Svojom ljekovitošću i hranjivošću cikla (lat. Beta vulgaris subsp. rubra, engl. beetroot) se izdvaja od sveg povrća kojeg možemo uzgojiti u vlastitom vrtu, pa je stoga veoma korisno znati kako ju uzgajati i čuvati tako da nam uvijek dostupna, bilo za lijek bilo za hranu. Potiče od divlje srodnice koja i danas samoniklo rastoe na obalama Sredozemnog mora, a uzgajala se još u vrtovima stari Asiraca.
Grci su ju cijenili i prinosili kao žrtvu bogu Apolonu, a stari Rimljani su kao ljekovite koristili listove cikle – u to doba još nisu razvijene sorte za odebljalim korijenom. U starom Rimu bila je toliko popularna da je i do danas ponegdje opstalo ime “rimsko povrće” za ciklu, a na području Apeninskog poluotoka počeo je i intenzivni uzgoj sorti sa odebljalim korijenom. Danas se poglavito koristi zadebljali korijen cikle, a mnogo rijeđe lišće, koje se može pripremati kao špinat i blitva ili se svježe dodaje u sokove ili smoothije, no iako je bogato vitaminima i minearlima, zbog visoke količine oksalne kiseline ne preporučuju se za čestu uporabu.
Kako uvijek kod kuće imati svježu ciklu
Cikle prema obliku mogu biti okrugle, cilindrične i ovalne. Na našim prostorima najbolje uspijevaju i najpopularnije su sorte Bikor i Detroit. Planirajući uzgoj cikle u vlastitom povrtnjaku, vodimo računa o tome da je najzdravija svježa cikla, pa je treba sijati više puta tijekom godine, tako da je može sabirati od proljeća do kasne jeseni. Od sjetve do berbe, ovisno o sortnim karakteristikama, potrebno je 60 do 90 dana. Cikla može ostati u vrtu dugo, do studenoga, a treba je izvaditi prije prvih mrazeva. Preko zime se skladišti u trapu, odnosno kutiji s vlažnim pijeskom ili piljevinom, tako da možete imati svježu ciklu sve dok na vrtu sljedeće godine ne počne dospijevati mlada proljetna cikla.
Priprema tla, sjetva, njega
Cikla je druga kultura u plodoredu. Ne podnosi izravnu gnojidbu stajskim gnojem, pa je prihranjujte spororazgrađujućim kompleksnim gnojivom. Ako je tlo kiselo, treba mu dodati vapna. Tlo na kojem će cikla rasti mora biti dobro pripremljeno, rahlo i procijedno, jer se u suprotnom neće moći razviti zadebljali korijen.
Sijanje počinje već u veljači na zaštićenoj gredici, pod staklom, jer neće klijati ako je temperatura niža od 8 stupnjeva Celzijusa. Tek u travnju ciklu možemo početi sijanje na otvorenim gredicama. Glavna sjetva je u svibnju i lipnju, za plodove koje beremo tijekom ljeta te ukuhavamo ili zamrzavamo za zimu. Za kasno jesensku berbu sijemo tijekom ljeta – u srpnju i kolovozu.
Sijanje u rupice i redove
Prije sjetve sjemenke na nekoliko sati namočite u vodi. Dva su načina sijanja: u rupice, poput graška, ili u redove. Rupe trebaju biti plitke (2-3 cm dubine) međusobno udaljeno 10 cm. a u svaku stavljamo po tri sjemenke. Čim se pojavi jedan pravi list prorijedimo tako da ostavimo samo jednu biljku. Može se sijati i u redove, u brazde duboke 2-3 cm, a međusobno udaljene 20-30 cm.
Prorjeđujemo biljke čim dobiju prve listiće, a ponovimo to nakon 2-3 tjedna, pa još jednom kako biljke rastu. Poželjno je da u konačnici biljka od biljke bude udaljena desetak centimetara. Uglavnom se savjetuje da se ne ostavi pri prvom prorjeđivanju veliki razmak, jer takva cikla stvara veliki i neukusan korijen. Uz prorjeđivanje, pažljivo plijevite, okopavajte i prorahljujte tlo pazeći da ne oštetite korijen.
U prvim fazama razvoja biljke redovito zalijevajte. To je veoma važno, jer ne budu li biljke imale dovoljno vode, korijeni će ostati drvenasti, a kad padne kiše ili počnete naglo zalijevati, naglo će apsorbirati veću količinu tekućine pa će se rascijepiti.
Berba i spremanje za zimu
Počinje se brati kad postigne veličinu golf loptice, za kiseljenje je najbolja kad dostigne promjer 5 cm. Može se ostaviti da još naraste, ali se svakako treba pobrati prije nego što korijen počne drveniti.
Na proljeće zasijana cikla se mora pobrati kad joj se lišće obijesi prema tlu, a ljeti sijanu ciklu do prvih mrazeva. U toplim priobalnim krajevima gdje može i zimi ostati u tlu za vađenje prema potrebi. U kontintnetalnim krajevima zimi se može čuvati u trapu odnosno u hladnom podrumu. Ciklu izvađenu sredinom jeseni spremamo u sanducima s vlažnim pijeskom ili piljevinom, ostavljajući razmak između korijena.
