Jedna je od najperspektivnijih i najbogatijih industrijskih zona u Kini je pokrajina Sichuan, u svijetu poznata po ljutoj hrani i divovskim pandama. Kinezi se posebno ponose time da se ovdje proizvede svaki drugi iPhone. I mene je posao doveo u njihov glavni grad Chengdu u kojem živi oko 10 milijuna stanovnika. Za razliku od drugih kineskih gradova u kojima sam bila, a u kojima su problem smog i onečišćenje, ovaj je zelen, sa nekoliko velikih parkova.
Posljednja stanica prije uspona na Tibet
Grad čiji je zaštitni znak panda nalazi se u podnožju Himalaja i posljednja je kineska stanica prije uspona na Tibet, tako da je stjecište brojnih turista.
Prva i najpoznatija atrakcija je središnji gradski trg Tianfu na kojem se nalazi golema Mao Tse-Tungova statua okružena sa nekoliko fontana koje točno u podne te uz zalazak sunca počinju atraktivnu i muzički sinhroniziranu vodenu predstavu. Vrijeme kulturne revolucije daleko je u prošlosti, pa danas s pogledom na nekadašnjeg Velikog vođu Kine ulazimo u golemi atraktivni shoping centar.
U Chengduu se jako osjeti sraz tradicionalne Kine i novog industrijskog razvoja koji donosi drugačiji, zapadno orjentirani, brzi način života. Kineski novi bogataši voze luksuzne terence, izlaze u skupe francuske i talijanske restorane, lokale i diskoteke po uzoru na europske, a usvojili su i običaj da odlaze na duge vikende izvan grada, u prirodu.
Pojava plavuše još je senzacija
Chengdu je, zahvaljujući svom ekonomskom razvoju, po brojnosti novih bogataša i po načinu života dostigao Shanghai i Beijing. Dok su mladi usvojili zapadnjačke običaje izlazaka, stariji se drže tradicionalnih okupljanja. Pa tako, zađete li u ulice odmah iza modernih shoping centara, pred vama je prizor kao da je vrijeme stalo. Pored visokih zgrada, stambenih ili poslovnih, još se uvijek mogu naći potleušice pred kojima žene peru kosu u lavoru, a starci sjede bosonogi i polako žvaču sjemenke suncokreta. Treba li govoriti da je pojava plavuše u ovim četvrtima još uvijek senzacija, pa su mi za prolaska ovim dijelom stalno prilazili i djeca i stariji moleći da se slikam s njima.
Doputuje li u Chengdu, svakako trebate posjetiti stari dio grada, posebno ulicu Jinly, koja je puna malih tradicijskih hotela, butika i antikvarijata. To je i mjesto večernjeg izlaska u neki od brojnih restorana, lokala i noćnih klubova.
Magična opera pod maskama u kući čaja
Ono što su na zapadu kafići i pubovi, u Kini su kuće čaja, gdje se sve generacije okupljaju i druže piju čaj, najčešće od jasmina ili zeleni. Kuće čaja polako odumiru u većim kineskim gradovima ali se može reći da su se u Changduu održale i da ih mnogi ljudi i dalje svakodnevno posjećuju. Tradicionalni Kinez u svome danu uvijek nalazi vrijeme za svoju obitelj, svoj posao i svoju kuću čaja.
Kuće čaja su na svakom koraku, a karakteristične su po tradicionalnom namještaju, stolicama od bambusa, kvadratnim stolovima, porculanskim šalicama za čaj, bakrenim čajnicima te specijalnim nalijevanjem vode u čajnike, na što su konobari jako ponosni. Osim razgovora o svemu i svačemu, tu se često igra popularan mahjong, kako zovu kineski šah, igru slaganja pločica, koja se igra u četvoro i često za novac.
Mnoge kuće čaja organiziraju predstave sichuanske opere, tradicionalne predstave koja uključuje mađioničare, folklorne muzičare i plesače. Sadržajem i izgledom podsjeća više na burleskni cabaret nego na operu. Tematika je lokalnog karaktera, odražava tradicionalne običaje i često je duhovita. Izvođači nose tradicionalne, živopisne kostime. Te performance nazivaju i magičnom operom, zbog toga što glumci pred publikom nevjerojatnom brzinom, neprimjetnim pokretima, izmjenjuju svilene maske na licu kako bi iskazali različita raspoloženja. To je vještina koja se posebno uči, a tajna se čuva te se prenosi sa generacije na generaciju. Guenessov rekorder, majstor sichuanske opere Peng Denghuai za taj je rekord promjenio masku 14 puta u samo pola minute.
Zečje glave kao grickalice i masaža ušiju štapićima
Europljanina će u nekim kućama čaja iznenaditi posluživanje sichuanskog specijaliteta, prženih sitnih zečjih glava kao grickalica, te usluga masiranja ušiju, koja se nudi i u frizerskim salonima. Dok piju čaj ili peru kosu, gostima maseri sa štapićima za uši obloženima vatom i pokretima kojima mi čistimo uši masiraju unutrašnjost uha. To masiranje traje 20 minuta, a oni koji su probali tvrde da zaista opušta, te da se koristi i za uspavljivanje djece.
