Afrička ljubičica, Saintpaulia ionatha (engl. african violet) prije četrdesetak godina bila je među najpopularnijim sobnim biljkama na svijetu. U lončićima je ova trajnica kroz skoro cijelu godinu cvala na unutarnjim prozorskim klupičicama naših mama i baka, a danas se već rijetko vidi. Osjetljiva je na previše vode i direktno sunce, a nije atraktivna niti bojama niti oblikom kao orhideja koja ju je u suvremeno doba zamijenila na prozorskim klupičicama. Ipak, i dalje je to dražestan cvijet koji podsjeća na prekrasnu šumsku ljubičicu. Tako je i došla u Europu. Milijunima je godina rasla u tropskim prašumama na području Kenije i Tanzanije, gdje su joj pripadnici lokalnog plemena Kisambaa dali ime dughulushi.
A onda su 1880-tih regiju Tanga u današnjoj Tanzaniji kolonizirali Nijemci. Njemački namjesnik barun Walter von Saint Paul-Illarie bio je fasciniran prekrasnim plavoljubičastim cvjetovima koji su ga podsjećali na ljubičice u njegovom kraju. Sjemenke je poslao tati, ovaj ih je dao botaničaru da uzgoji cvijet i tako je 1892. godine u Europu došla nova biljka. Botaničko je ime dobila po obitelji Saint Paul – Saintpaulia, a narodsko po cvijetu na koji sliči i područja iz kojeg dolazi – afrička ljubičica. Osim što su nalik, ove biljke ne pripadaju istoj porodici.
U prirodi se divlje afričke ljubičice nalaze s više boja cvjetova: ljubičaste, purpurne, svjetloplave i bijele. Danas su nastali već brojni kultivari, razlčitih boja i oblika cvjetova i listova. Klasična je ipak ona koja izgleda kao ljubičica.
Riječ je o maloj biljci koja bez obzira koliko ju njegovali i prihranjivali neće narasti puno: visoka je 5 do 15 cm, a široka 5 do 30 cm. Obično se uzgaja u manjim lončićima s po jednom zasađenom biljkom u svakom. Posebno je efektno poredati niz takvih lončića s unutrašnje strane prozora ili na klupski stolić.
Listovi afričke ljubičice su lijepe, duboke zelene boje, pokriveni su finim dlačicama i mesnati, okruglog, ovalnog ili srcolikog oblika. Dugački su do 10 cm, s peteljkom do 10 cm. Cvjetići s pet latica, promjera 2-3 cm rastu u buketiću – njih 3 do 10 na jednoj stapki.
Osnovna pravila njege afričke ljubičice
#1. Afričke ljubičice je dobro držati na izvoru svjetla, na prozorskoj klupičici, ali ne smije biti direktno izložena suncu. Idealno je da budu na prozoru na istočnoj ili sjevernoj strani. Ako nema dovoljno svjetla, neće cvasti, a listovi će joj požutjeti. Ako je izložena direktnom svjetlu, na listovima i cvjetovima će dobiti svijetle točkice. Treba ih držati par metara udaljene od južnih i zapadnih prozora. Dobro podnosi umjetnu rasvjetu kao zamjenu za dnevno svjetlo.
#2. Ne smije se pretjerano zalijevati, i nikako vodom po listovima. Najbolje je zalijevati ju odstajalom vodom sobne temperature, dodavanjem vode u podložak lončanice ili malo po tlu uz samu biljku. Ako dodajte vodu u podložak, nakon pola sata do sat vremena ocijedite višak koji biljka nije upila. Tijekom cvatnje afričku ljubičicu treba manje zalijevati. Uglavnom je pretjerano zalijevanje uzrok povenuća biljke, jer korijenje počne truliti u vlažnoj zemlji. Ako primijetite da je počela žutjeti, odmah je premjestite u lončanicu sa suhom zemljom.
#3. Ne smije biti na pretoplom. Idealne su sobne temperature. Podnosi raspon temperatura od 12 do 27 stupnjeva Celzijusa. Lakše podnosi visoke temperature noću. Ne odgovaraju joj niti vlažni prostori. Vlaga potiče gljivične bolesti i trulež listova.
#4. Mekani listovi su prekriveni finim dlačicama na kojima se skuplja prašina. Listovi se ne smiju vlažiti, nego se nježno otprađuju suhim kistom.
Razmnožavanje sjemenkama i listovima i presađivanje
Afrička ljubičica razmnožava se sjemenjem, a veoma je lako razmnožiti ju listovima. Ljeti sa biljke nježno otrgnite najmlađe listove, s peteljkom, i gurnite ih u vlažnu zemlju tako da pola lista viri iz zemlje. Zemlju održavajte vlažnom, bez direktnog zalijevanja po listovima. Kada iz peteljke krenu korijenčići, presadite ih u pojedinačne lončiće.
Odrasle biljke presađujemo nakon proljetne cvatnje, svakih 3-4 godine. Zemlja u lončićima može biti univerzalna, ali je važno da bude ocjedita pa je potrebna drenaža. Afrička ljubičica ne smije imati previše prostora. Posadite je u malom plitkom lončiću (ili zdjelici), tek malo većem od prethodnog. Skučeni prostor u teglici će biljku potaknuti na bogatiju cvatnju. Pazite prilikom presađivanja da u zemlji bude samo korijenski sustav, a ne i kruna listova.
Prihrana i periodi mirovanja
Afrička ljubica uz dobru njegu može cvasti 10 mjeseci godišnje (osim u periodu zimskog mirovanja), a sezona cvatnje joj je u proljeće i ljeti. Tada ju treba prihranjivati visokofosfornim gnojivom svakih dva tjedna. U drugim periodima godine ne treba ju prihranjivati, osim ako joj je to baš potrebno (blijedi ili žuti listovi, spori rast). Pretjerana prihrana joj smeta.
Kultivari
Brojni su kultivari afričke ljubičice, a u SAD-u je aktivno i posebno društvo African Violet Society America s podružnicama u svim saveznim državama, i brojnim konvencijama i događanjima. Među ostalim, ovlašteni su registriranje novih kultivara koji su i popisani na njihovoj web stranici na linku: https://africanvioletsocietyofamerica.org/
Piše: Snježana Ivić Gerovac
Fotografije: iStock i Pixabay