HORTENZIJA: Kako mijenjati boju cvjetova zakiseljavanjem tla

Hortenzija (lat. Hydrangea) je biljka koja treba puno vode. To govori i njeno latinsko ime koje počinje rječju hydro što na latinskom znači voda.  Rodu hortenzija prirodno stanište su istočna Azija te vlažna šumska područja sjeverne i južne Amerike, a  ima više od 75 vrsta koje cvatu prekrastim kuglastim cvjetovima. U Europu su donesene u 18. stoljeću, a kultivar koji je danas najrašireniji je velikolisna hortenzija odnosno Hydrangea macrophylla. Taj drvenasti grm raste u visinu i širinu do 200 cm.

Sličneteme

GUDOVAC 2023: Miss krava, Mister boškarina i „konjeki“ u mehaničkom „Jurassic parku“ golemih strojeva

19. rujna 2023.

FLORAART 2023: Vertikalni vrtovi, vrtne trajnice, balkonsko i sobno cvijeće, terariji… (FOTOGALERIJA)

20. svibnja 2023.

NAJAVA: Proljetni tečaj permakulturnog dizajna kraj Zagreba

7. ožujka 2023.

Najizrazitija karakteristika hortenzije, ujedno i razlog zašto je tako popularna u vrtovima, njene su krupne cvjetne glavice u bijeloj, ružičastoj, crvenoj, plavoj ili ljubičastoj boji. Cvate od lipnja pa sve do kraja listopada. Cvjetne glavice sastoje se od dvije vrste cvjetova – fertilini cvjetovi su skriveni unutar glavice i nisu lijepi, a okružuju ih veliki lijepi cvjetovi s četiri latice koji nisu fertilni.

Promjena boje svijeta zakiseljavanjem tla

Boja cvijeta hortenzije ovisi o tome kakva je kiselost tla u kojem raste. Ako hortenzija ima plave cvjetne glavice to znači da je tlo veoma kiselo (pH 3 – 4,5) odnosno da sadrži visoki udio aluminijevih soli. Na neutralnom do alkalnog tla (do pH 7) bit će ružičasti ili crveni.

Hortenzije s bijelim cvjetovima ne ovise o kiselosti tla – uvijek su bijeli.

Na kiselost tla, pa onda i na plaviju boju  cvjetova, utječemo tako da tlu dodajemo kiselost. Tla našeg podneblja uobičajeno su tla s alkalnom reakcijom (pH≥7) pa su hortenizije ružičaste osim ako joj zakiselite tlo. To možete učiniti primjerice tako da pri sadnji dodate već priređenu zemlju za biljke koje vole kiselo tlo (supstrat za rododendrone), redovnom prihranom gnojivom koje sadrži aluminijev sulfat i zalijevanjem kišnicom. Također, barem jednom godišnje borove iglice pomiješajte s vrtnom zemljom i nanesite tu mješavinu oko grma hortenzije.

Na cvjetnoj gredici s hortenzijama lijepi je prizor kad se izmjenjuju plavo i ljubičasto cvatuće – kao na fotografiji.  Sade se pojedinačno, u skupinama, uz rubove vrta, kao živica, uz jezerca, a posebna su atrakcija ako se sade kao cvjetni oblak u travnjaku.

Plava boja cvijeta ukazuje da raste na veoma kiselom tlu / Foto: Ana Herceg

Traže obilno zalijevanje i proljetno orezivanje

Hortenzije su cvijeće koje možemo uzgajati na polusjenovitim i vlažnim mjestima u vrtu odnosno oko kuće – tamo gdje i usred ljeta, za najvećih vrućina, uvijek ima vlage. Uspijevat će, primjerice, ispod visokog drveća. Tlo treba biti plodno, bogato, rastresito. Ljeti je treba obilato zalijevati – ako raste na sunčanom mjestu tada po dva puta dnevno, kišnicom ili odstajalom vodom.

Hortenzija lako podnosi zimu, bez posebne zaštite, pod uvjetom da je ne orezujete najesen. Stari ocvali cvjetovi štite stabiljku tako da joj zaustavljaju vegetaciju. Orežete li hortenziju najesen, to će potaknuti njen rast i te će grane stradati. Hortenizija se stoga orezuje na proljeće –  grane se podrežu na pola u ožujku ili travnju. Orežete li ju oštrije, do tla, te vam godine neće cvasti.  Stare grane, u sredini grma, orežite do same osnove – tako će se biljka pomladiti. Zimi horteniziju možete zaštititi slamom ili nakupinom lišća oko podnožja, kao i ruže. Prihranjuje se na proljeće kada započne vegetacija.  Ako horteniziji počne žutjeti lišće, to je znak da joj nedostaje željezo pa joj ga nadomjestite odgovarajućim gnojivom.

Razmnožava se veoma lako reznicama – uzimaju se drvenaste grančice u kolovozu.

Hortenzije se mogu uzgajati i u loncima na balkonu, ali prikladniji za to su mini kultivari. Pravila njege i orezivanje su isti kao i kod hortenzije u vrtu, osim što lonac zimi treba premjestiti unutra kako se korijen biljke u loncu ne bi smrznuo.

Piše: Agatha Borošak

Fotografije: Ana Herceg i Snježana Ivić Gerovac