mladih u dobi od 10 do 24 godine. Gotovo petina mladih koji u toj dobi izgube život počine samoubojstvo. Zabrinjavajući je podatak da je zadnjih godina zabilježen porast samoubojstava od 65% za osobe u dobi od 15 do 24 godine. Bez obzira na težinu teme, ovi brojevi govore nam da je samoubojstvo prisutna pojava u našem društvu kojoj svakako treba posvetiti pozornost. Postoje brojne stvari koje možemo učiniti da bismo prepoznali znakove i utjecali na živote naših bližnjih koji možda imaju suicidalne misli. Upravo zbog toga 10. rujna obilježava se Svjetski dan prevencije samoubojstva.
Istraživanja pokazuju da suicidalne osobe imaju neke karakteristike i životne okolnosti češće nego opća populacija. Njihovo djetinjstvo često je obilježeno konfliktima, nasiljem, nedostatkom toplih međuljudskih odnosa, ljubavi i podrške. Tijekom adolescencije, često proživljavaju stresne situacije u kojima se osjećaju nesigurno i bezvrijedno. Neki problemi koji su povod suicidu mlade osobe, njenoj okolini mogu izgledati malima i nedovoljno teškima za takav čin. Može se raditi o jedinicama u školi, nesretnoj ljubavi, nekome „sramotnom“ događaju, nasilju među vršnjacima i slično. Mladi su često impulzivni i teško razmišljaju o dugoročnoj perspektivi svojih postupaka. Samoubojstvo im se u datom trenutku može činiti jedinim izlazom iz nekog problema.
Najčešći razlozi za suicidalne misli ili pokušaj suicida mladih:
psihološka bol
usamljenost
odbacivanje od okoline
zlostavljanje – fizičko/psihičko/seksualno
duboka tuga
krivnja – često kod osoba koje boluju od PTSP-a
depresija
bespomoćnost
kombinacija svega navedenog
Nekoliko je glavnih zabluda vezanih za samoubojstvo. Neke od njih su sljedeće:
Ljudi koji pričaju o samoubojstvu, neće ga počiniti.
Osobe koje se odluče na počinjenje suicida, često daju neki znak da će to zaista i učiniti. Njihovo se ponašanje može opisati vapajem za pomoći. Neke od mogućih riječi koje osoba upućuje drugima jesu: „Bit će vam žao kad me više ne bude“ ili „Život više nema smisla, nema načina da se izvučem iz ove situacije“. Sve takve znakove važno je uzeti ozbiljno i razgovarati s osobom koja ih pokazuje.
Osoba koja pokuša ili počini samoubojstvo je psihički poremećena.
Suicidalne osobe u većini situacija nisu psihički poremećene. One su ponekad depresivne, beznadne i ne vide nikakav način izlaska iz situacije u kojoj se nalaze pa im se suicid čini kao jedino moguće rješenje vlastitih problema.
Ako je osoba odlučila počiniti samoubojstvo, ništa ju neće spriječiti da to učini.
Moguće je da neke ljude ne možemo spriječiti da počine samoubojstvo. Međutim, velika većina suicidalnih osoba zapravo ne želi smrt, nego želi prestanak boli i olakšanje. Zbog toga osobe mogu do zadnjeg trena odlučivati hoće li si oduzeti život ili ne.
Ljudi koji su počinili samoubojstvo nisu željeli pomoć ili nikoga nije bilo briga.
Velika većina ljudi koji su počinili samoubojstvo u nekom je trenutku tražila pomoć, no moguće je da nisu to činili na način koji bi okolina mogla prepoznati. Ne treba tražiti krivca ni u jednoj strani.
Pričanjem o samoubojstvu osobi se daje ideja o tome da ga počini.
