Oralnu hormonsku kontracepciju kolokvijalno nazvanu i „anti-bebi pilule“, prate kontroverze od samog početka primjene, od 1950-ih godina. Unatoč tome što je današnja oralna hormonska kontracepcija u svakom pogledu dorađenija od prvih preparata i unatoč tome što se kontinuirano radi na edukaciji i stručnjaka i ciljane populacije, određeni otpor prema uzimanju preparata oralne hormonske kontracepcije i danas je prisutan. Ovim ćemo tekstom nastojati razmotriti najčešće nedoumice vezane uz oralnu hormonsku kontracepciju.
Koje preglede treba obaviti prije uzimanja oralne hormonske kontracepcije
Prije prepisivanja oralne hormonske kontracepcije, potrebno je porazgovarati s potencijalnom korisnicom o njenom i zdravstvenom stanju članova uže obitelji (obiteljska i osobna anamneza), s posebnim osvrtom na njeno ginekološko zdravlje. Iza toga slijedi ginekološki pregled na ginekološkom stolu (u spekulima i bimanualni palpacijski, uz uzimanje uzoraka za citološku analizu, tzv. PAPA-test), ginekološki ultrazvučni pregled (vaginalnom sondom u žena koje imaju spolne odnose, abdominalnom ili rektalnom u žena koje nikada nisu imale spolne odnose), te rutinske hematološko-biokemijske pretrage.
Ženama koje nemaju opterećenu anamnezu i svi nalazi su unutar referentnih vrijednosti, smije se predložiti uzimanje oralne hormonske kontracepcije.
Kontrola žene tijekom uzimanja preparata
Tijekom uzimanja oralne hormonske kontracepcije, preporuča se oko tri mjeseca od početka uzimanja učiniti kontrolne pretrage krvi (kao i u pripremi korisnice).
Ako su nalazi unutar urednih vrijednosti, smije se nastaviti s uzimanjem oralne hormonske kontracepcije i dalje iste pretrage raditi jednom godišnje. Uz redovite kontrole i uredne nalaze, oralna hormonska kontracepcija se smije uzimati dokle god korisnica to želi.
Koje “anti-bebi pilule” odabrati
Oralni hormonski kontraceptivi razlikuju se po sastavu. Većina ih sadrži oba hormona – gestagensku i estrogensku komponentu, a neki sadrže samo gestagensku komponentu. S obzirom na količinu i vrstu hormona, dijele se u pet (I- V) generacija (peta je najnovija); svaka sljedeće generacija ima manju količinu hormona, uz podjednaki ili bolji kontraceptivni učinak.
Oralna hormonska kontracepcija se u najvećem broju slučajeva uzima radi kontracepcije. Međutim, osim te indikacije, oni su prepisuje se i za regulaciju menstruacijskog ciklusa (kada su ciklusi skraćeni, produženi, nepravilni, a menstruacije preoskudne ili, češće, preobilne), za rješavanje dermatoloških problema u podlozi kojih su određeni poremećaji hormona (pojačana dlakavost, alopecija, akne, masna koža i kosa), liječenje endometrioze i funkcionalnih cista jajnika, kod bolnih ovulacija i/ili menstruacija (premenstrualni sindrom, PMS i premenstrualni disforični poremećaj, PMDD), za zbrinjavanje nekih oblika akutnog vaginalnog krvarenja izvan trudnoće i drugo.
Prestanak uzimanja “anti-bebi pilula”
Ako se ne razviju kontraindikacije, oralna hormonska kontracepcija se smije uzimati dokle god korisnica ima potrebu za njima. Posebna kontrola za prestanak uzimanja oralne hormonske kontracepcije nije potrebna. No, ako iza prestanka uzimanja preparata dođe do poremećaja menstruacijskog ciklusa ili nekih drugih smetnji, ne nužno ginekoloških, ginekološki pregled je obavezan. Planira li se trudnoća, uputno je pričekati 2-3 menstruacije, no ako do zanošenja dođe već u sljedećem ciklusu bez oralne hormonske kontracepcije , ne bi trebalo biti posebnih problema.
Ne zaboravite: uz anti-bebi pilule preporuča se koristiti i prezervative
Oralna hormonska kontracepcija, kao uostalom niti jedna metoda kontracepcije, nije 100% učinkovita. Zato se preporuča uz oralnu hormonsku kontracepciju koristiti i prezervative – to je ujedno i prevencija od spolno prenosivih infekcija.
“Anti-bebi pilule” je važno uzimati prema uputama – svaki dan u otprilike isto vrijeme, pravilno postupiti ako se zaboravi uzeti tableta (ako žena nije sigurna da je razumjela upute, treba nazvati ginekologa) i redovito obavljati kontrole.
Samo tako je moguće neželjene nus-pojave oralne hormonske kontracepcije svesti na najmanju moguću mjeru.
Piše: dr. sc. Vesna Stepanić, dr.med. specijalistica ginekologije i opstetricije
Izvor: Poliklinika Drinković