Nema proizvoda u košarici.
Gordana Hegić: “Žene vole pčele na drugačiji način od muškaraca”
O ženama kao nositeljicama suvremenih trendova u pčelarstvu u Hrvatskoj razgovarali smo s jednom od njih, dr. sc. Gordanom Hegić, predsjednicom Hrvatskog apiterapijskog društva. Diplomirala je na zagrebačkom fakultetu agronomije na temu inovativne higijenske pojilice za pčele, a potom je završila i doktorski studij iz pčelarstva.
Prva je u Hrvatskoj 2010. godine osnovala obrt za apiterapiju Biorad koji je proizvodio kreme s pčelinjim proizvodima – dvije su zaštićene patentom – a dobila je za njih i nagrade za inovacije. Članica je Hrvatskog apiterapijskog društva od 2012. kada je i osnovano, a predsjednicom je postala 2015. godine. Od 2016. godine društvo organizira godišnji simpozij “Apiterapija – očuvanje zdravlja pčelinjim proizvodima, koji je posebno namijenjen liječnicima i ljekarnicima”. Na njemu se izlažu znanstveno utemeljene suvremene spoznaje iz svijeta apiterapije, a liječnicima sudjelovanje boduje Hrvatska liječnička komora.
Sljedeće godine pokreće stručni tečaj “Apiterapija”, kao prvi tečaj apiterapije u Hrvatsko. Prva stručna literatura bio je priručnik slovenskog liječnika dr. Petera Kapša „Liječenje pčelinjim proizvodima – Apiterapija“, koju je izdavač Geromar d.o.o. preveo i izdao na njenu sugestiju. Od 2019. godine stručna literatura je hrvatski priručnik „Pčelarstvo, apiterapija i apiturizam“, istog izdavača, kojem je dr. sc. Hegić urednica i glavna autorica, uz još 20 autora, pčelara i apiterapeuta koje ovo društvo okuplja.
Održava stručna predavanja na pčelarskim skupovima i u pčelarskim školama, senzorni je analitičar na natjecanjima kvalitete meda i suorganizatorica Nacionalne konferencije pčelarstva, apiterapije i apiturizma koja se proteklih četiri godine održava u Labinu. Često gostuje održavajući predavanja i radionice za djecu na danima meda diljem Hrvatske. U Zagrebu je organizirala izložbu svojih fotografija pčela u metropoli pod nazivom „Zagreb Nektar bar“, te surađuje s vrtićima i školama gdje za djecu organizira razne radionice o pčelama i pčelinjim proizvodima. Predavač je na tečajevima Apiterapije u Beogradu, sudionica pčelarskih konferencija u regiji, piše stručne tekstove za glasilo Hrvatskog pčelarskog saveza „Hrvatska pčela“ i za poljoprivredni časopis „Gospodarski list“.
Radi kao apiterapeut, te surađuje s liječnicima i savjetuje pacijente o primijeni pčelinjih proizvoda kod raznih zdravstvenih tegoba. Surađuje i s veterinarima i primijenjuje apiterapiju u veterinarskoj medicini. Patentirala je prvu hrvatsku kozmetiku za kućne ljubimce „Šapica“.
Njena je ideja da se cijeli listopad u Hrvatskoj obilježava kao Mjesec apikulture, što se počelo širiti i izvan Hrvatske na Srbijju, Sjevernu Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu koje također brojnim aktivnostima obilježavaju ovaj mjesec. Sa slovenskom kolegicom Ninom Ilič suorganizatorica je međunarodne konferencije „Apiterapija za djecu“.
Kakav je položaj žena u pčelarstvu u Hrvatskoj?
Žene općenito rade na svim pčelarskim gospodarstvima. Bez obzira je li to glavna profesija ili hobi njenog muža, žena je tu uvijek logistička podrška. Poslovi su podijeljeni tako da muž najčešće radi grube poslove u pčelinjaku, a žena je zadužena za pripremu proizvoda za tržište – pranje staklenki, ljepljenje naljepnica, nekad su zadužene i za dizajn naljepnica, jer su vičnije informatici, pa vode Facebook stranice i webshopove, prezentiraju i ukrašavaju štandove, izrađuju poklon pakete, izrađuju svijeće od pčelinjeg voska…
Imamo i žena koje su pčelarke, nositeljice OPG-ova, i koje rade sav fizički posao u pčelinjaku. Dapače, osobno poznajem nekoliko žena koje same brinu o više od 100 pčelinjih zajednica i same plasiraju proizvode na tržište, a imaju i po troje – četvero djece. To su neka kućanstva gdje se žena bavi pčelarstvom, a muž ima drugi posao. To su žene koje voze velike automobile i kamione, tovare platforme, imaju seleće pčelarstvo. Tako u Gorskom Kotaru pčelarka Jelena Milošević iz Liča ima pčelinjak na nekoliko lokacija.
