ETIOPIJA: Afrička misterija zavjetnog Kovčega, kraljice od Sabe i fosila Lucy

Etiopija je “zemlja tisuću osmjeha” i “zemlja 13 sunčanih mjeseci”. Prekrasne fotografije čarobne prirode i lijepih, nasmijanih ljdi koji žive u tradicionalnim plemenskim zajednicama, još uvijek bez upliva suvremene civilizacije, snimila je Karine Karibian Filipović, pasionirana svjetska putnica koje je dulje vrijeme i živjela u Etiopiji:

“Ove sam fotografije snimila tijekom čestih posjeta Etiopiji, zemlji koje se sjećam sa velikom nostalgijom kao posebnog dijela Afrike sa lijepim ljudima. Postala je dio mene i svakom bih joj se trenutka rado vratila.

Za mene je to jedna od najčarobnijih zemalja na svijetu, s povješću koja seže do samih početaka ljudske vrste. Zemlja je to koja nudi obilje povijesnih vrednota; zemlja veličanstvenih kraljevstava, biblijskih znamenitosti i drevnih misterija. To je zemlja kraljice od Sabe, skrovište zavjetnog Kovčega saveza, domovina kave i kolijevka čovječanstva. Ovdje su pronađeni fosilni ostaci “Lucy” ženke najstarijeg poznatog i gotovo posve očuvanog prvog primata koji se digao na noge prije više od 3 milijuna godina. Kad nije na nekom od svojih brojnih svjetskih putovanja, izložena je u Nacionalnom muzeju u Addis Ababi, glavnom gradu Etiopije.

Etiopija ili, kako ju još zovu, Abesinija, najstarija je kršćanska afrička država. Smještena na Rogu Afrike, golema je to država sa različitim krajolicima – od vrleti Semienskog gorja koju oduzimaju dah do pustinjske zaravni Danakil koja se spušta i 100 metara ispod razine mora pa do Velike rasjedne doline koja dijeli Egipatsku visoravan, a toliko je velika da je jasno vidljiva iz svemira.

I sve to ukrašeno prekrasnim lancem jezera. Glavni grad Addis Ababa leži na 2355 metara nadmorske visine. To je pravi raj za golfera poput mene, jer na toliko visini loptica leti 30% dalje. Ovdje je sjedište Afričke Unije, UN-ove Ekonomske komisije za Afriku i brojnih međunarodnih i nevladinih organizacija. Grad je važno povijesno, diplomatsko i političko središte Afrike u kojem živi velika internacionalna zajednica.

Grad Aksum: sklonište zavjetnog Kovčega saveza

U Etiopiji živi više od 80 naroda koji govore 80 jezika. Službeni je jezik amharski, ali veoma su rašireni i engleski i talijanski jezik, budući da su Mussolinijeve trupe okupirale Etiopiju 1936. godine, zadržavši vlast do 1941. godine kada su poražene od Britanskih vojnih snaga.

Grad Aksum, u kojem je rođena civilizacija, dom je poznatih monolitnih građevina koji su sjajan primjer ranog graditeljstva. Axum je najsvetiji i najstariji grad Etiopije, nastao nekoliko stoljeća prije Krista.

Odavde je čuvena kraljica od Sabe krenula u Jeruzalem posjetiti kralja Salomona. Iz njihove je ljubavi rođen kralj Menelik I, osnivač Solomonove dinastije. Vjeruje se da je spasio zavjetni Kovčeg saveza prije babilonske opsade Jeruzalema, vratio se s njim u Etiopiju i sklonio ga u Aksumu. Etiopljani vjeruju da je Kovčeg do danas ostao sakriven u kapelici Sv. Marije Sionske, gdje ga štiti stari sveti redovnik.

Grad Lalibela: Jesu li Bog i anđeli isklesali čudesne crkve u stijenama?

Nova kršćanska dinastija koja je učinila svojim glavnim gradom Lalibelu nastala je u 12. stoljeću. Lalibela predstavlja vrhunsko čudo i misteriju etiopske civilizacije.

Taj je grad ostavio za sobom fantastično arhitektonsko nasljeđe u obliku crkvi isklesanih u jedinstvenim stijenama. Ovi se monoliti svrstavaju među najveća svjetska čuda, a predanje govori kako je Lalibela grad kojeg je podigao sam Bog i na kojem su danju radili graditelji, a noću anđeli.

Dolina Omo: Čudesna ljepota ljudi koji rezbare svoju kožu

Etiopska dolina Omo je svijet za sebe, kao da je na nekoj planeti. Nalazi se uz granicu za Kenijom, Etiopijom i južnim Sudanom, a prolazna je samo za suhe sezone ili malim avionom. Najveći dio te udaljene afričke regije je pod vlašću petnaestak polunomadskih plemena. Stoka je najvažnija za opstanak: plemena preživljavaju na njihovom mlijeku i krvi. Ovdje je sasvim običan prizor AK-47 puška prebačena o nečije rame. Oružje im služi u plemenskom rivalstvu i obranu stoke od krađe.

Posjetila sam tri plemena koja žive ovdej: Hamar, Surmi i Karo. U plemenu Karo običaj je bojati tijelo i ukrašavati lice. Ženama plemena Karo ljepota je u koži, i to bukvalno. Mlade djevojke dozvoljavaju odraslima da usijecaju ožiljke po njihovom trbuhu, što znač da joj je dozvoljeno da se uda i da ima djecu. Ožiljci su znaci ljepote koji će privući muškarca. Odjeća od životinjske kože, istno pletena oker-crvena kosa, crteži od gline po licu i tijelu – to je Karo umjetnost.

Žene plemena Surma svoje tijelo ukrašavaju uklanjajući zubi donje čeljusti i bušeći donje usnice. Potom ih rastežu kako bi u njih mogle staviti glineni tanjurić za usnicu. Imati u donjoj usnici takav tanjurić znak je ljepote, a što je tanjurić veći – žena vrijedi više odnosno više se stoke za nju mora dati. Veličina usnog tanjurića stoga je veoma važna za udaju, pa se od rane dobi posebnim tehnikama širi otvor na donjoj usnici kako bi kad djevojka doraste u njega mogao stati što veći tanjurić. Muškarci svoja tijela mogu ukrasiti rezanjem kad ubiju nekoga iz neprijateljskog plemena. Ožiljci se nanose tradicijski oštrim trnjem bagrema ili, suvremenije, žiletom.

Tradicionalni pladanj: injera i wot

Tradicionalnu etiopsku hranu volim jesti bilo gdje u svijetu kad god za to imam prilike. Injera (kruh od kiselog tijesta) i wot (meso,leća, povrće) poslužuju se sa žestokim etiopskim berberskim umakom. Ova se hrana jede isključivo rukama, umotana u kruh injeru.

Piše i snimila: Karine Karibian Filipović

FOTOGALERIJA