Koliko meda smiju jesti dijabetičari?
Mnogo se raspravljalo o tome smiju li šećerni bolesnici konzumirati med i ostale pčelinje proizvode koji sadrže šećere. Često su umjesto meda dijabetičarima savjetovali uzimanje drugih sladila, poput saharina. Dugo godina med je bio kontraindiciran za dijetu dijabetičara. Danas postoje neki dokazi da su pčelinji proizvodi preporučljivi i kod dijabetičara.
Piše: primarius dr. Peter Kapš
Argumenti ZA:
• U medu je najzastupljeniji šećer fruktoza, koja za svoj metabolizam i odlaganje u glikogen ne treba inzulin.
• Fruktoza ima niži glikemijski indeks (19) od glukoze (100).
• Metabolizmom fruktoze tvori se manje (do 25%) triglicerida i više dobrog HDL kolesterola nego metabolizmom drugih šećera, osobito glukoze. Smanjuje se koncentracija ukupnog kolesterola i štetnog LDL-kolesterola te C-reaktivnog proteina (CRP). C-reaktivni protein su bjelančevine u krvi koje se povise u reakciji na upalu.
• Al-Waili je 2003. i 2004. pokusima dokazao da med može povećati razinu inzulina, više nego saharoza.
• Antioksidativno djelovanje meda je dobra dopuna za pravilno upravljanjem dijabetesom (Gheldof i suradnici, 2002).
• Abdulrahman M, El-Hefnawy M, Hussein R, El-Goud A. A. (Odjel za pedijatriju, Ain Shams Universit, Kairo, Egipat, Acta Diabetol 2009) proveli su istraživanje u kojem su usporedili učinak meda, glukoze i saharoze na bolesnike s dijabetesom tipa 1 prosječne dobi 11 godina. Nakon konzumacije meda glikemijski je indeks bio manji nego nakon uzimanja glukoze i saharoze a C-reaktivni preotin je bio viši. Konačni zaključak istraživanja bio je: zbog nižeg glikemijskog indeksa nakon konzumacije meda (u usporedbi s glukozom i saharozom) možemo koristiti med kao nadomjestak šećera kod bolesnika sa šećernom bolešću.
• Neki mehanizmi nakon konzumacije meda pozitivno djeluje na dijabetes, ali još nisu u potpunosti istraženi.
Argumenti PROTIV:
Mnogo je istraživanja provedeno i u suprotnom smjeru, a pokazala su da med diže razinu šećera u krvi i da nije prikladna namirnica za dijabetičare, iako sadrži i brojne druge šećere, poput aminokiselina, antioksidanata, fruktoze i vitamina, što sve je dijabetičaru potrebno. Znamo da su kod dijabetesa komplikacije na krvnih žilama u obliku ateroskleroze, česte su bolesti srca i bubrega, povećane koncentracije masnoća, pa je zato i kod tih bolesnika med potrebna namirnica, kompleksna i zaštitna pred čimbenicima rizika za razvoj tih bolesti.
ZAKLJUČAK:
Iz brojnih istraživanja provedenih u laboratorijima diljem svijeta može se zaključiti da manja količina meda nije kontraindicirana kod dijabetičara, no uzimanje meda kod dijabetičara zahtjeva obaveznu redovnu liječničku kontrolu. Bolesnik i sam treba kontrolirati koncentraciju šećera u krvi.
Iako je med upola manje opasan nego glukoza zbog pola udjela fruktoze, svi liječnici nemaju ujednačen stav niti prema fruktozi. Neki dopuštaju pacijentu sa šećernom bolešću da uzme do 80 g fruktoznog sirupa dnevno, a drugi samo 10 g. Isto tako, različiti su i stupnjevi šećerne bolesti. Zato neki liječnici med i šećer stavljaju u isti koš, premda su svjesni razlike među njima.
Uz sudjelovanje bolesnika, neki liječnici testiraju njihovu mogućnost konzumacije manjih količina meda, nakon čega provjeravaju šećer u krvi.
Na susretu dijabetičara i pčelara 2009. Godine slovenski je liječnik D. Justinek izvijestio: „Kroz povijest su se preporučene dijete za pacijente s dijabetesom uvelike promijenile. Danas su zaboravljene teorije da dijabetičar ne bi smio konzumirati škrobnu hranu – naprotiv, preporuča se količina 50% kalorijske vrijednosti pojedinog obroka. Isto su tako zaboravljene upute da dijabetičar ne bi smio konzumirati jednostavne ugljikohidrate. Mjerenjem glikemijskog indeksa hrane nalazimo da jednostavni šećeri, primjerice med koji je mješavina šećera glukoze i fruktoze, ima bitno niži glikemijski indeks nego „obični“ šećer, saharoza. Dakako da moramo upozoriti da uporaba meda donosi kalorije: žličica meda je 64 kcal, koje treba potrošiti tjelesnom aktivnošću, a ukupna količina sladila ne bi trebala prelaziti 10% unosa ukupnih kalorija. Fruktoza također povećava trigliceride. Kao i kod svih drugih, tako i kod šećernih bolesnika vidimo dobre učinke konzumacije meda na organizam.”
Cvjetni prah potiče otpornost, povećava mišićnu snagu, dobro djeluje na emocije, kožne i dišne alergije.
Propolis već dugo ima priznato djelovanje kao antibakterijsko sredstvo, s dobrim učinkom na rane na koži kao i na upale desni i upale želučane sluznice.
Matična mliječ je snažan antioksidant, kojeg proizvode pčele stare od 6 do 12 dana: poboljšava probavu, dobro djeluje na tegobe žena u menopauzi, učinkovit je protiv ateroskleroze, snižava masnoće u krvi, kako kolesterol tako i trigliceride.
Upozorenje za dijabetičare koji uzimaju med jednaka su kao i za druge osobe: oko 6 posto ljudi osjeti blagu alergiju na propolis u medu. Testovi su napravljeni s europskim propolisom, nemamo podatke za brazilski zeleni ili kubanski crveni propolis. Zbog dobrih učinaka meda i njegovih sastojaka, med uvrštavaju u komplementarnu medicinu. Ni dijabetičari ne bi trebali zanemariti blagotvorne učinke tog posve prirodnog liječenja.
Iz knjige dr. Petera Kapša “Liječenje pčelinjim proizvodima APITERAPIJA”