Ponekad pričanje o samoubojstvu ima upravo suprotan učinak od toga da daje osobi ideju da ga počini. Naime, razgovorom se osobi može osvijestiti što samoubojstvo zapravo znači i koje su njegove posljedice. Ovo se osobito odnosi na djecu i mlade koji teško predviđaju dugoročne posljedice i ne shvaćaju jasno pojam konačnosti. Na taj način osoba može steći uvid u to da je samoubojstvo trajni čin koji je nemoguće povući onda kad je već učinjeno. Također, suicidalna osoba može kroz razgovor dobiti dojam da ju netko razumije, ozbiljno doživljava i da može dobiti podršku.
Kada u mlade osobe uočimo naglu promjenu ponašanja, potrebno je posvetiti joj pažnju. Mladi nam nekad kroz svoje ponašanje govore više nego kroz riječi. U mladih suicidalnih osoba često je vidljivo povlačenje u sebe i izolacija od drugih ljudi. Moguće je primijetiti i da je osoba izgubila interes za aktivnosti koje inače voli, da gubi zanimanje za školu i učenje, da provlači temu smrti u školskim zadaćama, sastavcima te razgovorima s drugima, da dolazi do smanjenja koncentracije, problema sa spavanjem, zanemarivanja održavanja vlastite higijene, nezainteresiranosti za vlastiti izgled, nemogućnosti primanja pohvala, svojevrsnih „opraštanja“ od bliskih osoba, gubitka smisla za humor, izlaganja rizičnim ponašanjima i slično. Suicidalne osobe znaju govoriti o sebi da su loše, da smetaju svojoj okolini, da će se uskoro sve riješiti i da više neće biti nikome na teret.
Što učiniti u situaciji kada poznajemo nekoga tko planira samoubojstvo?
Shvatite osobu ozbiljno.
Ako primjetite opisane znakove ili vam netko povjeri da ima suicidalne misli, shvatite ga ozbiljno. Nikako ga nemojte optužiti da samo privlači pažnju ili da njegovi problemi nisu dovoljno ozbiljni da bi se ubio.
Slušajte.
Bitno je slušati o tome kako se osoba osjeća, čime su joj zaokupljene misli i s kojim se problemima nosi. Ukoliko joj je nelagodno pričati o tome, ohrabrite ju da razgovara s vama ili s nekom osobom od povjerenja.
Budite iskreni.
Česta je reakcija osobe koja čuje da netko razmišlja o samoubojstvu strah. Prirodno je da vas to što osoba govori plaši i da ste zabrinuti za nju. U takvoj je situaciji poželjno podijeliti svoje osjećaje s njom jer joj na taj način dajemo do znanja da nam je stalo i da smo zabrinuti za nju.
Potražite pomoć.
Kada sumnjate da je osoba suicidalna, nužno je potražiti pomoć stručnjaka. Osoba koja vam se povjerila o svojoj suicidalnosti ili na kojoj ste primijetili zabrinjavajuće znakove može pokazivati otpor prema obraćanju stručnjaku mentalnog zdravlja, no apsolutno je nužno da joj se pomogne.
Brinite za sebe.
Teško je nositi se sa spoznajom da si netko želi oduzeti život ili da razmišlja o tome. Možemo se osjećati odgovornima za ono što ta osoba čini, osobito ako se radi o vlastitoj djeci i bližnjima. No važno je znati da nitko ne može snositi odgovornost za takav događaj. Na nama je da se potrudimo pružiti osobi ono što je u našoj moći – biti tu za nju, slušati ju, biti joj podrška, pružiti joj prihvaćanje i razumijevanje, osigurati joj stručnu pomoć. Uvijek postoji dio odgovornosti koji pripada samo toj osobi. Razgovarajte s nekim o svojim osjećajima i brigama.
Gledajte osobu kao osobu, a ne kao nekog tko se pokušao ubiti.
Činjenica je da se sa svakim pokušajem suicida povećava vjerojatnost da ga osoba ponovno počini. Najopasnije je razdoblje od tri mjeseca u kojem se osobi poboljšalo stanje jer upravo tada ima najviše energije da nešto učini. Iako je bitno to imati na umu, još je bitnije ne smatrati suicidolnost glavnim obilježjem neke osobe.
Savjeti za osobe koje imaju suicidalne misli i osjećaje:
Potražite stručnu pomoć što prije. Razgovarajte s nekim svaki dan, ako je moguće licem u lice. Društvo je ponekad zaista ljekovito. Napravite sigurnosni plan u slučaju želje za suicidom. Taj plan može sadržavati kontakte važnih osoba kojima se možete obratiti za pomoć, kao što su neki od članova obitelji, liječnik, telefonske linije za pomoć i slično. Napravite pisani raspored svojih aktivnosti za svaki dan. Pridržavanje rasporeda aktivnosti i održavanja dnevnih rutina može dati osjećaj kontrole nad vlastitim životom. Izađite van na sunce ili u prirodu. Priroda djeluje opuštajuće te doprinosi i tjelesnom i psihičkom zdravlju. Vježbajte. Vježbanjem se izlučuju endorfini, hormoni odgovorni za dobro raspoloženje, smanjuje se stres i poboljšava se emocionalno stanje osobe. Pronađite vrijeme za aktivnosti koje vas vesele. Tako ćete zaokupiti svoje misli stvarima koje volite. Zapamtite svoje osobne ciljeve. Zapišite ih i težite tome da ih ostvarite. To mogu biti ciljevi poput putovanja na neko specifično mjesto, pronalaženje nove slobodne aktivnosti, kupovina nove knjige, odlazak na neku predstavu ili koncert i slično.
Što je treba izbjegavati?
Prekidanje stručne podrške. Suicidalne osobe ponekad prekinu tretman kod stručnjaka mentalnog zdravlja jer nemaju volju za odlaskom na termine, misle da im je bolje ili ne vide smisao posjećivanja psihijatra/psihologa. I to je tema o kojoj možete razgovarati sa stručnjakom, samo je važno ne odustati pri prvoj prepreci. Biti sam. Samoća može još više poticati suicidalne misli. Zbog toga je bitno u što većoj mjeri biti okružen bliskim ljudima. Koristiti alkohol ili droge. Oni mogu pogoršati depresivno stanje, povećati impulzivnost te umanjiti sposobnost rješavanja problema. Raditi stvari od kojih se osjećate loše. Mnoge stvari mogu pojačati neugodne osjećaje, kao što su slušanje tužnih pjesama, gledanje filmova s tragičnim završecima, čitanje starih poruka i slično. Razmišljati o samoubojstvu i ostalim negativnim stvarima. Bitno je pokušati ne biti previše preokupiran negativnim mislima i pronaći nešto što ih može preusmjeriti.
S ciljem što bržeg oporavka od suicidalnih misli i osjećaja, važno je osvjestiti si vlastito stanje. U tome mogu pomoći neka od sljedećih ponašanja.
Identificirati situacije i događaje koje izazivaju osjećaj beznađa ili razmišljanje o suicidu. Brinuti o sebi, redovito jesti, dovoljno spavati i baviti se tjelovježbom. Okružiti se ljudima koji na nas imaju pozitivan utjecaj i kraj kojih se dobro osjećamo. Naći nove aktivnosti koje daju osjećaj smisla jer radeći stvari koje nas ispunjuju, osjećamo se bolje u vezi samih sebe i manje je vjerojatno da će nam se vratiti loše raspoloženje. Naučiti kako se nositi sa stresom na primjereni način. Za neke je to svakodnevna tjelovježba, dok za druge to može biti meditacija ili primjenjivanje tehnika opuštanja i vježbi disanja ili nešto drugo.
Važno je upamtiti: Samoubojstvo je trajno „rješenje“ za problem koji je samo privremen. Potrebno je dati si dovoljno vremena kako bi došlo do promjena i kako bi se bol smanjila i problem riješio.
Iscijelite svoj um (Dr. Mona Lisa Schulz i Louise Hay) 2 × 17,12 €
