Bob (lat. Vicia faba, eng. broad bean ili fava bean) je veoma zahvalna mahunarka koju je lako uzgojiti. Nije osjetljiva na niske temperature (podnosi čak do minus 7 stupnjeva Celzijusa), ne zahtjeva gnojidbu i dobar je susjed drugom povrću. Za razliku od drugih grahorica bob dobro podnosi stajsko gnjivo, a pripada skupini biljaka koje u plodoredu dolaze treću godinu nakon gnojidbe. U toplijim, primorskim krajevima sije se kao ozima kultura – od listopada do prosinca, a bere od konca ožujka.
Sijanje u jamice ili redove
U kontinenatlnom djelu Hrvatske sije se, poput graška, od početka ožujka do lipnja, a bere do rujna. Ipak, što se ranije sije bolje uspjeva, pa ako je moguće učinite to već u veljači. Sijete li ga svakih 15 dana, imat ćete do rujna svježega boba. Sijemo ga ili u jamice (po 5 zrna, kao grašak) ili u redove po sjemenku na svakih 10 cm. Razmak između redova i oko jamica neka bude 40 cm. Bob je moguće i presađivati u vrt.
Krajem veljače se zasadi u lončića ili, kao na slici, u zemljom ispunjene kartonske tuljke iz rola toaletnog papir. Kod presađivanja u vrt posade se zajedno s kartonskim tuljcima, koji će se u zemlji raspasti i razgraditi.
Obogaćuje tlo dušikom
Kao i druge mahunarke obogaćuje tlo dušikom, nakon berbe mahunama očišćenog boba se može malčirati tlo oko drugih biljaka, primjerice oko rajčice i paprike, korijen boba se ostavi u zemlji i uz njega se posade kupusnjače, a sa odsječenim stabiljkama ćete obogatiti kompost.
Napadi lisnih ušiju
Bob je lagan za uzgoj, dovoljno ga je jednom okopati, ali ga redovno napadaju lisne uši. Tretirati ih se može jednodnevnom otopinom koprivnih listova ili posuti Neopitroidom u prahu. Radi većih plodova za vrijeme cvatnje se otkida vrh stabiljke (nakon desetog lista). Mahune se beru kad su mlade. Ostavite li ih na biljci predugo, kada pocrne niti između sjemenki i mahune, zrna gube na hranjivosti. Sjemenke brzo propadaju, pocrne i napadnu ih nametnici.
Bob je starinska vrsta povrća, poznat i cijenjen još od antičkih vremena, omiljeno proljetno varivo. Nažalost, u našim je krajevima gotovo posve nestalo starinsko sjeme boba koji je imao tako mekanu opnu na zrnu boba, da ju nije bilo potrebno odstranjivati. Sorta koju danas uzagajamo i kupujemo mora se nakon kuhanja oguliti, jer je teška za probavu i onima koji nemaju želučanih problema. Isplati se potruditi doći do stare sorte.
Piše: Agatha Borošak
Fotografije: Snježana Ivić Gerovac, Astrid Werbolle i Pixabay