Kumato je novouzgojena, patentirana sorta rajčica jedinstvena i izgledom i okusom. Kultivari dolaze u paleti boja od tamnocrvne do čokoladno smeđe i u dvije veličine: kao mini-rajčice i srednje velike rajčice. Po okusu se razlikuju od obične rajčice – intenzivnog su voćnog slatko-kiselog okusa. Posebne su i po tome što su ukusne bez obzira na stupanj zrelosti – može ih se jesti i dok su zelene.
S bojom se mijenja okus ploda, smeđenjem postaje slađi, ali je ukusan cijelo vrijeme zriobe. Sljedeća prednost kumato rajčice je u čvrstoći – lako se reže na tanke kriške, a istovremeno je sočan. Zbog toga je idealan dodatak sendvičima. Koristi se kao običan paradajz u salatama i jelima, a poseban je doživljaj kad se napravi salata sa kumatom, žutom i crvenom rajčicom. Tamnocrveni kumato posebno je dobar kao dodataka kuhanim jelima, a smeđi u sirovim salatama. Ima sve zdravstvene blagodati kao i običan paradajz, pa i jednu dodatnu: kako sadrži više fruktoze, a manje kiseline, preporučljiv je osobama kod kojih običan paradajz izaziva želučanu kiselinu.
Nastao prirodnim križanjem, bez GMO-a
Kumato je nastao slijedom zapažanja španjolskog uzgajivača Luisa Ortege koji je 70-tih godina prošlog stoljeća primijetio da su plodovi paradajza koji dobivaju manje vode, primjerice za suše, slađi, tamniji i intenzivnijeg okusa. Tako je došao na ideju ciljano uzgojiti tamnije paradajze autentičnog okusa.
Sorta kumato je dobivena bez genetičkog modificiranja, a uzgaja se proteklih dvadeset godina, sada već u cijelom svijetu. Razvijan je prirodnim križanjem domaćeg i divljeg paradajza. Ekološka je prednost kumata što u hidroponskim uvijetima uzgoja troši manje vode i energije nego običan paradajz. Dostupan je cijele godine, a vrhunac je berbe kasno ljeto.
Kumato rajčice na fotografijama snimljene su u vrtu obitelji Mikolavčić u Zagrebu. Uzgajaju ih već nekoliko godina i jako su ponosni na njih. Kako nam kažu, rastu uz obične rajčice u plasteniku, bez posebnih uvijeta.
Piše: Agatha Borošak
Foto: Ljerka Mikolavčić