MAKSIMIR: Remek djelo vrtne umjetnosti u Zagrebu

Ono što je kraljevski vrt Kensington Londonu, park Tuileries Parizu, Tiergarten Berlinu, Laxenburg Beču – to je perivoj Maksimir Zagrebu.

Već više od dvjesto godina generacije Zagrepčana od prvih dječjih koraka do umirovljeničkih dana svoju radost, mir i odmor nalaze u velikom prelijepom gradskom parku – Maksimiru. Nekada je to bila golema park – šuma na rubu grada koja se stapala sa sljemenskim obroncima i poljima na istoku i jugu, a danas je taj park sastavni dio Zagreba.

Sličneteme

Kako odabrati cipele za aktivnosti na otvorenom? Četiri savjeta za muškarce

31. listopada 2023.

FUNTANJANSKI GUŠTI: U 7 restorana promotivna cijena menija od tri slijeda s čašom vina za 22 €

19. rujna 2023.

KAŠTEL PINETA: Povratak prirodi i obiteljskoj toplini uz dobru hranu i vino na istarski način

21. travnja 2023.

Maksimilijanov mir

Maksimir je prvi i najstariji gradski perivoj u jugoistočnoj Europi. Začeo ga je zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac davne 1794. godine. No, dovršenje parka morao je prekinuti pritisnut dramatičnim zbivanjima onoga vremena. Bečki ga je dvor optužio za zavjeru protiv monarhije, da stvara park u francuskom stilu, da je jakobinac, demokrat, mason, bezvjerac. Iz toga doba ostalo je ime parka: Maksimilijanov mir – Maksimir.

Haulikovo zlatno doba 

Zlatno doba Maksimira nastaje u vrijeme prvog zagrebačkog nadbiskupa i kardinala, dobročinitelja i domoljuba Juraja Haulika. Njegovim zalaganjem park je postao remek-djelo vrtne umjetnosti, dobio je oblik romatničnog engleskog pejsažnog perivoja. Taj je posao Haulik povjerio tadašnjim vrhunskim europskim majstorima: arhitektu Franzu Schüchtu, građevinaru Leopoldu Philippu, kiparu Josipu Kressmannu i vitražisti Antonu Kothgasseru. Sve je njih Haulik doveo iz bečkog Laxenburga. Glavni vrtlar bio je Franjo Serafin Korbler.

Hram prirode

Iskrčeni su golemi prostori, uređene su livade i proplanci, putovi, staze, potoci, jezera i mostovi, sagrađeni su glavni ulaz, Koliba za goste, Švicarska kuća, Vidikovac, Ljetnikovac, Vratareva kućica, Mirna koliba, Brezova koliba, paviljoni Jeka, Bellevue, Hram prirode, Narodni hram, Kišobran, Glorietta, postavljeni su kipovi Žetelica, Dječja grupa i Ribar, te skulptura bečkog majstora Antona Dominika Fernkorna – Sveti Juraj u borbi sa zmajem. Nasuprot glavnom ulazu sagrađena je gostionica, a u parku pivovara. Jezerima su plovili čamci na vesla, jedrilica, pa čak i parobrod. Gospodarski dio dobio je svilanu, siranu, pčelinjak, voćnjak, peradarnik, fazaneriju, jelenjak, te jezerce za uzgoj pijavica u liječničke svrhe. Sagrađena je i kapelica Svetog Jurja za koju je Haulik želio da mu bude posljednje počivalište. Park je dobio novo ime. U to je vrijeme nazivan je po njegovom tvorcu – Jurjevac i Jurjaves. Juraj Haulik ipak je sahranjen u zagrebačkoj prvostolnici, a park je prepušten novim gospodarima i turbulentnim vremenima koja su dolazila.

Maksimirska mogila

Puno toga iz Haulikova doba nestalo je, ali nastalo je i nešto novo. Na istoku su podignuti Agronomski fakultet s poljoprivrednim dobrom. Park je 1925. dobio Zoološki vrt. Od kipova ostao je samo Ribar, dok je Sv, Juraj preseljen u grad, kod zgrade HNK. Usred parka sagrađena je pozornica, gdje je održana prva prvomajska proslava iste godine kada i drugdje u svijetu – HNK je izvelo Gundulićevu „Dubravku“ i Shakespeareov „San ljetne noći“. Pučke prvomjaske proslave postale su tradicija. Godine 1925. podignuta je na mjestu nekadašnjeg paviljona Kišobran, Maksimirska mogila, u spomen na tisuću godina hrvatskog kraljevstva. Osnovu je izradio zagrebački arhitekt Aleksandar Freudenreich, a humka je nastala donošenjem grumena zemlje iz 155 hrvatskih povijesnih mjesta: s polja gdje je okrunjen prvi hrvatski kralj Tomislav, ispod Gupčeve lipe u Gornjoj Stubici, iz starog grada Zrinjskih u Čakovcu, iz Strossmayerove rodne kuće u Osijeku, s Gvozda gdje je poginuo posljednji hrvatski kralj…

Građanima “da ih ove nedužne radosti prirode osvježe i pridignu”

Tu su još iz Haulikova doba Vidikovac, Švicarska kuća, Paviljon Jeka,Vratareva kućica, kapelica Sv. Jurja, prostrane livade i svijetli proplanci, jezera, mostovi, sjenovite šetnice, šumski putovi i puteljci. Tu je i obelisk koji je nadbiskup Haulik dao postaviti u tadašnjoj Dolini dalija, u povodu završetka radova u parku Maksimir. Na brončanoj ploči latinskim je jezikom napisana Haulikova posveta:

Maksimir je i danas mjesto za ugodnu šetnju, odmor na klupi, uživanje u zelenilu, pjevu ptica, za igru i prvi učenički školski sat u prirodi. Za posjet Zoološkom vrtu, gdje prebiva oko tisuću životinja i 200 životinjskih vrsta iz svih krajeva svijeta. Maksimir je Zagrepčanima upravo ono kako su to zamislili njegovi stvaratelji – Vrhovec i Haulik. Oni u njemu uživaju kao u svom zajedničkom domu i zajedničkom vrtu, koji rado uređuju i njegov ugođaj dijele sa svojim gostima i svim namjernicima željnim odmora i mira.

Piše: Mladen Gerovac

Snimio: Toni Hnojčik