Nema proizvoda u košarici.
CAMINO: Drugo hodočasničko putovanje Mare Doljak dugačko 28 dana i 780 km
Mara Doljak, autorica popularnog putopisa „Moj Camino“ objavila je novi putopis ”Moj Camino 2“ u kojem piše o svom 28 dana i 780 kilometara dugom drugom pješačenju hodočasničkim putem Camino (španj. El camino de Santiago) na grob Sv. Jakova 2016. godine.
U prvom izdanju „Moj Camino 1“ Mara Doljak opisala je svoje prvo pješačenje i poniranje u dubinu sebe 2015. godine, a u ovogodišnjem izdanju „Moj Camino 2: Što je to legendarno i čudesno na glavnoj ulici Europe? To samo srce može znati“ prenosi doživljaje s iste staze Camino Frances iz 2016. godine, više se posvećujući opisu povijesti i legendi o mjestima kroz koja prolazi te ljudi koje je sretala, uz mnoštvo fotografija te praktičnih savjeta koje čitatelju mogu pomoći da se snađe ako se sam uputi ovom rutom: od toga koji vodič nabaviti, kakvu obuću, odjeću i donje rublje ponijeti do aromaterapeutskih sredstava kojima si možete olakšati tegobe sa žuljevima ili odstraniti eventualne stjenice s posteljine na krevetu sumnjive čistoće u nekom od skromnih hodočasničkih prenoćišta s grupnim spavaonicama. Simpatično je i to što su to kreme i sprejevi koje je osmislila sama Mara Doljak, farmaceutkinja, poduzetnica, vlasnica tvrtke Aromara, a jednu je čak posebno razvila za njegu na ovom putovanju pod nazivom „Buen Camino“. K tome, svako poglavlje ima svoje učenje – duhovnu poruku. Uz knjigu je izdala i malu džepnu tekicu „Moj Camino“ u koji možete pisati svoj dnevnik s Camina, ili što god drugo vam bilo drago, te 45 inspiracijskih kartica s uvidima i fotografijama s puta.
Ove, 2018. godine, Camino je propustila zbog slomljene ruke, ali se posvetila pisanju o njemu, a sada priprema novi ciklus predavanja diljem Hrvatske za publiku koja je masovnim dolascima na dosadašnjih 70 predavanja u knjižnicama, kulturnim centrima i Matici Hrvatskoj pokazala i sklonost autorici i interes za temu Camina koja je i putopisna i duhovna i avanturistička.
“Pođite u Camino!”
Svoja predavanja Mara počinje rečenicom: „Pođite na Camino!“ Uspjeh takvog njenog angažmana očituje se svakako i u povećanom broju Hrvata koji su se nakon publiciranja prve knjige uputili na Camino: 2015. je stazom koju nazivaju i „glavnom ulicom Europe“ i koja je od UNESCO-a zaštićena kao svjetska povijesna i kulturna baština hodočastilo 150 Hrvata, a već 2016. njih dvostruko više.
A ono što je danas preraslo u Marin „projekt Camino“ počelo je kao sasvim privatna i osobna odluka da sama krene na ovo pješačenje, inspirirana filmom „Put“ redatelja i glumca Emilia Esteveza u kojem glavnu glumi njegov otac Martin Sheen. Film je napravljen prema knjizi autora Jacka Hitta „Put“ (engl. The Way), a govori o tome kako se američki liječnik otputio u Francusku preuzeti tijelo svoga otuđenog sina koji je poginuo u olujnom nevremenu dok je hodočastio Caminom. Otac odluči i sam poći na to hodočašće, sa sinovljevim pepelom u naprtnjači. Povremeno posipa taj pepeo, upoznaje ljude koji su na Camino krenuli tražiti sebe, da bi nakon završetka puta u društvu ljudi s kojima se sprijateljio posuo ostatak sinovljevog pepela u more.
U toj se priči Mara Doljak prepoznala. Osjetila je duhovni poziv, ali ujedno je to bio i dio njenog osobnog programa protiv starenja. Naime, u 59. godini je počela razmišljati o tome kako da predusretne starenje, kako da prevenira demenciju, opasnost od Alzheimera… Proučivši neurološku literaturu kao glavnu je preporuku izvukla da ljudi u zrelim godinama griješe u tome što si pojednostavljuju život i smanjuju obaveze i izazove koje svakodnevno trebaju rješavati, a za mozak i psihu je dobro činiti suprotno – baviti se novim, poduzimati naporne pothvate, upustiti se u avanturu …
– Cijeli život se obrazujem i učim, tu nisam imala što dodati svojem načinu života. Pa sam zaključila da trebam neki dobar novi izazov. Sve me je upućivalo na Camino. Počela sam planirati taj put u veljači, a na stazu u Pirinejima sam krenula u rujnu. I tako sam živjela sljedećih 30 dana – kaže nam Mara.
