Nema bolje zelene salate od one tek ubrane, iz vlastitog vrta. Zelena salata (lat. Lactuca sativa, engl. lettuce) jede se sirova, pa je njezina svježina presudna za hranjivu vrijednost i okus. Bogata je vitaminima i mineralima, primjerice folnom kiselinom.
Razvijene su brojne sorte zelene salate tako da je uz mudru kombinaciju možemo svježu brati tijekom cijele godine, na otvorenom ili u plasteniku. Za potrebe jedne obitelji ne treba odjednom sijati cijelu vrećicu sjemenki, nego ju koristimo u dva navrata. Sijemo po pola vrećice, u razmaku od 10 do 14 dana. Tako ćemo produljiti berbu. Vegetacija zelene salate je kratka, ovisno o sorti to je 45 do 70 dana od sjetve do berbe.
Najpovoljniji uvjeti za formiranje glavica zelene salate su sunčani dani (15 do 20 stupnjeva Celzijusa), prohladne noći i dosta vlage u tlu. Visoke temperature i suho vrijeme dovode do tjeranja salate u cvijet, kada listovi postanu žuti i gorku. Većina je zelenih salata stoga najpogodnija za ranoproljetnu sjetvu (veljača-ožujak) s proljetnom i ranoljetnom berbom (travanj-lipanj), te za kasnoljetnu sjetvu (kolovoz-rujan) i jesensku berbu (rujan-listopad). Uzgoj zelene salate za ljetnu i zimsku berbu je također moguć, ali uz dobar izbor sorti zelene salate koje takve uvjete mogu podnositi (npr. rimska salata ili saladin ledenka). Uobičajeno je za zelene lisnate salate u ljetnom i zimskom periodu zato uzgajati radiče, endivije i matovilce.
Glavne vrste salate su lisnate (npr. vučji jezik kojem otkidamo listove) i glavate među koje spadaju kristalke i puterice. Kristalke su salate hrskavih nazubljenih listova, a puterice (maslenke) imaju nježne meke listove s ravnim rubovima. Razlikujemo također salate koje se beru jednokratno rezanjem cijelih glavica (npr. puterice i kristalke, rimska salata) i one kojima režemo vanjske listove ili rozete, a čuvamo srčiku, pa tako salatu s iste stabiljke beremo nekoliko puta tijekom vegetacije (npr. vučji jezik).
Sorte salate
Razvijeno je više od 200 sorti salata, a na našem ih se tržištu nudi pedesetak. Kod odabira sorte treba obratiti pozornost na to kada je sjetva, kada je berba, kolika je duljina vegetacije i kako ta sorta podnosi ljetne vrućine. Ovdje ćemo navesti nekoliko sorti koje su popularne kod nas i mogu činiti cjelogodišnji ciklus uzgoja i berbe:
Majska kraljica – za ranoproljetnu i jesensku sjetvu – oblikuje nježne, srednje krupne glavice, ne podnosi ljetne vrućine i duge dane
Ljubljanska ledenka – za ranoproljetnu sjetvu – ima krupne glavica, listovi su krupni, hrskavi, malo naborani, žutozelene boje
Venezia (vučji jezik) – starinska sorta salate za rezanje, za ranoproljetnu i kasnoljetnu sjetvu –
Saladin ledenka – kristalka za ljetnu sjetvu, ne ide u cvijet
Catalogna – brzorastuća lisnata salata s vegetacijom 25 do 55 dana, s nazubljenim listovima koja se bere i sije cijele godine – režu se listovi, dobro podnosi i zimu i ljeto
Grazer Hrauthauptel – hrskava sorta kristalke velikih glavica, sije se i bere cijele godine, dobro podnosi ljeto i zimu
Lollo Rossa – lisnata salata za rezanje listova odnosno rozeta koje izbijaju s glavne stabiljke, pogodna za cjelogodišnji uzgoj
Puterica Čudo 4 sezone – zelena salata s crvenim obrubom listova, beru se glavice, prilagođena je uzgoju cijele sezone, vegetacija traje 60 dana
Romana (rimska) salata – lisnata uspravna salata koja se može uzastopno sijati kroz cijelu godinu, otporna je na ljetno procvjetavanje
Zagrebačka kristalka – ljetna glavata salata krhkih listova – sije se na proljeće i ljeti svakih 10 do 14 dana, dobro podnosi vrućine
Posavka – kristalka krhkih listova za jesensku sjetvu i ranoproljetnu berbu – sije se u rujnu, prorijedi početkom listopada, a preko zime se gredica prekriva agrotekstilom – u proljeće oblikuje crvenozelene glavice
Sjetva i uzgoj
Zelena salata se može sijati izravno na gredicu ili se presađuje.
Kod sjetve na gredicu pripreme se kanalići duboki 1 cm, a međusobno udaljeni 30 cm. Sjeme je veoma sitno i lagano, pa se sije iz ruke, rijetko, u pripremljeni kanalić. Zastre se potom tankim slojem zemlje i dobro zalije. Kad biljčice formiraju dva prava lista prorijede se na međusobni razmak 5 cm. Kad malo narastu ponovo se prorijede i tako još nekolik puta dok ne dođu na međusobni razmak 25 do 35 cm. Biljčice koje smo uklonili s gredice kod prorijeđivanja mogu se koristiti kao presadnice, mogu se primjerice posuditi uz rubove drugih gredica ili među luk, ili ih se može pripremiti za jelo u salatama.
Kod sjetve za presadnice u zatvorenim klijalištima biljčice se prepikiraju kad dobiju dva prava lista, a presađuju se kad narastu na visinu oko 5 cm odnosno nakon tri tjedna u redove na gredice – razmak redova je 30 cm, a razmak između biljčica u redovima je 25 do 30 cm.
Zahtijeva humusno, bogato tlo koje dobro zadržava vlagu, i redovno dakle svakodnevno zalijevanje. Može se uzgajati između redova povrća koje raste polaganije (mrkva, luk, češnjak). Od nicanja do berbe potrebno je između 45 do 70 dana, ovisno o sorti.
Može se uzgajati i u loncima/vrećama na balkonima i terasama te na plitkim povišenim greciama jer korijen ide na dubinu najviše do 15 cm.
Piše: Agatha Borošak
Snimila: Snježana Ivić Gerovac