Postoji neka predrasuda da su žene nježni spol koji se boji pčela. Vi odlazite u pčelinjak i bavite se ovim poslom iako imate alergiju na pčele i sa sobom u torbi uvijek nosite injekciju EPI PEN. Jeste li nekad pomislili zbog straha odustati od bavljenja pčelarstvom?
To su predrasuda. I ja i pčelarke smo odabirom profesije prisiljene otrpjeti i ubod pčele ako treba, i spremne smo na to. Pčelarke rade sve teške fizičke poslove kao i pčelari muškarci. Ali žene vole pčele na drugačiji način od muškaraca.
Imaju li žene i muškarci različit pristup pčelama?
Prema mojem iskustvu, da. Dok recimo pčelari pčelama pristupaju uglavnom kao prema radnim životinjama od kojih treba dobiti što više meda, žene im pristupaju nekako više sa majčinskim osjećajima, brižnije, nježnije, odgovornije, one brinu za svaku pčelicu koja im ugine.
Između muškaraca i žena postoji razlika i u percepciji posla i pčela i u načina rada pa čak i u tehnologiji pčelarenja.
Žene brinu puno više o tome što je potrebno toj pčelinjoj zajednici. Recimo, ako treba napraviti prihranu odnosno šećerni sirup za pčele, žene će uvijek gledati kako da im tu mješavinu napravi tako da pčeli bude lakše probavljiva, gledaju da im ostave što više meda u košnici za zimski period, a kod primijene lijeka žene pristupaju studiozno i pomno čitaju uputstva, puno su temeljitije i opreznije, kao da lijek daju djeci. Muškarci u pčelarstvu su zaigrani i vole usvajati inovacije, vole neke nove fore na pčelinjaku, a žene se drže provjerenog recepta, onog što znaju da djeluje.
Svaka pčelinja zajednica koju čini 25 do 50 tisuća pčela, ima svoju dinamiku razvoja, svoju snagu i svoje potrebe. Muškarci se ne osvrću posebno na to, i sve pčelinje zajednice tretiraju praktički isto. Muškarac će planirati odlazak u pčelinjak u jednom danu i svima će tada dati istu pogaču.
Žena će se truditi ostvariti neku dvosmjernu komunikaciju sa svakom pčelinjom zajednicom – pregledat će ih, gledati koliko ta zajednica ima zaliha meda, koje su zalihe legla, da li je matica u redu, je li sve u redu s njenim podmlatkom, da li toj zajednici može treba proširiti stan, je li matica mlada i dobro liježe. A po tome što ustanovi, pružit će toj zajednici radove, dohrane i tretmane prema njenim potrebama.
Muškarac će zajednicu ugrubo pogledati, pa će napraviti ono što je navedeno u pčelarskim priručnicima da su radovi za taj mjesec, ili će napraviti kako je napravio neki njegov prijatelj pčelar, bez obzira što je situacija u njegovom pčelinjaku možda sasvim drugačija.
Povijesno su žene na okućnici uz vrt držale i pčele, a komercijalizacijom pčelarstva glavnu riječ preuzimaju muškarci. Svugdje u svijetu žene sada ulaze u komercijalni dio i počinju se profesionalno baviti pčelarstvom i novim profesijama u suvremenom pčelarstvu.
Moram primijetiti da su u Hrvatskom apiterapijskom društvo samo 25% članovi muškarci. Puno je više žena završilo edukaciju iz apiterapije, a to je nekako i logično. Apiterapija i turizam podrazumijevaju komunikaciju s klijentima i gostima na imanju, a to je ono što žene preuzimaju. Žene su oduvijek koristile med za ljepotu i zdravlje. One su majke koje imaju obitelji pa razmjenjuju ne samo recepte za kolače se medom nego i načine za liječenje djece medom. Koji čaj da se skuha, kakav oblog treba staviti, koji med treba dati… Muškarci se više kreativno izražavaju kroz proizvodnju medene rakije i medenog vina. Puno je žena u Hrvatskoj i u drugim zemljama uključeno u proizvodnju pčelinjih proizvoda. Posebno je to zanimljivo ženama koje žive u ruralnim sredinama i na taj se način mogu samozaposliti, pogotovo ako se s mužem već bave pčelarstvom. To je trend koji se u Hrvatskoj tek počeo razvijati, a s programima za razvoj ruralnog i održivog turizma u Hrvatskoj sigurno je da će biti sve zastupljenije i da ovaj ženski pristup ima dobru budućnost.
Piše: Leon Tiska
* Ovaj tekst je dio novinarskog projekta ‘Žene kao nositeljice suvremenih trendova u hrvatskom pčelarstvu’, a objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva.
Pročitajte još
- Popularno
- Komentari
- Novo
