Kotlovina na Dragecov način

Kotlovina ima svoju posebnu draž jer se u pravilu priprema vani na otvorenom uz vatru na drva, a može se koristiti i plinski plamenik. To jelo je osobito zbog toga što se meso i prži i dinsta, a to mesu i kobasicama daje posebni žmah

Sličneteme

Dječja i šarf kotlovina

Imam dva limena tanjura za kotlovinu i u svakog stane i do šest kilograma mesa, ali najprikladniju su za oko četiri kilograma. Jednog koristim za „dječju“ kotlovinu u koju stavljam više piletine i meso od kunića, a za odrasle se radi šarf kotlovina u kojoj su zastupljeni papar i ljuti feferoni.

Sve se radi na klasični način pripreme takve hrane. Meso od svinjetine (krmići), pileći bataci, zečetina i kobasice (najbolje su kranjske i dovoljno su dva para narezana na manje komade) se poprže u većoj količini svinjske masti i ulja, s tim da se meso prije toga ne soli, te onako poluprženo stavi na rub tanjura, zatim se poprži luk ( stavljam i kilogram luka na pet kilograma mesa). Odlijem višak masnoće i koristim je za drugi tanjur ( dječju kotlovinu), jer je za kilogram mesa dovoljno da ostane pola deci masnoće.

Meso i kobasice vratim u tanjur, nalijem vodu do unutrašnjeg ruba tanjura te dodam ostale sastojke. Ne treba pretjerivati s količinom povrća – dovoljno su dvije veće paprike i dvije mrkve i jedno pet ovećih paradajza. Posolimo i popaprimo, a peršin dodajem pri kraju. Krumpir i to dva do tri kilograma za jedan tanjur, skuham posebno i dodajem ga na kraju, te samo dobro promiješam. Ako treba dolijte vode, jer mješavina povrća i krumpira ne smije biti prerijetka, a ni zgusnuta poput žganaca.

Dragutin Lončar peče kotlovinu Snimila: Snježana Ivić Gerovac

Štruca kruha za umakanje

Dakle, svinjetina, kobasice, piletina i kunić dinstaju se polako što je dosta važno, soli se prema okusu, može se dodati vegeta, a sve ovisi o nepcu jer draž kuhanja kotlovine u tome da je kuharu, a i ostalima, stalno pri ruci štruca kruha kako bi se kruh umakao u kotlovini i isprobavao njezin okus. Onaj koji kuha kotlovinu ne treba svoj tanjur jer se u pravilu najede dok traje kuhanje.

Sad sam se sjetio jedne šale kad je kuharica iz jednog restorana došla liječniku i žalila se na prekomjernu debljinu, a kaže ništa ne jede niti ima svoj tanjur, jedino što uvijek kuša jela koja sprema. Kaže joj liječnik neka jedan dan sve što misli kušati stavi u posebni lonac. Na kraju dana u loncu se prikupilo nekoliko litara hrane.

Ako radite kotlovinu u jednom tanjuru onda djecu koja ionako žele što prije jesti poslužite prije nego stavite ljute feferone. Za ljutinu su dovoljna četiri feferona koja se kuhaju oko desetak minuta, a kasnije ih odložite na rub tanjura jer feferon i dalje ispušta ljutinu, a onome tko voli ljuće može su svoj tanjur zgnječiti taj odloženi feferon. Pri kraju dodajte i deci dobrog zagorskog vina.

Naravno, dok se jede, kotlovina se zalijeva gemištom, nikako pivom.