Nema proizvoda u košarici.
BESPLATNI PRIRUČNIK: Najvažnija pitanja i odgovori ako imate rak dojke
Odgovori na osnovnih 97 pitanja koje sebi i liječnicima postavljaju žene kad im je dijagnosticiran rak dojke nalaze se u digitalnom priručniku pod nazivom “Pitaj sve Sve za nju” kojeg je objavila udruga “Sve za nju”. Cilj im je bio prikupiti odgovore na najčešće postavljana pitanja o svim aspektima života s karcinomom dojke. Kroz rad Udruge svakodnevno se razmjenjuju pitanja i odgovori, što praktične, a što emocionalne prirode, pa je tako nastala ideja o tome da se ona najučestalija pretvore u svima dostupan i pregledan digitalni priručnik, koji će se s vremenom nadograđivati. Odgovore na pitanja pripremao je tim Udruge u suradnji sa stručnjacima onkolozima, a poseban je doprinos ovoj akciji dala primarijus dr. sc. Paula Podolski s Klinike za onkologiju KBC Zagreb kroz predavanje “Pitaj onkologa”, održano u Centru za psihološku pomoć.
Odgovori su pisani jasno i upotrebljivo, i svakako je ovo dobrodošla polazna informacija za snalažnje u novim životnim okolnostima oboljele i njenih najbližih. Evo ilustrativnog dijela ovog priručnika sa dva pitanja i odogovora:
“Ovih sam dana saznala da imam rak dojke. Na trenutke mi se čini da to nije istina i da se ne događa meni. Je li to normalno?
Dijagnoza maligne bolesti uzrokuje u oboljele osobe velik psihološki distres, a može biti i svojevrsno traumatsko iskustvo. Akutni stres, koji se pritom javlja, može dovesti do određene psihičke disocijacije i osjećaja da se to događa nekomu drugom. Ta je reakcija normalna i razumljiva. Veoma je važno da žena, nakon suočavanja s dijagnozom, ima odgovarajuću podršku okoline, obitelji, partnera i prijatelja te da, osjeti li za to potrebu, potraži odgovarajuću stručnu pomoć
Zašto baš ja? Čime sam to skrivila?
Mnoge se žene baš to pitaju. Pitanje je potpuno pogrešno. Uvijek valja imati na umu: iako rak dojke može biti nasljedan, to je najčešće nepredvidiva bolest i ne znamo koga će „odabrati“. Poznati su, istina, mnogi čimbenici koji mogu pridonijeti nastanku raka dojke, ali niti jedan od njih nije izravan i isključiv uzročnik. Zbog toga je nemoguće sasvim se zaštiti od raka, kao i reći da je netko sam kriv zato što je obolio. Važno je da se oboljela osoba ne okrivljuje i ne iscrpljuje rečenicama koje počinju: Da sam… Sve svoje kapacitete treba usmjeriti na liječenje; treba razgovarati sa stručnjacima i okružiti se obitelji i prijateljima.”
Vesna Andrijević Matovac na Danu narcisa 2009. na Cvjetnom trgu u Zagrebu, snimljena s članicama udruge i tadašnjim članovima Vlade: premijerkom Jadrankom Kosor i ministrima Jasenom Mesićem i Biancom Matković (Snimila: Snježana Ivić)
Napokon ostvaren san pokojne Vesne Andrijević Matovac
Ostvarenje je to vizije pokojne osnivačice i prve predsjednice Udruge doc. dr. sc. Vesne Andrijević Matovac čije ime nosi i godišnja nagrada udruge za izniman doprinos afirmaciji borbe protiv raka. Nakon što joj je dijagnosticiran rak dojke njen je životni moto postao: “Umjesto da strahujem što će biti sa mnom, pomažem drugim ženama oboljelim od raka”
Te 2008. godine pokrenula je veliku humantarnu akciju za otvaranje Psihološkog centra za pomoć ženama oboljenima od raka, u koju je uspjela uključit Nacionalni odbor za promicanje prevencije raka vrata maternice, “dm” i tvrku GlaxkoSmithKline. Kampanja je završila koncertom Lane Jurčević 7. studenog 2008. u dvorani KC “Dražen Petrović”.
Tada se već osmu godinu liječila od raka dojke, dva puta je imala recidiv, tijekom akcije bila je na terapiji herceptinom, a i predavala je na katedri za međunarodnu ekonomiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Zašto se toliko angažirala objasnila je ovako:
” To mi je radna terapija. Umjesto da sjedim kod kuće i razmišljam o tome što će sutra biti samnom, pametnije je da pomažem drugima bolesnima kao što sam i ja. Mi oboljele žene nemamo gdje potražiti stručnu psihološku podršku, iako nam je on potrebna od trenutka kad saznamo svoju dijagnozu, tijekom cijelog tegobnog i neizvijesnog liječenja do pripreme za povratak u normalan život odnosno suočenja sa smrću. Za takve pacijentice u Hrvatskoj postoji jedna ambulanta, u KBC-u Zagreb, koja je otvorena samo srijedom od 8 do 12 sati. To ne može zadovoljiti niti potrebe žena u Zagrebu. Ja sam psihološki suport dobila plaćajući privatne seanse. Iako ima i mnogo drugih problema u liječenju, mi smo ovaj prepoznale kao prioritetan jer se njime sustavno ne bavi baš nitko. Dokaz tome je i to što nam je Ministarstvo zdravstva odbilo dati pokroviteljstvo. Nadam se da će se barem Grad Zagreb odazvati našim molbama i dati nam obećani prostor. “
Doc. dr. sc. Andrijević Matovac bila je primjer borca. O njenom nadmudrivanju sa bolešću i sa hrvatskim zdravstvenim sustavom mogao bi se napisati dobar roman. Nije se dala obeshrabriti. Za druga mišljenja i liječenje obraćala se i liječnicima u Španjolskoj, Francuskoj, Njemačkoj, a internetom i američkim i australskim specijalistima. Nije bila od onih koji će mirovati, pa je samo tijekom prve kemoterapije ostala na bolovanju, a potom je radila, bez obzira što se njen tadašnji kolega dr. Ljubo Jurčić ponudio da će ju mijenjati kad god treba. I bez obzira što je strahovala da će joj dok se probija kroz hodnike fakulteta, slučajno pasti perika pred svima, ili da će ju netko pri odlalsku na tržnicu zakačiti kišobranom. Kad je prvi puta javno progovorila o svojoj bolesti, njeni su se studenti zapanjili, pa je dobila mail u kojem su napisali da ne mogu vjerovati da je ta žena iz novina ista ona profesorica koja je stalno nasmijana.
“Ja sam možda specifična, jer istražila sam sve mogućnosti za moje liječenje. Poznajem mnogo žena koje ne žele znati ništa o svojoj bolesti, ne traže drugo mišljenje, zatvaraju oči pred svojom realnošću. Nije to ovisno o obrazovanju ili financijama, već o tome kakav ste tip osobe. Bilo mi je drago kad sam se neki dan našla sa dr. Ivanom Đikićem, znanstvenikom koji se bavi tumorom i prijateljem. Slušajući o ovoj akciji kazao je kako ga impresionira kako se uspješno nosimo s tom teškom bolešću. I zato nećemo stati. Ovaj centar za psihološku podršku je samo početak. San mi je da u Hrvatskoj stvorimo jedan centar za rak poput onih kakvi postoje u SAD-u – gdje bi pacijent mogao dobiti sav tretman – od dijagnoze do svih terapija i psihološke podrške. To je vizija, a Bog zna do kuda će ići moja misija. “
Vesna Andrijević Matovac preminula je na današnji dan, 14. veljače 2011. godine, u 51. godini života. Nažalost, njezin san o jedinstvenom Centru za rak gdje bi pacijent mogao dobiti kompletan tretman i pomoć nije niti blizu ostvarenja, a broj oboljelih od raka, pa i raka dojke, i dalje raste. U Hrvatskoj svake godine od raka dojke oboli između 2200 i 2600 žena, a umre ih prosječno 1000 – gotovo 3 dnevno.
Više o ovom priručniku te drugim brošurama, primjerice o tome kakva se prehrana preporuča oboljeloj ženi, te o radu udruge “Sve za nju” i njihovom Centru za psihološku pomoć pročitajte na njihovoj web stranici: http://www.svezanju.hr
Piše: Snježana Ivić Gerovac
Pročitajte još
- Popularno
- Komentari
- Novo