Ako je redovito pregledavate i odstranjujete korijene koji počnu propadati, imate ćete je do sredine proljeća sljedeće godine, kad već dospjeva cikla koju zasijete na toploj gredici u veljači. Na taj način uvijek možete ciklu konzumirati svježu, što je i uvijet njenog ljekovitog djelovanja.
Preventivno i terapijsko uzimanje cikle
Još od davnina je cikla smatrana ljekovitom biljkom. Zbog njene crvene boje oduvijek su je preporučivali za obnavljanje krvi.
Godine 1961. Mađarski liječnik dr. Aleksandar Ferenci 1961. otkrio je da tvar antocijan, koja cikli daje crvenu boju, smanjuje stanicae tumora, a napadnuto tkivo ponovo poprima normalnu staničnu strukturu.
Cikla sadrži znatne količine željeza koje se ugrađuje u hemoglobin, nedostatak kojeg izaziva slabokrvnost.
Zbog obnavljanja krvi i ubijanja tumornih stanica, cikla se posebno preporuča kod oboljlih od leukemije.
Daljnjim istraživanjima utvrđeno je da cikla štiti od posljedica štetnog zračenja, poput rentgenskog i radioaktivnog, te liječi posljedice tih zračenja.
Sadrži i betain, ljekoviti sastojak koji djeluje na funkciju jetre i lučenje žuči, zbog čega je cikla odličan dodatak kurama detoksikacije i dijetama za mršavljenje.
U pučkoj se medicini koristi kod gastritisa, hemoroida i opstipacije i protiv slabokrvnosti, niskog tlaka.
Antocijan je snažan antioksidant pa se kure sa svježom ciklom preporučaju i za usporavanje degenerativnih bolesti te općenito starenja.
Preporuka Richarda Willforta u knjizi “Ljekovito bilje i njegova upotreba” (Mladost Zagreb, 1989.) je da se preventivno uzima po čaša svježe pripremljeno soka cikle tijekom dana, između obroka, u malim gutljajima. Kad je bolest nastupila, preporuča Willfort, kao terapija se pije u početku po pola litre sirovoga soka, a nakon poboljšanja stanja se smanji na čašu (četvrt litre), te se nastavlja još mjesec-dva već prema bolesti.
Kao i kod svih drugih ljekovitih čajeva i pripravaka, ne bi trebalo niti ovu preventivnu terapiju provoditi dulje od dva-tri mjeseca u kontinuitetu, stoga napravite barem mjesec dana pauze. Oprezni posebno trebaju biti bubrežni bolesnici te osobe s nedostatkom kalcija (osteopenija, osteoporoza) s obzirom da i korijen cikle sadrži oksalnu kiselinu. Zbog toga je općenita preporuka da cikla bude na jelovniku obitelji 2 do 3 puta tjedno.
Sok i salata od svježe cikle za mnoge su neugodna okusa, kod nekih izaziva i povraćanje, neke preplaši što mokraća i stolica nakon konzumacije cikle poprime crvenkastu boju, kao da je prisutno krvarenje.
Okus se može poboljšati tako da u salatu i sokovnik dodate drugo svježe povrće ili voće. Posebno je preporučljivo u sokovnik dodati mrkvu (ta će mješavina pozitivno djelovati kod gihta), naribani hren (za proljetno čišćenje krvi), sjemenke kima (za čišćenje crijeva) i med (za podizanje imuniteta).
Uzimanje cikle preventivno ili u sklopu terapije nema negativnih posljedica na bolesnika i ne oštećuje želučanu sluznicu pa se preporuča kao sredstvo podizanja imuniteta, koje će pomoći ljekovitom djelovanju konvencionalnih terapija koje pacijent uzima. Tek ubrana cikla daje 5 do 7 dl soka po kilogramu, a odstajala ili iz trapa znatno manje.
Nutritivne vrijednosti: minerali, vitamini C, B, A i P, folna kiselina, pektin
Cikla obiluje mineralima, pa ih u kilogramu cikle ima oko 1 dag. Najviše kalija, natrija i kalcija, te mangana, željeza, bakra, cinka, kobalta, joda, sumpora, broma, rubidija, cezija, stroncija i litija, a od vitamina najviše je vitamina C, zatim vitamina B1, B2, niacina, provitamina A i vitamina P. Bogata je i folnom kiselinom pa se preporuča trudnicama. Posebno vrijedna su vlakna u cikli. Kao i vlakna mrkve, vjerojatno zahvaljujući sadržaju pektina, imaju posebno zdravstveno djelovanje u prevenciji raka debelog crijeva i kardio-vaskularnih bolesti. Za tu svrhu ciklu treba jesti kao salatu, kuhanu ili sirovu.
