Nema proizvoda u košarici.
“Knjiga o žućenici”: Cikorija u 100 recepata za kuhanje
Korov predivnog plavog cvijeta – cikorija ili vodopija (Cichorium intybus L.) jedna je od biljaka koje će sasvim sigurno obilježiti 21. stoljeće kao samonikla ljekovita delicija posebno preporučljiva dijabetičarima. Poznavali su je, koristili i kultivirali još stari Egipćani, Grci i Rimljani, a Karlo Veliki cikoriju je u svom djelu “Capitularia de villis vel curtis” uvrstio među najznačanije ljekovite biljke.
Ove su godine u Boki Kotorskoj vodopiji, cikoriji ili, kako je u Crnoj Gori zovu, žućenici posvetili čak knjigu u kojoj donose više od stotinu recepata za pripravu jela – od tradicionalne cikorije kuhane s krumpirom, preko raznih varijanti slanih jela s jajima, mesom i pancetom, do sladoleda, kolača i koktela sa šampanjcem. Izdanje završava receptima za ljekovite octeve, čajeve, tinkture i rakije koji se koriste u pučkoj medicini, a sve popraćeno fotografijama jela i uredno indeksirano na kraju. Cikorija je biljka koja je kroz dane najvećeg siromaštva i ratnih stradanja prehranjivala stanovništvo Boke Kotorske, a od 2004. godine razvija se kao gastro brand tog kraja uz veoma popularan kulinarski sajam „Žućenica fest“ na kojem se predstavljaju autohtona jela te nove kulinarske kreacije.
Autori kuharice „Knjiga o žućenici“ su Mašo-Miško Čekić i Blaženka Vučurović, a izdavač je Knjižara So, Herceg Novi. Do naše redakcije je ova knjiga došla kao poklon od prijatelja iz Crne Gore i iznenadila nas brojnošću odličnih recepata. Cikorija je biljka koju svakako želimo što više na svom jelovniku: bogata je inulinom koje pomaže dijabetičarima, a ljekovito djeluje na bolesti jetre, smanjuje upale, pomaže zgrušavanju krvi, potiče rad žuči, jača organizam, potiče izlučivanje mokraće. Cikorija se koristi u brojnim farmaceutskim pripravcima. Bachove kapi od cikorije namijenjene su pomoći ljudima koji su sebični, posesivni, prvenstveno prema svojim bližnjima da vole bez zahtijevanja ljubavi i pažnje zauzvrat.
Ugledni crnogorski književnik Nikola Malović koji se potpisuje kao urednik knjige, u uvodniku lijepo govori da knjiga nadilazi žanrovske granica kuhara i “prerasta u koncept Priručnika za preživljavanje”. Malović piše da sluti nevolju u sljedećim znakovima vremena koji imaju ključne riječi: Google, GMO hrana, depopulacija Zemlje, kemijski tragovi na nebu.
Pa kaže: „Starije generacije ne bi mogle da zamisle ishranu bez žućenice, pa ni ja, uvijek spreman da potpišem kako okus Boke Kotorske bez žućenice ne bi bio okus Boke Kotorske. Stoga je u najmanju ruku čudno da restorani s domaćom kužinom nemaju žućenicu na meniju (kako to autori kažu: od prvih ljubičica do prvih zimskih bura), ali je u moći ovih korida da taj civilizacijski propust – ispravi. Žućenica je ukusna, zdrava i jeftina, ako je drugi bere za nas, inače je besplatna. Nije logično da ama baš nigdje ne možemo da kažemo konobaru: „Donesite nam prigane sardune sa salatom od žućenice! I bevandu!“
Piše: Snježana Ivić Gerovac
Ilustrativna naslovna fotografija: TheOtherKev / Pixabay
Pročitajte još
- Popularno
- Komentari
- Novo