Stariji ljudi se često skupljaju i druže po parkovima, vježbaju u grupama, plešu ili igraju drušvene igre. Takve se grupe mogu vidjeti od zore, kada počinju dan zajedničkim vježbanjem, preko piknika u parku sve do navečer kada pleše na muziku sa CD playera.
Večernji izlazak u karaoke barove
U Chengduu je , kao i u drugim velikim kineskim gradovima veoma popularan večernji izlazak u karaoke barove. Prepoznat ćete ih po natpisu “KTV”. Raspon je takvih barova od jeftinih lokala sa bezalkoholnim pićima, gdje se okupljaju mladi, sve do elitinih privatnih sala gdje poslovni partneri dovode svoje goste. Na takvom poslovnom izlasku nepristojno bi bilo odbiti zapjevati, posebno kad su se vaši domaćini potrudili iznajmiti salu i znaju da znate kineski, pa sam tako i ja propjevala na kineskim karaokama. Lokali su u Kini puni dima, mnogi puše, pa čak i u restoranima.
Tko nije putovao ili poslovao sa Sichuanom, zacjelo je čuo za ovu pokrajinu po hrani. Sichuanska je kuhinja ljuta i veoma začinjena. Domaći su specijaliteti, primjerice, piletina Kung Pao i Hot Pot (Huoguo) neka vrsta fondua. Kada naručite to jelo na stolu vam serviraju veliku zdjelu kipuće juhe, koja se i dalje kuha na plinskim podlošcima, a u nju sami stavljate sirove narezane komade mesa, ribe, povrća i tjestenine. Svatko naručuje svoje sirove namirnice, temeljac juhe i sam kuha svoj Hot Pot.
Chengdu je zeleni grad s brojnim parkovima
Iako sam već dosta putovala i jela po Kini, u Sichuanu sam prvi puta vidjela da služe i pohane pačje jezike koji izgledaju kao desetak centimetara dugi štapići, koje sam ipak propustila probati. Ako se u Kini zaželite predahnuti uz zapadnjačku, odnosno europsku hranu, obično je ona dosta loše pripremljena i zaista papreno skupa. No Kinezi brzo uče, a europski i američki kuhari se se češće mogu zateći u kuhinjama francuskih i talijanskih restorana u Kini.
Opuštanje na trosatnoj masaži s tri mirisna ulja
Tko se želi opustiti, preporučam autentičnu kinesku masažu na koju treba otiči u lokalni salon, a nikako u hotelski spa, gdje će usluga biti kraća, puno skuplja i lošija. Izvorna masaža rukama i nogama je ritual koji traje tri sata, mijenjaju se tri mirisna ulja i stimulira energetske točke, pa ste nakon nje puni energije.
I dalje najpopularnija zabava je pjevanje u karaoke barovima
Treba si priuštiti i tretman u frizerskom salonu u Chengduu. I pranje kose je dugotrajan ritual, povezan sa masažama tjemena i ušiju, umjesto da se sjedi u stolici klijent leži. Već sam takve salone vidjela u drugim gradovima, ali u Chengduu su zaista posebni, a umjesto šampona i regeneratora koriste aromatične biljne mješavine. U Kini se treba priviknuti da je uvijek prisutno mnogo ljudi – sa dvije klijentice u frizerskom salonu bavit će se i desetak zaposlenih.
Divovske pande
Nedaleko od grada je Panda Base, veliki prirodni rezervat u kojem se nalazi oko 90 umiljatih crno-bijelih medvjeda koji se hrane bambusom. Ako se nema vremena otići u taj ili neki drugi panda resort u sjevernom dijelu grada je Chengo Zoo, a kako je panda zaštitni znak Chengdua u središtu grada se nalazi srebrna statua pande sa mladunčetom, a često se održavaju razne manifestacije vezane uz pande, poput veoma posjećenog Tjedna pandi.
Obavezno je i provesti se ulicama grada u moderniziranom bicikl-taxiju, san lun che je zapravo bicikl – rikša s ugrađenim motorom, s kabinom iza vozača u kojoj sjedi putnik. U nekim su dijelovima grada zabranjeni, kako ne bi ometali sve jači promet i brojne tayija. Isplati ih se ipak pronaći i tako doživjeti Kinu.
U samom su tri tisuće godine stara arheološka nalazišta Jisha, na kojem su pronađene stare alatke, oruđe, posuđe i nakit, često od zlata i žada, danas izloženi u dva muzeja.
Budistički hram kojeg pohodi najviše turista i domaćeg stanovništva je Wenshu posvećen budističkom predstavniku mudrusti Wenshu Punsa. Nakon razgledavanja 450 Buddhinih statua, hrama i parka, ovdje se možete odmoriti u veoma cijenjenjojkući čaja te vegetarijanskom restoranu sa prekrasnim pogledom na vrt. Vrijedan posjeta je i Qingyang, najstariji i najveći taoistički hram u ovom dijelu Kine.
Piše: Gordana Popović