Svi sanjamo o tome da smršavimo bez gladovanja. Uspjelo je to Jasni Karavanić slijedeći pravila LCHF iliti paleo prehrane. Pohvalila se, s pravom, kako je u osam mjeseci smršavila 31,6 kg te iz traperica br. 48 s lakoćom uklizila u one broj 38. Evo njenog pisma, ujedno zahvalnice i svjedočanstva, koje je poslala nutricionistici i zagovornici LCHF prehrane Aniti Šupe za objavu na blogu Istine i laži o hrani:
“Bila sam očajna i mislila da mi nema spasa”
“Nakon cjeloživotne borbe sa debljinom već sam bila odustala od gladovanja, posebno kad sam prošle jeseni dobila novih 6 kila za samo deset dana (počela uzimati hormone). Definitivno sam zaključila da mi nema spasa i da ću zauvijek ostati nesretna stokilašica. Na LCHF sam krenula sasvim slučajno vidjevši Anitu kako govori u emisiji “8. kat”. Počela sam čitati tekstove na njenom blogu i slijedeći obrok je bio LCHF.
Nakon prvog LCHF obroka sve se zavrtjelo filmskom brzinom, kupila sam knjigu i samo krenula. Moram priznati da sam prvih tjedan-dva iz nesnalaženja što da kuham jela jaja i pancetu skoro svaki dan, no kile su se počele topiti. To je bilo 04.12 2012. Kad je došao Božić napravila sam LCHF kuglice da preživim, no nije bilo šanse da pokleknem pred hranom koja nije LCHF. Uglavnom od tog početka do danas sam smršavjela 31,6 kg i iz traperica br 48 ušla u br 38!
“Moje se mozak promijenio”
Moje iskustvo je kada se osvrnem na protekle mjesece takvo da sam se od samih početaka striktno pridržavala Anitinih uputstava – JELA SAM SAMO KADA SAM GLADNA I ODGURNULA TANJUR NA PRVI ZNAK SITOSTI, to je onaj osjećaj kada te u želucu zategne i to je definitivno bio KLJUČNI momenat. Tako sam vrlo brzo svoje hranjenje svela na jedan, do jedan i pol obrok dnevno i doista nisam bila gladna, a navečer sam posezala za nešto bajama, kokosovog čipsa i brusnica. To su bile moje grickalice uz tv (ali ne puno).
Nastojala sam prvi obrok jesti što kasnije da me duže drži sitom i da ne večeram, osim tih bajama, a ako bih bila gladna samo bih pojela zalogaj dva i to je to – vrlo brzo sam se osjećala sitom. Moj obrok se sastojao. Primjerice, od juhe od kosti sa povrćem, na maslu izdinstanog poriluka i mrkve uz malo milerama i gotovo nikad nisam uspjela pojesti cijeli komad mesa. Nisam pekla LCHF kruh i ostale zamjene za dotad omiljene uglikohidrate jer sam se morala riješiti ovisnosti o šećeru. Moj se mozak promijenio da sam sa četiri stevije u kavi došla na dvije ili nijednu ha, pa to je nevjerojatno…
Moja ranija iskustva sa dijetama su bila jeziva : GLADOVANJE I RAZMIŠLJANJE ČEGA ĆU SE NAŽDERATI KADA SKINEM NEŠTO KILA i naravno sve sam kile vraćala brzo i dobivala još više. Ovaj put nemam NIKAKVE namjere ništa mijenjati jer je sve što sam u knjizi pročitala ISTINA pa tako znam da će se moje tijelo samo zaustaviti kada dođe do svoje idealne kilaže. Dakle ostajem na LCHF-u zauvijek, i mogu samo reći Anita moje duboko poštovanje i hvala što ste mi podarili novi život i novo tijelo, a prije svega ZDRAVLJE (hormone sam odmah odbacila ).
