BOŽIĆ 2020: Obiteljski i tradicionalni rituali i običaji čuvaju naš osjećaj pripadnosti i sigurnosti
Proslava božićnih i novogodišnjih blagdana ove je godine posebno važna za naše mentalno zdravlje. Rituali i obiteljsko zajedništvo omogućuju pozitivna kolektivna iskustva; rituali i rutine daju strukturu i predvidljivost našim životima, što nam omogućava zdravije suočavanje s anksioznošću i sa stresom koje nam je donijela aktualna pandemija. Zato me veseli vidjeti okićeni grad, osvjetljene zgrade i prozore i to što su neke obitelji već sada krenule nabavljati i kititi borove. I mi smo u Poliklinici okitili bor ranije nego inače, jer znamo da se time podiže raspoloženje i djeci i roditeljima i nama. Neuroznanost to potvrđuje: iako ćemo ove godine imati drugačija iskustva proslave Božića i Nove godine, naš mozak će pozitivno reagirati na njemu dobro poznate ugodne podražaje (miris kolača, pogled na okićeni bor i božićne ukrase…) koji potiču sretna i lijepa sjećanja na prijašnja okupljanja obitelji i prijatelja, koja potiču za nas zdravi osjećaj kontinuiteta, pripadnosti i prihvaćenosti te doprinose osjećaju dobrobiti.
Kad smo suočeni s teškoćama i ugrozom po naše zdravlje i život, kao u sadašnjoj pandemiji, još više nam je potrebna reafirmacija obiteljskog, kulturnog i nacionalnog identiteta. Ne smijemo odustati od rituala, tradicije i kolektivnog kontinuiteta.
Zbog toga je za građane Zagreba, koji su ove godine stradali i u potresu i u pandemiji i neće moći uživati u raskoši gradskog adventa kao do sada, veoma važno da je grad održao kontinutitet kroz raskošnu adventsku rasvjetu trgova i zgrada pod sloganom “Advent u Zagrebu – Osjetite svjetlost”. I gradonačelnik Milan Bandić se osvrnuo na psihološkou potrebu za kontinuitetom i tradicijom rekavši: “Danas smo se pritisnuti koronavirusom odlučili za Advent svijetla, obitelji i da ostanemo odgovorni”.
Kreativni načini za zajedničke trenutke i doživljaje uprkos izoliranosti
Iako se ove godine ne možemo okupljati uživo i biti u širokom društvu ljudi s kojima inače dijelimo osjećaj povezanosti, možemo biti kreativni oko načina kako ćemo dijeliti tradiciju i omogućiti si, uprkos izoliranosti, zajedničke trenutke i doživljaje. Nove tehnologije koje su nam prije pandemije »ometale« druženja i okupljanja, sada su nam postale važne za održavanje stalne povezanosti, kontinuiteta, za pomoć i podršku bliskih ljudi odnosno smanjivanju stresa i anksioznosti.
Socijalna psihologija nas uči da su socijalne grupe kao što su obitelj, prijatelji, kolege na poslu, zajednica u kojoj živimo i radimo… bitne za naše mentalno zdravlje i osjećaj dobrobiti, za osjećaj pripadnosti i prihvaćanja. Druženja u tim grupama – pa i onda kada su online, kada se viđamo preko malih ekrana – nam smanjuju stres, i omogućuju nam pomoć i podršku odnosno pomažu nam da zadovoljimo psihološke potrebe za sigurnošću, povezanošću i pripadnošću. Kada smo u društvu bliskih ljudi, to nas čini manje ranjivima, više optimističnim i popravlja nam raspoloženje.
Djeci i mladima su ovi obiteljski i tradicionalni rituali i običaji još potrebniji za očuvanje osjećaja pripadnosti i sigurnosti u njihovom životu. Da bi se dijete osjećalo sigurno, treba osjećaj da je njegov svijet predvidljiv, što mu omogućava da se razvije u prilagođenu, samopouzdanu i zrelu odraslu osobu.
