Jesenski poljoprivredni sajma u Gudovcu 2023. Gužva. Sve je prepuno ljudi i automobila, nigdje parkinga. Ipak nalazimo mjesto za auto u dnu ne tako dalekog dvorišta. Posljednji smo u nizu dvadesetak automobila naslaganih od staje pa do prvih brazda uzorane njive. Pet eura, i bez brige si za auto. Tako je u svim dvorištima s lijeve i desne strane glavne gudovačke prometnice. Niti jedan sajam na svijetu ne može osigurati parking za sve svoje posjetitelje, pa tako ni Gudovac. Sva sreća da su mu susjedi – poljoprivrednici.
Piše i snimio: Mladen Gerovac
Nije da nismo očekivali gužvu. Nedjelja je, posljednji je dan sajma. Ovdje su čitave obitelji, iz svih krajeva Hrvatske. Zagorja, Istre, Dalmacije, Slavonije, Moslavine … Odaju to registracije na autima: KN, PU, ST, ZD, OS, SI, SL … A ni nas nije malo. U autu nas je petero: Ivica Vojvodić vlasnik OPG-a iz samoborskih Novaka, koji me i prvi puta prije desetak godina doveo na ovaj sajam, njegova kćer Martina koja je u međuvremenu diplomirala agronomiju, njezin Zdenko, kojem uz elektro-struku nije strana ni poljoprivreda, te obiteljski prijatelj Vojvodićevih, mladi Danijel.
Kao na svadbi
Na samom ulazu glazbeni doček Gudovac banda. Bajs, tamburice – u svatovskom tonu. Lijepo. Ulazimo na sajam, kao na kakvu golemu i bučnu seosku svadbu. Vodstvo sajmom prepuštamo Iveku. On jedini dolazi ovamo s popisom potreba. Ostali su stručni konzultanti, dok je Danijel tu da gleda, uči i pita. Ja sam jedini nekakav višak. Uglavnom znatiželjnik i tragač za zanimljivim kadrovima. A tek u tragovima i poljoprivrednik. Zanima me samo skromni mali traktor s nešto priključaka. Tek toliko da smanjim djelovanje motike na muskulaturu, zglobove i kičmu kada obrađujem svoju njivu koju već godinama nastojim s više ili manje uspjeha pretvoriti u veliki vrt svega i svačega.
Piju li i konji vodu iz boce
Nakon ulaska u sajam najprije se, po dobrom starom običaju,valja „pričestiti“. Bevanda, gemišt, pivo, koka kola. Sokova nema, a nema ni vode, za bevandu. Valja kupiti onu u boci. Zašto nema vode iz vodovoda? Ima, ali nije za piće – odgovor je isti kao i svake godine dosad. Je li to samo ugostiteljski štos da prodaju i vodu? Piju li onda i krave i konji vodu iz boce? Nisam se sjetio to pitati. Posebno za konje. Ne možeš im podvaliti neku nepitku tehnološku vodu ili baruštinu.
Što se jela tiče, nije baš neki sretni izbor. Uobičajeni sajamski fast food. Nema čak ni šarana na rašljama, pa ostajem samo pri bevandi. A vruća mi je želja tek pečeni vol na ražnju. Ne samo zbog jela, već i zbog razgovora s majstorom da mi otkrije tajne zanata. Živnuo sam kad mi Martina pokazuje – eno tamo piše “Vol na ražnju“. Ali u idućem trenutku shvatimo da se tako zove birtija. Koja opaka varka.
Lijepi bokovi, nabrekla vimena
Prolazimo pored aukcijske dvorane. Zaštitari ne daju unutra. Može se samo u gledalište – na galeriju. Znam, u tijeku je izbor najbolje krave. Ne koristim svoju novinarsku iskaznicu. Zadnji put jesam, pa sam požalio. Na nogama nisam imao opremu za to, pa sam teško gacao kroz pijesak i navigao između kravljih „kolača“. I ovaj puta na nogama imam – brodarice. Odlučujem se za galeriju. Ionako me samo zanima da snimim Miss Gudovca 2023, a to mogu i teleobjektivom s tribina. Evo i sada su to šarene ljepotice, njegovana tijela, visokih bokova, dugih lijepo oblikovanih nogu, bogatih nabreklih vimena … Zadnji put mi je Ivek objasnio kriterije koje žiri uzima u obzir prilikom izbora. Kod muznih krava ocjenjuje se opći izgled, visina, širina zadnjeg dijela trupa, skladnost, izgled i bujnost vimena, te količina i kvaliteta mlijeka kod zadnjih laktacija.