Kako nije sportski tip, i nikad nije bila, a još manje planinar – nakon lagane šetnje sa svoja dva peseka obožava se uvući među svoja četiri zida – pribojavala se da bi joj cijeli put mogao biti prenaporan, toliko da odustane nakon tjedan, dva. Zato je odluku da ode sama na Camino čuvala za sebe i krug najbližih, kako se ne bi posramila pred većim krugom poznanika. Tek zadnji dan, kad je već stigla na cilj u Santiago de Compostelu i izišla iz crkve sa relikvijama Sv. Jakova, objavila je post o tome na svom Facebooku:
“Do danas sam bila tri puta i spremam se ponovo otići”
– Kad sam dva sata kasnije ponovo uključila mobitel, imala sam već 400 lajkova i 80 komentara. I svi su bili čeznutljivi – i ja bih išlao/la, samo da su mi djeca velika, samo da imam novaca, samo da imam vremena… – ali nije bilo odluke, više je bilo žaljenje nego namjera da se krene. I to me je ražalostilo, tim više što nisam srela Hrvata na mom putu, niti je itko od ljudi koje sam sretala imalo iskustva s Hrvatima. I onda sam se pitala što ja mogu napraviti da doprinesem nekoj promjeni. Kako mi je najlakše pričati, tako sam si već tada obećala da ću po povratku u Hrvatsku održati predavanje. Održala sam prvo predavanje u veljači 2016. u knjižnici „Bogdan Ogrizović“ u Zagrebu, dok knjige još nije niti bilo. Na tom se predavanju, u prostoriji sa 60 sjedaćih mjesta, stisnulo 200 ljudi, i nisu se makli dva sata. Tek tada sam shvatila kako je veliki interes za ovu temu, da to ljudima treba. I odlučila sam napisati knjigu. Vrlo sam brzo odlučila i da ponovo najesen krećem na Camino. Čežnja i želja za tim putem bili su preveliki da bih se mogla oduprijeti. Do danas sam bila tri puta i spremam se ponovo otići, ali ovaj puta više možda neću ići sama. Vjerujem da ćemo se Camino i ja još družiti, a napisat ću još i knjigu “Moj Camino 3” s prošlogodišnjeg puta – najavljuje Mara Doljak.
Sa suputnicima na hodočašću Camino
Treba joj vjerovati da će sve to što je naumila i učiniti, jer je cijeli njen život obilježen visokim postignućima i radnom etikom. Još je kao djevojčica na elitnom Pantovčaku, sa sedam godina starijim bratom i roditeljima koji su bili kemijski tehnolozi, direktori u tvrkama poput Fotokemike i Okija, radila je u vrtu ili na proizvodnji zimnice ili se slagala vuna. Za svoj poduzetnički put smatra ključnim upravo to da je od male dobi naučila da je rezultat njenog rada nešto opipljivo, neki proizvod. Kad je na koncu osnovne škole pokazala interes za kozmetiku, roditelji su inzistirali da uz srednju farmaceutsku školu smjer kozmetika, upiše i V. gimnaziju. Uz pohađanje dvije srednje škole, dva dana u tjednu bila je i na praksi u uglednom kozmetičkom salonu Dujmović, gdje je prošla sve faze posla – od pranja podova i pridržavanja damskih kaputa do elegantnog francuskog šminkanja i kozmetičkih tretmana. Gospođa Dujmović osobno je za klijentice pripremala kreme po recepturama iz Pariza, a to se mladoj Mari toliko dopalo da je bila sigurna da i ona to želi raditi.
Poduzetnica, duhovni učitelj, hodočasnica…
Upisala je farmaceutski fakultet, a tijekom studija džeparac je zarađivala radom u kozmetičkom salonu. Nakon fakulteta radila je u kozmetičkoj industriji – prvo za Helenu Rubinstein, a potom u Belupu gdje je razvijala nove proizvode. Kad se otvorio prostor za poduzetnike, otišla je iz Belupa i otvorila kozmetički salon, a potom je 1991. osnovala tvrku Aromara sa namjerom da plasira i popularizira eterična ulja i aromaterapiju po ugledu na novi trend koji je vidjela u Londonu. U to je vrijeme kreirala i liniju krema za žene Secret Success, što je bila prva hrvatska kozmetika s liposomima. Postigla je veliki uspjeh, no rat je uništio tržište za takve proizvode, pa je pravo na formulu prodala partneru i posvetila se aromaterapiji i Aromari koja je rasla polagano i već je 27 godina tu, stabilna, sa 7 do 12 zaposlenih. Održala je brojna predavanja o aromaterapiji, osnovala 2000. godine i prvi verificirani sustav obrazovanja za zanimanje aromaterapeuta, Aroma Akademiju, koja je djelovala u 10 gradova Hrvatske i educirala 3500 polaznika.
Kad su takvo obrazovanje počeli nuditi i drugi, krenula je dalje i danas radi liniju aromaterapeutskih proizvoda za zdravlje, koji pomažu kod sveprisutnih tegoba, koje nisu bolesti ali snižavaju kvalitetu svakodnevnog života, poput hemoroida, vaginalnih infekcija, promjena na koži, a prodaju se u apotekama. Uz to drži male radionice aromaterapije za laike i taylor made radionice za profesionalce poput edukacija unutar wellnessa u Termama Olimia i Tuhelj za manualnu terapiju i aromaterapiju.