Kao roditelji mi smo modeli, i djeca imitiraju naša ponašanja, vjerovanja i razmišljanja. Kad se zajedno s djecom prisjetimo lijepih događaja koje smo za blagdane imali, na primjer s našim roditeljima, tada učimo djecu cijeniti jednostavne životne trenutke, učimo ih tražiti i učiniti ove trenutke posebnima i u njihovim životima. Na taj način djeca razvijaju emocionalne odnose i s članovima obitelji s kojima ne žive, i sjećaju se onih koji više nisu s njima. Pričajući o blagdanskim događajima i o ljudima iz našega djetinjstva, oni postaju dio emocionalnog svijeta djeteta.
Drugi važan element obiteljske tradicije je ponavljanje aktivnosti. Ponavljanje je za dijete najbolje oruđe za učenje – rituali pokreću aktivnosti, a djeca vole ponavljanje jer im daje osjećaj sigurnosti i predvidljivosti u njihovom životu.
Evo nekoliko jednostavnih načina za stvaranje obiteljskih običaja s djecom, koje možete raditi i ovog Božića:
– Odaberite aktivnost koju uživate raditi sa svojom djecom za blagdane: to može biti izrada čestitki, poklona, kolača (kuhinja će možda biti uprljana, ali će dijete biti sretno i ponosno)… Ovaj Božić možete s djecom snimiti kratke video klipove kao čestitke. Napišite zajedno priču o tome što ste radili, na primjer, za prošli Božić, prepričavanje i čitanje takvih priča omogućuje djeci da ponovo ožive ugodno iskustvo, što će u njima potaknuti lijepa sjećanja i osjećaje.
– Ne zaboravite da rituali znače ponavljanje: Neka dio rituala za Božić i Novu godinu, bez obzira na pandemiju, bude isti kao prošlih godina. Na primjer, kićenje bora, zajedničko pravljenje kolača, božićni ručak…
– Zajednički provodite vrijeme s djetetom (npr. šetajte, tražite češere, radite zajedno aranžmane, crtajte…) To su sve prilike da saznate djetetove brige, emocije, da djetetu pomognete u razvijanju vještina prepoznavanja i imenovanja emocija.
– Napravite knjigu priča iz obiteljske blagdanske tradicije: na primjer napravite fotografije s djecom koje prikazuju njihovo sudjelovanje u obiteljskim, blagdanskim ritualima, zalijepite fotografije na raznobojne papire, neka vam dijete opisuje što prikazuje svaka fotografija, a vi zapišite njegov opis. Izmislite zajedno naslov vaše knjige, kreirajte naslovnu stranicu i uživajte zajednički oživljavajući svoje posebne obiteljske trenutke.
– Izražavajte zahvalnost: Na primjer zajedno s djecom pišite i crtajte na čemu ste sve zahvalni. Možete izraditi i staklenku zahvalnosti (napunite staklenku papirićima ili kamenčićima na kojima ste s djecom napisali ili nacrtali na čemu ste sve zahvalni) ili pisati dnevnik zahvalnosti. Znanstvena istraživanja povezuju prakticiranje zahvalnosti s emocionalnom dobrobiti.
– Potičite djecu na što cjelovitiji kontakt s članovima obitelji i prijateljima, tako da ih i vide ne samo čuju (video pozivi).
Sve navedeno jača otpornost djece koja im pomaže u procesu dobre prilagodbe pri suočavanju s teškoćama, traumama, prijetnjama i značajnim izvorima stresa. Budući da se sada svi zajedno nalazimo upravo u takvoj situaciji, važno je svakodnevno jačati otpornost djece. Kao što tjelesnom vježbom jačamo mišiće tako i prakticiranjem zahvalnosti, poticanjem zajedništva, jačanjem vještina prepoznavanja i suočavanja s emocijama, usmjeravanje na ono što možemo kontrolirati i aktivno suočavanje s tim stresorima… jačamo otpornost.
Jačajući tako djeci otpornost smanjit ćemo im ukupnu razinu stresa i pomoći da lakše prevladaju ovu krizu, a naučene vještine će im u kasnijem životu pomoći u suočavanju i nošenju sa stresnim situacijama.
Zato provodimo vrijeme s našom djecom, okitimo borove, ukrasnimo domove, nastavimo svoje obiteljske tradicije – bez obzira na pandemiju.
Piše: prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander
Ilustrativna fotografija: Johnatan Borba / Unsplash
Brojne ideje za zajedničke aktivnosti s djecom i savjete za jačanje otpornosti možete pronaći na web stranici Poliklinike za zaštitu djece i mladih:
