Nevena Rendeli prije godinu je dana tek upisala školu trčanja na zagrebačkom Savskom nasipu, a danas iza sebe ima već osam utrka, među kojima i respektabilna dva istrčana polumaratona u Zagrebu i Splitu. Proteklog je vikenda voditeljica i urednica HRT-a u Zadru istrčala 14 kilometara na masovnoj utrci Wings for life, a spremno se odazvala i pozivu da sudjeluje i u projektu popularizacije trčanja “Pokreni”. Cilj je dobiti na trčanje nekog prijatelja netrkača ili dozvoliti nekom da pokrene vas. Uz svog trkačkog partnera početnik će se postepeno utrenirati, a na kraju i sudjelovati na utrci na Bundeku i protrčati minimalno 5 kilometara.
“Ako mogu trčati ja, može svatko!”
– Ako mogu trčati ja, vjerujte mi onda može svatko. U mladosti sam svašta trenirala, ali nisam bila ni za što talentirana. Pokazalo se da za trčanje ne moraš imati poseban talent. Trčati mogu svi. Iako je to samački sport – trčiš sam sa sobom – u početku treba krenuti s nekim jer će te društvo motivirati. Na aplikaciji Endomondo postavljen je izazov trkačima da pokrenu netrkače, a sama sam pokrenula svoju prijateljicu Danijelu Kosić. – kaže Rendeli. Sama je počela trčati u travnju 2014. sa prijateljicama Amalijom Bilušić i Ivanom Pašalć Pućo. Prošle su zajedno godinu dana škole trčanja, a sada su sve i članice AK Perpetuum Mobile i zajedno trče i na utrkama:
– Mene je pokrenulo gostovanje naše maratonke Đurđice Orepić u emisiji “Subotom ujutro”, u sklopu teme o hedonističkom maratonu u francuskom Medocu, gdje se trči kroz vinograde, uz ponudu finih vina i jela duž staze. Kad sam vidjela kako fenomenalno ta žena izgleda sa 50 godina, i kad mi je još ispričala da je tek sa 47 godina počela trčati, a već je istrčala i poznati Ironman na Mallorci, nisam mogla vjerovati. Iskreno priznajem da mi je njen izgled bio prvi poticaj da poželim i ja trčati. Pomislila sam, ako je mogla ona početi sa 47 godina, što ne bih ja 33 godine. Odlučujuće je bilo što se trenira na Savskom nasipu, što mi je blizu posla, pa sam za trčanje mogla naći vremena, a tu su bile i moje dvije prijateljice koje su krenule trčati sa mnom.
U zoni: “Dehidriraš, bole te noge, boriš se sa sobom, ali trčiš dalje”
Brzo nakon toga su zaredale i utrke: 1. lipnja 2014. je bila prva službena utrka 5 km na Plitvicama sa školom trčanja, pa vinski polumaraton u Istri 21 km, pa zagrebački polumaraton 21 km, na ljubljanskom maratonu 10 km, potom Zagrebački noćni cener 10 km, proljetos na Brijunima 14 km, u Splitu 21 km, u Zadru na Wings for life 14 km. U ovoj sezoni je već premašila kvotu, pa planira trčati još samo 16. svbnja 10 km u Petrčanima u sklopu 2. Falkensteiner Puna Skala Triatlona i na Bundeku završnu utrku akcije “Pokreni”. Trenira tri puta tjedno: tijekom tjedna su treninzi kraći, 2 puta po 7 km, odnosno najviše sat vremena u terminu, a vikendom istrčava do 18 km.Uživam u trčanju jer ono ima posebnu psihološku dimenziju. Tijelo ti može postavljati neke granice, ali svojom voljom ti ih rušiš. Da biste počeli trčati dugometražno, dakle duže od 15 minuta, morate biti i dovoljno zreli i u takvoj životnoj situaciji da vam trčanje nešto znači. Meni je prošle godine bila takva životna faza da mi je trebalo da se ispraznim i destresiram – kaže Nevena:
– Ako vas netko tjera na trčanje, nema šanse da protrčite, morate naći motiv. A ako vam je jedini motiv smršaviti i steći kondiciju to neće biti dovoljno da počnete trčati. Kad trčite, nakon nekog vremena isprazni vam se glava, kako mi trkači kažemo “padnete u zonu”. Tada niste posve svjesni niti boli niti toga da trčite. Imate osjećaj kao da sebe gledate izvana – trčanje je zapravo neka vrsta meditacije. Dehidriraš, bole te noge, boriš se sam sa sobom, ali trčiš i dalje. Tada shvatiš da možeš sam upravljati svojim tijelom i glavom. To pomaže i u drugim stvarima u životu. Kad prihvatiš da sam sebi postavljaš granice, sve postaje lakše. Zbog trčanja si izgledam bolje, pretvorila sam se sva u mišiće, ali važnije su mi psihičke promjene: smirenija sam, znam kanalizirati stres, imam jaču moć koncentracije. U svakom slučaju preporučam: počnite trčati!
Kako se pokrenuti i početi trčati?
- Trčanje daje slobodu u vremenu i prostoru, u vrlo kratkom vremenu stvara naviku i omogućuje postizanje zadanih ciljeva čime raste osjećaj zadovoljstva i samopouzdanje.
- Statistike govore da osobe koje trče između jednog i dva i pol sata tjedno produžuju život za šest godina (6.2 godine kod muškaraca / 5.6 godina kod žena).
- Cilj Endomondo Izazova je četiri tjedna zaredom trenirati barem dva puta tjedno. Tijekom svakog treninga svaki trkač ima za cilj proći barem 2,5 kilometra.
- Kako bi omogućili svim timovima jednake uvjete natjecanja, i kako trkači „početnici“ ne bi odustali, svaki dodatni trening neće se računati za izazov.
- Cilj je da novi trkači zavole trčanje, pa organizatori pozivaju trkačke parove ili timove da zajedničke fotografije, video uratke kao i fotografije zajedničkih treninga postaju na FB stranicu POKRENI (link:https://www.facebook.com/PoKRENIbyGRAWE?fref=ts) uz hashtag #PoKRENI kako bi svoj entuzijazam i napredak podijelili sa svima onima koji se možda još dvoume i kako bi proširili i pokrenuli pozitivnu promjenu kod što više ljudi.
- Za one koji žele, putem Endomondo aplikacije otvoren je i izazov koji prati napredak prijavljenih timova. Tim čine “iskusni” trkač, koji je pokrenuo trkača “početnika” ili trkače “početnike”. Ograničenja za sudionike ne postoje. Dobrodošli su svi koji žele trčati i baviti se zdravim životom.
*Korisnici se za početak prijavljuju tako da putem svojih pametnih telefona preuzimaju besplatnu aplikaciju Endomondo. Trkači bilježe svoje treninge putem aplikacije (bitna je provjera da mobilni uređaj “hvata” GPS na ruti na kojoj timovi trče kako bi ostvarenja ostala i službeno zabilježena kod organizatora). Isključivo treninzi koji su praćeni GPS-om broje se u Izazovu.
- Pobjednik je onaj tim čiji “iskusni” trkač pokrene najveći broj trkača “početnika” od kojih je svaki pojedinačno tijekom četiri tjedna trčao barem dva puta tjedno i po treningu i prošao barem 2,5 km. GRAWE osiguranje, organizator projekta nagrađuje pobjednike izazova simboličnim darovima.
Piše: Agatha Borošak
Fotografije: osobna arhiva Nevene Rendeli / Instagram Facebook