Napadom krumpirove zlatice (lat. Leptironarsa decemlineata) nije ugrožen samo uzgoj krumpira. Ako u vrtu i nema krumpira, zlatice mogu doći na patlidžan i na rajčice. Zato ta tri nasada u vrtu ne smiju biti susjedi. Zlatica je najčešći štetnik krumpira u nas, a pojavila se sredinom 20. stoljeća. Za Prvog svjetskog rata prenesena je Sjeverne Amerike u Francusku, a odatle se raširila po cijeloj Europi. U našim krajevima je kao značajan štetnik prisutna od 1950. godine.
Izlazak iz tla u travnju i svibnju
Odrasli insekti dosegnu veličinu 10-11 mm, ovalnog su oblika sa žutim i crnim uzdužnim prugama koje su karakteristične i lako prepoznatljive. Ličinke imaju tijelo crveno-žute boje, ovisno o stadiju razvoja, a nožice, glava i bradavice po tijelu su im crne boje. Jaja krumpirove zlatice su narančasto-žuta, obično su odložena u skupinama po 30 s donje strane lista. Štetu čine odrasli kukci i ličinke koje se u svim stadijima rasta hrane krumpirovim lišćem i cimom te listovima patlidžana i rajčice.
Odlaganje jaja u svibnju i lipnju
Zlatica prezimljuje u tlu. Tijekom zime mnoge zlatice uginu od gljivice Beauveria bassian, pogotovo na težim i vlažnim tlima. One koje prežive zimu iz tla počnu izlaziti u travnju i svibnju kad se tlo zagrije na 14 do 15 stupnjeva Celzijusovih. Prvih 1-2 tjedna hrane se mladim lišćem i cimom tek niklog krumpira, a u svibnju i lipnju nastupa razdoblje parenja i odlaganja jajašaca na donju stranu listova. Razvoj ličinki ovisi o temperaturi. Imaju četiri razvojna stadija, a svi stadiji hrane se lisnom masom. Zlatica ima dvije generacije godišnje, prva, proljetna generacija znatno je štetnija od druge kad je krumpir već u zreloj fazi.
Koliko je krumpirova zlatica opasan štetnik svjedoči podatak da odrasla zlatica u svom životnom vijeku pojede 120 četvornih centimetara, a jedna ličinka oko 30 četvornih centimetara lisne površine. Isti broj ličinki napravi više štete na ranim nego na kasnim sortama krumpira, a napad prije cvatnje je štetniji 2-3 puta od onoga poslije cvatnje.
Visoke temperature pogoduju hranjenju zlatice, a odlaganje jaja također je vezano za temperaturu. Za hladnih godina odlažu manje, a za toplijih više jaja. Broj odloženih jajašaca je najčešće 300 do 1100 po jednoj ženki.
Prevencija: pregled i odstranjivanje listova s leglima
Redovan pregled lišća i odstranjivanje listova sa leglima jaja najbolja je preventivna mjera suzbijanja krumpirove zlatice. Kod pregleda listove okrenite jer su jaja na donjoj strani. Osim jaja treba ukloniti i uništiti i sve ličinke i odrasle zlatice koje nađete po listovima ili na tlu u vrtu.
Na manjim površinama najuspješnije i najzdravije suzbijanje je skupljanje i uništavanje zlatica u svim stadijima rasta. Za jednu minutu može se sabrati 40 odraslih zlatica, čime se napad smanji za desetak tisuća ličinki što doista nije malo.
Prirodni neprijatelji krumpirove zlatice
Prirodni neprijatelji krumpirove zlatice su ptice (kos, čvorak, fazan), žabe, gušteri, grabežljive stjenice, smeđi smrdljivi martin. Ako u vrtu nije poremećena prirodna ravnoteža prevelikom uporabom kemijskih preparata, prisutnost ovih prirodnih neprijatelja smanjit će broj krumpirovih zlatica.
Krumpir gnojen stajnjakom i kompostom bit će manje izložen napadu od krumpira gnojenog umjetnim gnojem, pa i o tome vodite računa pri izboru gnojiva.
Biološko suzbijanje krumpirove zlatice važno je jer brzo razvija otpornost na kemijske preparate. Sredstvo koje ste koristili prošle godine možda već ove godine neće djelovati.
Biljke koje ju tjeraju
Uz krumpir se preporuča posaditi hren i kamilicu jer odbijaju zlatice, te rabarbaru na kojoj se gnijezde smeđi smrdljivi martini koji se hrane krumpirovom zlaticom.
Biološki preparati
Biološko suzbijanje je moguće biološkim preparatima na bazi bakterije Bacillus thuriengiensis, koji djeluju dobro, ali sporo, pa ih treba primijeniti čim zlatice iziđu iz tla. Ti preparati ne uništavaju korisne insekte, ne remete prirodnu razvnotežu niti su opasni za pčele.
Djeluje tako što, unijeta u tijelo insekta hranom, bakterija luči toksične kristale koji razaraju crijevni trakt insekta. Štetočine prestaju sa ishranom jedan do dva dana nakon unošenja preprata, a uginu nakon 3-5 dana. Druga vrsta bakterija Bacillus thurigiensis kurstaki, takođe, utiče na smanjenje brojnosti ove vrste.
Kemijsko suzbijanje
Ako imate veće površine zasađene krumpirom pa se odlučite za kemijsko suzbijanje, insekticide treba primijeniti kada je 30 do 50 posto ličinki izašlo iz jaja. Ličinke koje su se već izlegle još nisu stigle napraviti veće štete, a insekticid će djelovati i onda kada većina preostalih ličinki izađe iz jaja. Na taj način postižete maksimalan učinak – štedite vrijeme, sredstvo i novac.
Piše: Agatha Borošak
Snimio: Mladen Gerovac