Pripremanje soka od cikle
Ciklu treba dobro oprati i iščetkati četkicom za povrće. Za sokovnik, dovoljno je narezati korijen na komadiće i ubaciti ih u stroj. Po ukusu ili prema vitaminskom ili ljekovitom efektu koji želite dodati vaše soku cikle, dodajte mrkvu, list i korijen peršina ili celera, ili voće – jabuke, trešnje, jagode, marelice, naranče, mandarine, sok limuna. Po želji, zasladite medom.
Ako nemate sokovnik, ciklu što sitnije naribajte, prekrijte i pustite da odstoji nekoliko sati i pusti sok. Stavite u gazu ili lanenu krpu, pa istisnite sok.
I ovaj se sok, kao i drugi, može pasterizirati ili zamrzavati, pa tako čuvati za zimu. Ali čemu, kad punu vrijednost ima samo svježe pripremljen sok od cikle, a svježa cikla, iz vrta ili trapa, dostupna nam je cijele godine.
Salata od sirove cikle
Opran i očišćen korijen cikle sitno se nariba i začini jabučnim octom ili limunom, maslinovim uljem, solju prema ukusu
Salata od sirove cikle, hrena i celera
U jednakim omjerima naribajte korijen celera, hrena i cikle pa začinite jabučnim octom ili limunom, maslinovim uljem, solju i šećerom po ukusu.
Salata od kuhane cikle
Kod kuhanja cikle, kako bi što manje ljekovitog soka cikle otišlo u vodu za kuhanje, listove cikle odrežite dva tri centimetra iznad korijena. Dobro operite korijen, iščetkajte i stavite kuhati u uzavrelu slanu vodu.
Ako je moguće za kuhanje izaberite podjednako velike korijene cikle, optimalno bi bilo da su promjera 5 cm. Ako su različitih veličina, tada prvo stavite kuhati najveće, pa postepeno dodajte one manjih veličina, kako biste izbjegli raskuhavanje manjih. Kuha se oko pola sata. Tada probajte tankim nožićem ili štapićem za ražnjić probosti ciklu do sredine. Ako štapić lagano prolazi, isključite vatru i ocijedite ciklu. Kad se ohladila ogulite ju i narežite na ploške debljine do 0,5 cm. Začinite uljem, octom i solju. Posebno je ukusna ako ju pospete i sjemenkama kima.
Kuhana cikla u salati kao niti ona iz zamrzivača ili ukiseljena, nemaju onakvo ljekovito djelovanje kakvo ima svježa cikla. Ipak blagotvorno djeluje na krvnu sliku i na probavni sustav, i obogaćuje zimski jelovnik hranjivim tvarima.
Kiseljenje cikle
Cikla skuhamo i narežemo na ploške kao za salatu. Staklenke i poklopce steriliziramo sat vremena u pećnici zagrijanoj na 100 stupnjeva Celzijusovih. Kad se ohlade na sobnu temperaturu napunimo ih narezanom ciklom. Na vrh stavimo prekrižene štapiće odnosno pritiskivače za zimnicu, kako bi ploške ostale pokrivene kiselinom. U loncu zagrijte tekućinu za kiseljenje u kojoj je 1/4 alkoholnog octa, a 3/4 vode. Na litru tekućine dodajte malo soli, slabi prstohvat, i nekoliko zrna papra. Dodavanje šećera nije potrebno za bolje čuvanje ove zimnice, a i može pokvariti okus budući je cikla već sama po sebi slatka. Štoviše, cikla sadrži toliko šećera da je u 19. stoljeću u Poljskoj je radila tvornica šećera koji se dobivao iz cikle.
Prokuhajte tekućinu za kiseljenje pa još vrelom napunite staklenke sa narezanom ciklom do vrha. Nakon pola satadolijte tekućine za kiseljenje da nadoknadite tekućinu koju je “popila” cikla, dobro zatvorite staklenku pa ju stavite u pećnicu zagrijanu na 70 stupnjeva Celzijusovih. Nakon sat vremena isključite pećnicu i ostavite da se staklenke u njoj ohlade preko noći. Steriliziranje u pećnici je daleko praktičnije nego grijanje zatvorenih staklenki u velikom loncu s vodom, ali se odlučite za tu varijantu napravite ovako: na dno širokog lonca položite kuhinjsku krpu, na nju poredajte zatvorene staklenke s ciklom, dolijte hladne vode do visine 3/4 staklenki i grijte dok vode proključa. Tada skinite s vatre i ostavite da se staklenke ohlade u vodi.
Zamrzavanje cikle
U zamrzivaču ciklu mogu čuvati oni kojima je ukiseljena cikla prekisela. Odaberite korijene cikle veličine promjera 3-4 centimetra, dakle manje od onih za kiseljenje. Skuhajte, ohladite i ogulite pa spremite u vrećice u količinama dovoljnim za jednu upotrebu. Zimi ciklu izvadite iz zamrzivača večer prije korištenja, tako da se preko noći polagano odmrzne. Odmrznutu narežite na ploške i začinite za salatu.
Piše: Snježana Ivić Gerovac
Fotografije: Pixabax, Snježana Ivić Gerovac