PS. prvi puta nakon trideset godina imam novi dvodjelni kupaći kostim i nemam kompleksa, zar to nije divno?“
Kako zapravo djeluje LCHF dijeta? – pitamo Anitu Šupe:
– Smanjenim unosom ugljikohidrata u prehrani dolazi do stabilizacije šećera u krvi. Nema više naglih skokova šećera kao nakon obroka bogatog ugljikohidratima (krumpir, tjestenina, žitarice, riža, kruh, šećer) pa tako nema ni naglog izlučivanja inzulina. Inzulin je hormon koji pretvara ugljikohidrate u masne naslage na tijelu i sprečava njihovo sagorijevanje za energiju. Tek uz niske razine inzulina može djelovati hormon glukagon koji oslobađa masne naslage koje se onda troše za energiju. Problem moderne prehrane je što nas se krivim izborom namirnica potiče da prečesto i previše jedemo. Hrana bogata šećerom i škrobom ne sadrži potrebne hranjive tvari koje su građevinski materijal za tijelo, takva hrana sadrži samo prazne kalorije od kojih se lako debljamo dok smo istovremeno neuhranjeni. Smanjeni unos šećera i škroba (koji potiču apetit) te povećan unos prirodnih zdravih masti (koje daju sitost) dovodi do regulacije apetita – nema više česte gladi i potrebe da se jede 5-6 puta dnevno, potreba za prejedanjem nestaje i dolazi do spontanog smanjivanja količine hrane.
Zašto dijete u načelu nisu uspješne i dovode do jo-jo efekta – psihološki ili neki drugi razlozi?
Razloga je više i fizioloških i psiholoških. Kod gladovanja se tijelo postavlja u stanje štednje energije (genetski naslijeđeni mehanizam opstanka iz drevnih vremena kad hrane nije bilo dovoljno) tako da nakon početnog gubitka kilograma dolazi do stagnacije. Tijelo štedi – troši minimalno, skuplja maksimalno. Nakon nekog vremena, kad više ne možete izdržati gladovanje i počnete jesti “normalno” tijelo sve što pojedete pretvara u masne naslage jer su masne naslage – rezerva energije za kasnije. Tako i uz manji unos hrane dolazi do gomilanja kilograma.
Koju su top namirnice koje trebamo uzimati kada želimo smršaviti?
Maslac, jaja, životinjske masti, umjerena količina proteina (mesa i ribe), puno povrća koje raste iznad zemlje (ne korjenastog). Ali ovo djeluje samo uz ograničavanje unosa ugljikohidrata. Ne preporučam da navalite na maslac i špek i uz to jedete kruh i tijesto. Tijesto (škrob) potiče inzulin koji sav višak energije pretvara u salo i u tom slučaju kalorije (tj količina hrane) imaju veze. No bez inzulina kalorije nemaju nikakve veze, bez inzulina nema gomilanja masnih naslaga, masnoće iz hrane se troše za energiju i rad tijela.
Može li do mršavljenja dovesti dijeta uz koju smo stalno gladni?
Kratkoročno da. Ali na duže staze ne. Ja ne vjerujem u “dijete”, vjerujem jedino u trajnu promjenu načina prehrane s kojim ćemo regulirati tjelesnu težinu i zdravlje i kojeg ćemo se pridržavati cijeli život. Takav način prehrane mora biti održiv i zato ne smije biti previše restriktivan.
Je li određivanje idealne težine uz primjenu formula zabluda? Ima li smisla dijeta s kojom ciljamo na određenu težinu ili se treba pravilno hraniti i dopustiti da tijelo samo pronađe i potom održava našu idealnu težinu?
Tabele idealne težine i ciljanje na određeni broj kilograma su ubitačni. Zahvaljujući takvim stvarima imamo iskrivljene ideale ljepote, većina žena teži neprirodnoj mršavosti. Ljudsko tijelo mora imati određeni postotak masnog tkiva, pogotovo žene ga trebaju radi zdravlja i plodnosti. Nažalost danas je sve više mladih vrlo mršavih djevojaka koje su izgubile menstruaciju, koliko je to normalno?
Svi smo drugačije tjelesne građe, i ne treba se s tim opterećivati. Treba prihvatiti svoje tijelo, voljeti ga i poštovati. Jesti zdravu i prirodnu hranu, izbaciti rafinirano smeće, baviti se tjelesnom aktivnošći i zaboraviti na vagu. Što će vam uopće vaga? Da vam pokaže kilo-dva više ili manje u različite dane menstrualnog ciklusa, za vrijeme plime i oseke, i drugih prirodnih oscilacija? Treba prihvatiti da smo biološka bića i živjeti u skladu s prirodom, a ne tretirati svoje tijelo kao neki mehanički stroj.
Piše: Snježana Ivić Gerovac