U međuvremenu, Ivek razmišlja o daljnjem razvoju farme. Kako kvantitetu zamijeniti kvalitetom. To jest, postojeće stado zamijeniti s manjim brojem kvalitetnijih krava. S manje brige i posla, isto ili čak i više mlijeka. Za oko su mu zapela austrijska goveda, pa traži savjet njihovih predstavnika.
Svetogrđe s boškarinom
A sada malo o muškoj ljepoti. Evo nas kod monumentalnog istarskog goveda – boškarina. Prekrasan je u svojoj veličini i blagosti. Natpis iznad stajskog boksa: Sorožin, vlasnik Udovičić, Radetići, Gospodi … Ako me sjećanje ne vara ovaj ljepotan je jedan od pobjednika na nedavnoj smotri boškarina u istarskom Kanfanaru. Tako je. Čini se da se radi o istom boškarinu. Bio je pobjednik u kategoriji najtežih. Ima 1435 kila, a vele da će rasti i dalje. Pobijedio je i prošle godine, a ove je godine 14 kg teži. Sjetih se kada sam vodio Nautičku patrolu po Istri. Tamošnji restorani se hvale s jelovnicima: žgvacet od boškarina, odrezak od boškarina … Pravo svetogrđe! Tamošnji chiefovi se razmeću svojim receptima; „boškarin na pjatu“. Ne mogu otkriti zašto me toliko uzrujavaju takva jela, jer inače nemam ništa protiv mesa. Bit će da nikako ne mogu spojiti užitak u toj uzvišenoj ljepoti i užitak u jelu.
„Konjeki“
Slično je s konjima. Zato u nastavku odmah krećemo u staju gdje su različite pasmine konja: Hrvatski hladnokrvnjak koji se koristi kao radni konj, Hrvatski posavac, Hrvatski toplokrvnjak pogodan za jahanje i sport, Lipicanac, mađarski anglo-arap Gidran … Tome se posebno vesele Ivek i Martina. Ivek je sve do nedavno držao i konje. Martina ih je od malena zvala „konjeki“. Tako ih zove i danas.
Usput stajemo na štandu Labin progresa. Mene zanima stroj za obradu 1500 kvadrata vrta. Moderator mi savjetuje Mondial Greeni Miny s benziniskim motorom i raznim priključcima. Zdenko istodobno razgleda strižnu kosačicu sa zubima za manje površine, ali koja ne drobi već kosi travu i ostavlja je pune dužine za sušenje i baliranje što se koristi u zimskoj ishrani stoke. Zasad ne kupujemo ništa, postoji internetska prodaja i to na rate.
Kao na pariškom sajmu jahti i jakuzija
I evo nas napokon kod Konte. Konta se već 30 godina uspješno bavi svim mogućim pomagalima za uzgoj stoke – od strojeva do električnih pastira i škara za striženje ovaca . Ovo mi je oduvijek bilo jedno od najljepših mjesta na sajmu u Gudovcu. Fascinirala me kompjutorizirana oprema za mužnju krava, pa i čitave automatizirane štale švedske firme Delaval, koja pomalo osvaja velike hrvatske farme. Tu je i niz sitne, ali bitne opreme i pomagala za stočarstvo, gdje Ivek redovno nalazi što mu treba.
Na ovom se štandu posebno vodi računa o poslovnom gostoprimstvu. Nasmiješena i pristala hostesa odmah prilazi poslovnom partneru i pita – čime Vas mogu ponuditi. Nije toj onaj domaći pristup „kaj bute si spili“, već onaj profinjeni upit sa smiješkom koji jednako pristaje pariškom sajmu skupocjenih jahti i jakuzija. Premda ni Kontina ponuda nije daleko od tih skupocjenih igračaka za užitak u bonvivanstvu, s tim što se ovdje također radi suvremenim „igračkama“, ali za užitak u uspješnoj poljoprivrednoj proizvodnji. Tko zna po koji put slikam kompjutorizirani stroj za mužu krava, koji čak prepoznaje ako je krava bolesna. Opčinjen sam tom suvremenom tehnologijom.
Ovaj puta divim se i čudesnim golemim utovarivačima što ih također prodaje Konta. Njihova tridesetak metara visoka „usta“ paraju nebo poput nekih mehaničkih stvorenja Jurassic parka. Ivek i Zdenko također su u potrazi za utovarivačem, ali ne takvih kapaciteta i dimenzija, jer treba svakodnevno utovariti i razvesti po njivama i vrtovima visokokvalitetno gnojivo, koje Ivekove krave svakodnevno proizvode kao nusprodukt.