Uz ovu poduzetnicu Maru, postoji još jedna Mara koja se bavi tehnikama osobnog razvoja:
– To je vjerojatno posljedica moje osobne intimne priče, a to je da se tjedan dana nakon moje promocije moj stariji brat ubio. Da bih preživjela tu traumu, morala sam početi tražiti neke odgovore. Prva stvar koju sam shvatila je da smo i on i ja bili jako dobri u svemu, ali da smo bili emotivno zablokirani. Izašla sam iz iste sredine kao i on, nosila sam iste probleme kao i on, ali u manjem obimu. Prvih sam godina, kad bi mi bilo jako teško, znala otići kod bratovog psihijatra i napričati se s njim. A onda se pojavila alternativna psihologija pa sam počela ići na sve radionice na koje sam mogla ići. Kao i u poslu, tako sam i u svom duhovnom razvoju tražila najbolje učitelje, išla na terapije, i kroz to sam stvarala vlastitu metodologiju.
Već 1992. godine je pokrenula prvu neformalnu grupu čiji su se članovi bavili svojim emocionalnim blokadama. Nakon toga nastavila je održavati samorazvojne radionice, a spajala je to s tečajevima aromaterapije jer eterična ulja pomažu izraziti emocije, i radi to do danas:
– Kao što sam razvijala Aromaru, tako sam i ovdje s godinama stvorila sustav pod nazivom Transformara – čini ga 8 stupnjeva samorazvoja u transformaciji života. U svom radu ne svrstavam se uz neku metodologiju, jer vjerujem da to strahovito ograničava ono što ja imam za pružiti. Slušala sam toliko učitelja i tehnika da mogu primijeniti bilo koju za koju mislim da je najadekvatnija za osobu u tom času, a budući da imam 63 godine ne moram se bojati da će to zvučati arogantno, nego iskusno. Uvijek kažem da nije bitno tražiti tehniku, nego osobu koja vas inspirira. Taj dio mog rada nije eksponiran u javnosti, jer treba velika volja i odlučnost da bi se s mnom radilo. Potreba je velika, jer živimo u izazovnim vremenima gdje je ljudima sve teže nositi se sa sobom i nema više ustaljenih kanala po kojima možemo živjeti. Sve nam je otvoreno, a upravo ta ogromna mogućnost izbora i sloboda donijela je jako puno izazova.
“Gradim svoj odnos s Bogom, potpuno autentičan i blizak”
Mara Doljak još uvijek traži odgovore na svoja pitanja, i mnoge je našla na svom Caminu:
– Na prvom Caminu sam bila samo šetač, fokusirana uglavnom na golo preživljavanje i snalaženje u novim mjestima, a nakon toga sam sljedeća dva puta bila hodočasnik u punom smislu riječi.
Premda je bila na vjerničkoj stazi k Sv. Jakovu, pa i na početku puta je u hodočasničkom uredu preuzela svoj potvrdu o hodočasnštvu i Jakubovu školjku, simbol vjernika na hodočašću, na put je ipak krenula kao ateist koji moli “Oče naš” i spoznaje putem da joj je vjera utkana u gene. Pa i u predgovoru pod naslovom „Zašto ne čitati Moj Camino 2“ ona čitatelju poručuje:
„Ako ste vjernik, zgrozit će vas moja ateistička povijest i moje početništvo u savladavanju pitanja vjere i njezinih tradicija, kao i u hodočasništvu. Ostajem promatrač i skeptik, ali i duboko zaranjam, prepuštajući se. Gradim svoj odnos s Bogom, potpuno autentičan i blizak, bez posrednika.
Ako niste vjernik, teško ćete se identificirati s mojim neizostavnim posjetima brojnim misama, obilascima svetih mjesta, razgovorima sa svetim kipovima koji ispunjavaju želje i čine čuda. Obožavam atmosferu crkve, njezinu tajnovitost, težinu i tromost romaničkih i lakoću i igru svjetala gotičkih zdanja. Obožavam mise, jednako pratim svećenike kao i one koji su došli sudjelovati i moliti iz vjerničkih klupa. Obožavam dugu prošlost koja titra u crkvenim prostorima…
Ako volite ljude, ako vjerujete u ljude, ako vjerujete u život i njegov sustav neizostavne potpore, ako ne izbjegavate nepoznato i novo, ako se usudite prepustiti situacijama, ako ste spremni doznati o sebi ono što inače nikad ne biste ni naslutili da nosite u svojim skrivenim dubinama, pozivam upravo vas da sa mnom prošećete po glavnoj ulici Europe.
I prihvatite što vam Put donese!“
Piše: Snježana Ivić Gerovac
Fotografije: osobna arhiva Mare Doljak
Pročitajte još
- Popularno
- Komentari
- Novo
